NA DANAŠNJI dan su partizanske snage ušle u Zagreb. Oni vole reći da su ga oslobodili. Tomislav Ladan bi rekao da je taj dan “Zagreb pao pod oslobođenje”.
Osim par manjih okršaja nije bilo previše borbenog djelovanja jer se gotovo sva hrvatska vojska sa dobrim dijelom naroda povukla prema Slovenskoj a kasnije i austrijskoj granici.
Oslobođenje je, nažalost, više sličilo na ulazak Vandala u Rim 455. godine, pljačka, otimačina,ubojstva,silovanja, to je onaj tamni dio te priče kojeg nam uporno „zaboravljaju“ ispričati.
Zašto su građani grada Zagreba zaslužili tako tešku kaznu? Da li stoga što su se tamo zatekli, ili zato što su se drznuli pomisliti da bi jednom mogli imati svoju državu? Ako te netko oslobađa od nečeg lošeg tada on sa sobom donosi nešto dobro, neku višu vrijednost, na vama je samima da procijenite da li su takve vrijednosti donesene tog sunčanog dana u Zagreb.
Tragedija ovih prostora je da se stalno jedan zločin opravdava drugim,pritom naravno gotovo po pravilu se prekrajaju činjenice ,broj stradalih raste od prigode do prigode, kao da je brojka jedino mjerilo zločina, za kršćanina je to i sam čin…i samo jedan život.
Dakle, tog dana u Zagreb nije ušla samo druga vojska, ušao je strah, teror, noćna odvođenja ljudi, nasilno iseljavanje iz stanova i odmah useljavanje drugova sa svojim obiteljima, otvorena je prisilna javna kuća u Jurišićevoj ulici u kojoj su zagrepčanke silovali i iživljavali se nad njima, uspostavljena je koljačka jedinica „lajbeki“ koja je tragove svog „rada“ ostavila širom Sljemena…itd,itd…
I kako onda slaviti sve to? Tko to može? Samo oni koji su to činili,i njihovi potomci koji su odgajani u tom duhu, i ne treba puno da ih prepoznate, djeca i unuci onih koji su tog sunčanog dana došli u Zagreb i uselili u otete stanove, , koji su desetljećima bili u službi te umjetne zločinačke države a devedesetih, kojih se sad ponovno tako jako „plaše“ samo se zavukli u rupe i čekali ishod ili brže bolje „pretrčali“ na našu stranu.
Istina je oslobodili su nas tog dana mnogih života, mnogih domova i vrijednosti, mnogih tjelesnih časti. Jedino nas nisu mogli osloboditi ideje o državi Hrvatskoj !
– od hrvatske vojske, da bi na njeno mjesto došla jugo-komunistička;
– od intelektualaca, da bi na njihovo mjesto došli šumski intelektualci i komunistički ideolozi;
– od poduzetnika, da bi na njihovo mjesto došli pljačkaši;
– od hrvatske mladeži, da bi na njihovo mjesto došla SKOJ-jevci;
– od hrvatske riječi, da bi na njeno mjesto došla srpsko-hrvatska.
