Kaže Mišo Kovač da neće pjevati na koncertu na Trgu bana Jelačića, da imaju branitelji Thompsona i kako nije siguran niti podržava li prosvjed pred Ministarstvom branitelja.
– Ne znam što traže – zaključio je Mišo Kovač.
Da, to je baš teško zaključiti što branitelji traže i zbog čega su se pobunili. Treba vidjeti kako će se ta situacija rasplesti, tko će pobijediti u tom sporu, a u konačnici i na izborima. Zašto prije vremena zauzimati stranu kad je lakše pobjedniku potrčati u susret?
Ali što se može. Hrvatska je puna takvih ‘legendi’ koje čak i vlastita imena usklade s pravopisom novog režima. Posebno su zanimljivi kolektivni obrati. Pa tako komunisti preko noći postadoše socijaldemokrati, nacionalisti, vjernici, a hrabri borci protiv nepravednog kapitalizma tajkuni.
Što je istina? Komunizam? Demokracija? Socijaldemokracija? Kapitalizam? Jugoslavija? Hrvatska? Edvard Kardelj ili Branko Grčić? Bog ili Big Bang? Jeli Mišo Mate Kovač Mišo ili Mate?
Nomen est omen. Kad su dva imena, dvije su istine. A kad su dvije, onda nije ni jedna. Jesu li Hrvati Stipe Mesića pobijedili dva puta ili samo jednom u Drugom sv. ratu?
Prolog za lakše ili teže razumijevanje:
Vrijeme ide. Ljudi se mijenjaju, neki ne. Dijalektika postaje oportunizam. I laž se mijenja, ali ostaje laž. Guta stvarnost. Prođe život i dođe onaj zadnji tren kad se čovjek zapita je li sve to bilo vrijedno istine? Dva su razbojnika visjela na križu. Desni je spoznao istinu i umro sretan. Lijevi je ostao u laži i bijesan skončao. Zašto?
Kako je na kraju biti laž? Polako sve izmiče, nestaje, nemaš se za što primiti. Tražiš oslonac i ne nalaziš. Štogod posegneš nestaje jer nije, jer je laž i ne postoji. Shvatiš da si cijeli život bio u laži pa na kraju i sam postao laž.
Neki pišu memoare kako bi svojoj laži produžili život. Neki skupim hormonalnim terapijama postaju osušeni zombiji. Ali i to vrijeme kupljeno ukradenim novcem izmiče. Izgleda da je i vrijeme laž kad prođe pa nestane. Neminovnost je istina. Kosac je stvaran i otvara vrata istine.
Što na kraju ostane od svih tih kokošarskih duša, glasnogovornika laži, bacača prašine, političkih iluzionista, kukavnih ljiga koji su svoj identitet, svoju istinu prodali nekim većim lažljivcima? Hrvatska je povijest prepuna takvih. Nažalost i sadašnjost. Srećom pamćenje ih briše i nestaju u mraku zaborava. Ostaju tek ona imena koja se nisu podala vjetrovima svojeg vremena.
Marko Jurič/Foto: press/Karikatura:Stiv Cinik
