Goran Raguž: POVRATAK MILANOVIĆA I 40 RAZBOJNIKA ili essay o Koaliciji magaraca

lipanj 8, 2016 maxportal
Share Button

Rijetko koja vlada u tisućljetnoj povijesti Hrvatske je izazvala toliko omraze kao njegova. Univerzalne omraze. U odnosu na njega Bachov apsolutizam ili prosvjetiteljstvo Hedervarijevo, djeluju kao Titin vakat, sve med i mlijeko teklo.



Na izborima je pobijedio jer jednostavno nije bilo nikoga drugoga preko puta. Tamo su godine Sanadera i klana ostavile opak trag koji se kopiljanski vuče do danas i drži tu stranku šakom za vrat i svakog njenog boljeg pojedinca ucijenjenog nerazbijanjem države za koju su oni krvarili. Ne ovi drugi.

Milanović je jednostavno pokupio vlast na cesti. Nije bilo ni prolaznika na njoj poput sada Mosta, a ona 162 liberala su se svađala ili među sobom ili oko nečeg što samo oni razumiju i nije za neprosvijećene.

Nije mu bilo teško, da kao multipraktik ekspert postane svevlasnik ljudskih duša u stranci i kmeteka okolo, profila toliko dragog Hrvatima da tu nije mnogo pomogao ni Banov legendarni Proglas 1848. g. Kmetek je stanje podložne svijesti s dugom genetskom potkom u naciji i državi.

Kao vrstan znalac povijesti i latinskog, Milanović je u čas shvatio da je takvoj svijesti neophodno potrebna njegova oholost i bezobrazluk Franje Tahija.

Znao je i da nema konkurencije. Osobito u posrnulom HDZ u gdje je bilo samo pitanje kojim alatom će zavrnuti šiju svakome tko bi mogao ugroziti interese zajedničkog pokrovitelja, a to nije samo doživotni predsjednik i krug oko njega. Ide to i visoko i duboko.

Jasno mu je bilo da čak i izgubljene izbore ne treba shvatati tragično. Za sve njih bi bilo tragično samo ako razočaraju svoje sponzore. A oni su jasno precizirali svima, uključujući manjince u pričuvi, što se očekuje od njih da bi se u tišini moglo nastaviti mljackati, npr. piroške.

Nije se bez razloga trčalo na vrat na nos u Moskvu u sred sankcija, niti su na vrat na nos donosili Lex Perkoviće, utiho prepuštali Savudriju, MOL ili trgovinu plinom. O javnim glasilima i pljačkama po njima, ne bih.

Sve je nešto malo pokvarila nekmetekska hrvatska pučina kojoj više ni tzv. hrvatski “liberali” nisu mogli prodati bajkicu o tržišnom gospodarstvu s kuburom u džepu i kartom Velike Mađarske na zidu. Uletio je Most kao prva od trećih opcija. … Gospodo porotnici, led je krenuo… spremite se, dolazi ih još.

Milanović zna da ima samo ovu priliku. A i 40 razbojnika mu postaje neugodno nervozno. Srušiti će Oreškovića zajedno sa Karamarkom, Sinčićem, legendarnim Pupovcem i gradonačelnikom.

Imaju dovoljno ruka da 2. knjigu Winetua proglase ustavom Hrvatske. Biti će amenovano od svih glasila, počevši od Sovjetskog komsomoleca presvetlog patera, do liberalnih izdanja EPH. HRT će se tradicionalno postrojiti uz stolačku starinsku, … veži konja đe ti aga kaže…

Novi izbori?

Neće biti novih izbora. Točka. Pa koja bi budala, a pukovnici KGB a na službi u Republici Hrvatskoj to sigurno nisu, bi sebi dopustila da joj nedaobogsvemogući, pored Mosta, osvane Stranka branitelja, Stranka Hrvata podrijetlom iz BiH, moćna Liberalna stranka Vlado Gotovac i sl. I da najednom vladu RH sačinjava 7-8 stranaka?! Tko će onda sve potrebito provući kroz Dumu, ups. Sabor.

Velika koalicija je na djelu od trenutka kada je Orešković učtivo zamolio Petrova i Karamarka da se sklone.

Petrov se odmah sklonio, svjestan gospodarskog ambisa pred kojim mu i Metković i domovina stoje. Karamarko je praktičniji. Kao što svi znamo, on je kao i Milanović čovjek od riječi i sigurno će ispoštovati svoje obaveze. Pa evo, tu je i drug Sinčić koji je pravilno namirisao krv u vodi, pa veleuvaženi gradonačelnik, pa legendarni moralist g. Pupovac… A biće tu još koji nakon noći teškog razmišljanja što je bolje za Majku Domovinu.

Temporibus illis, general u usponu, Napoleon Buonaparte je koaliciju takvih saveznika, kratkovojnički nazvao KOALICIJA MAGARACA. Bila je sastavljena od uglavnom istih igrača i skutonoša im kao i danas.

Foto:xx

Komentari
Share Button