Egon Kraljević: Otkad su “Documenta” i Vesna Teršelić postali autoritet za Bleiburg?

listopad 29, 2016 maxportal
Share Button

U izvješćima Večernjeg lista i Hine  s pokopa žrtava iz Hude Jame u Mariboru, Vesna Teršelić našla se odmah uz predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, slovenskog predsjednika Boruta Pahora i generala Željka Glasnovića



Documenta Vesne Teršelič u posljednje vrijeme postaje sve češći sugovornik u pitanjima koja se tiču jugoslavenske komunističke represije i zločina koje je ova uzrokovala. Kako je riječ o udruzi koja se zalaže za promicanje ljudskih prava, neinformirani i naivni bi rekli, ima li ičeg normalnijeg od toga? Nažalost ima

Nevladin je sektor  ostao je sklonište neojugoslavenskih apatrida

Documenta i slične udruge nisu ništa drugo do – kako je to još davno ustvrdio profesor Gojko Bežovan – skupine simpatizera jugoslavenske države koje su devedesetih godina prošlog stoljeća ustrojile oporbeni i prema Hrvatskoj vrlo kritični sektor civilnog društva.

HHO iz tog vremena, Goljp, Documenta i slične političke platforme predstavljaju najborbenije snage agresivnog jugoslavenstva, onaj njihov dio koji se nije htio, poput raznih Mesića, Manolića i Boljkovaca, pretvarati da prihvaća hrvatsku državu.vesna-terselic-huda-jama-27-11-06. pxll

Nasuprot tomu, oni su zauzeli cjelokupni prostor namijenjen nevladinim udrugama i, kolektivno prešli u oporbu i to ne samo spram vlasti nego i (premda to iz oportunih razloga ne priznaju) spram hrvatske države kao takve.

Hrvatsku su državu odmah udarili u glavu. Jedino su promijenili vokabular, pa su se umjesto izraubane jugoslavenske političke terminologije, za obračun s hrvatstvom počeli služiti modernim liberalnim nazivljem. Promijenjena je samo forma, dok je sadržaj i antihrvatski naboj novog nazivlja ideologije ljudskih prava i dalje žestoko zaudarao po komitetskoj pravovjernosti.

Kopernikanski obrat spram Bleiburga

Danas, 26 godina nakon uspostave samostalne Hrvatske i više od 70 godina nakon poratnih pokolja, Vesna Teršelič se odjednom dosjetila Bleiburga i tim povodom izjavila da fenomenu poratnog nasilja nije posvećena dovoljna pozornost!!?? Samo od sebe nadaje se pitanje kako to da se navedene udruge ovom temom nisu bavile u proteklih više od četvrt stoljeća, u vrijeme kad su mnogi od neposrednih izvršitelja komunističkih likvidacija bili ne samo živi, nego su ponekad zauzimali i značajna mjesta u demokratski ustrojenim hrvatskim vlastima?

Umjesto toga, navedeno se društvo sve do unatrag tri – četiri godine bavilo isključivo zločinima koji se pripisuju Hrvatima, kako onima počinjenima u vrijeme NDH, tako onima za koje se u Domovinskom ratu optužuje HV ili HVO. U svom su trudu redovito preuveličavali zla počinjena s te strane, što su nedavno i priznali, ispričavajući se zbog toga što su broj Srba stradalih u Oluji bez ikakva utemeljenja (valjda po jasenovačkoj metodologiji) procjenjivali na “minimalno sedam stotina”.

“Večernja škola” ljudskih prava

Kada bi pak netko u javnom prostoru upozorio na neistraživanje komunističkih zločina, iz ovih bi krugova stizale bijesne optužbe za fašizam i revizionizam.

Kako to da ti isti ljudi danas iskazuju interes prema Bleiburgu?

Dva su osnovna razloga za to. Riječ je prije svega o tomu da su, zahvaljujući otkriću sadističkih pokolja poput onoga u Hudoj jami, “fašisti i revizionisti” u posljednje vrijeme javnosti uspjeli nametnuti pitanje rasvjetljavanja jugoslavenskih zločina, pa pripadnici te “večernje škole” ljudskih prava, nemaju druge nego govoriti o toj temi.

U suprotnom i najnaivnijima će postati razvidna njihova politička jednostranost, a to si, ako žele nastaviti politički djelovati, ne smiju dopustiti.

Drugi razlog njihova iznenadnog senzibiliteta za žrtve poraća sastoji se u tomu da smatraju kako je bolje sudjelovati u dijalogu o komunističkim pokoljima koji je mimo njihove volje već pokrenut, nego ga pasivno promatrati sa strane. Sudjelovanje u toj za njih neželjenoj raspravi, daje im kakvu takvu nadu da će moći usmjeriti oblikovanje javnih zaključaka do kojih će doći u dijalogu o karakteru ovih događaja.

Engleska fraza “damagecontrol” dobro opisuje ovaj drugi razlog zbog kojeg je Vesna T. ovih dana prozborila o Bleiburgu. Konačni cilj jugofilnog pačanja u ovu bolnu temu je i dalje nepromijenjen i svodi se na pokušaj da se, uz priznanje nužnog minimuma inkriminirajućih činjenica vezanih uz njihovu (tj. neojugoslavensku) stvar, čitavu ovu temu pokuša razvodniti i što prije usmjeriti u zaborav.

Foto: Ivo Vranić

Komentari
Share Button