U veljači 2001. Hrvatska narodna banka odlučila je prodati gotovo sve zlatne rezerve koje je naslijedila iz bivše SFRJ – ukupno 13 tona zlata. U zamjenu je kupljen “stabilniji” oblik imovine: devizne rezerve, obveznice i strane valute. Tadašnja monetarna logika bila je jasna – zlato ne nosi kamatu, a papirna imovina donosi prinos.
HNB, koju je vodio guverner Željko Rohatinski, za vrijeme Ivice Račana prodala je 13,127 tona zlatnih rezervi 2001. godine, a 2005. godine, po odluci Ivana Šukera, prodano je dodatnih 1.3 tone zlata.
Prodaja je obavljena na međunarodnom tržištu, a prihod je iskorišten za kupnju deviznih rezervi – konkretno, obveznica i stranih valuta koje su tada smatrane stabilnijima i likvidnijima.
Zašto je HNB prodao zlato?
U to vrijeme, zlato se smatralo neproduktivnom imovinom jer ne nosi kamatu. HNB je procijenio da će devizne rezerve donijeti veću financijsku korist, a prodaja je bila dio šire monetarne strategije stabilizacije i pripreme za europske integracije Hrvatska je time postala jedna od rijetkih zemalja u Europi bez značajnih zlatnih rezervi
Odluka se kasnije kritizirala, osobito nakon što je cijena zlata u sljedećim desetljećima eksplodirala (s oko 270 USD/unca tada na preko 2000 USD/unca danas)
Dvadeset četiri godine kasnije, dok cijena zlata probija psihološke granice od 2000 USD po unci, a obveznice gube vrijednost u inflacijskom plamenu, monetarni stratezi gledaju kako papir gori, dok zlato blista – ali u tuđim trezorima.
“Zlato je bilo relikt prošlosti,” tvrdili su tada. Danas je relikt postao najtraženija sigurnosna imovina, a Hrvatska jedna od rijetkih europskih zemalja bez zlatnih rezervi.
U međuvremenu, HNB je uveo euro, izgubio monetarnu autonomiju, a zlatni sjaj zamijenjen je Excel tablicama stabilnosti. Povijest možda ne sudi, ali tržište sigurno pamti.
Danas Hrvatska narodna banka navodno razmatra kupnju zlatnih hologramskih naljepnica kao simboličnu kompenzaciju za izgubljeni sjaj.
“Ne možemo vratiti zlato, ali možemo vratiti osjećaj,” izjavio je neimenovani izvor iz HNB-a, dodajući da će naljepnice biti dostupne uz svaku novu seriju euro novčanica, “da barem nešto blista dok inflacija jede papir.”
U sklopu kampanje “Zlato u srcu, papir u džepu”, HNB planira i edukativne radionice za građane o tome kako prepoznati vrijednost kad je već prodana, te kako emocionalno investirati u stabilnost.
Istovremeno, bivši dužnosnici monetarne politike tvrde da je prodaja bila “strateški potez u skladu s tadašnjim tržišnim uvjetima”, dok aktualni analitičari šute jer im je Excel zablokirao na ćeliji “realna vrijednost deviza 2025.”
U međuvremenu, građani kupuju zlatne dukate za krštenja, vjenčanja i osobnu terapiju, dok država razmatra mogućnost da barem otkupi zlatne zube iz povijesnih zbirki – jer sve je bolje od papira koji gori.
U sklopu kampanje “Zlato u srcu, papir u džepu” Hrvatska narodna banka lansirala je novu mobilnu aplikaciju pod nazivom “Zlatni Trenuci”, koja korisnicima omogućuje da virtualno posjeduju zlatne rezerve
Aplikacija nudi opcije “Pogledaj kako bi izgledalo 13 tona zlata da ga nismo prodali” i “Usporedi vrijednost svog papira s tuđim zlatom”.
Premium korisnici mogu otključati značajku “Zlatni flashback”, koja simulira trenutak iz 2001. kada je HNB kliknuo “prodaj” i povijest se pretvorila u Excel tablicu.
U sklopu marketinške kampanje HNB je najavio kolekciju pod nazivom “Zlato koje smo imali”, s digitalnim prikazima zlatnih poluga koje su nekoć bile naše, ali sad služe kao pozadina za motivacijske citate o stabilnosti.
Građani su podijeljeni – jedni skidaju aplikaciju iz znatiželje, drugi iz tuge, a treći jer misle da se radi o igrici u kojoj se zlato vraća ako pređeš 13 razina monetarne samokritike.
U međuvremenu, zlatna groznica u svijetu raste, a Hrvatska ostaje čvrsto uz svoj papir – jer kad već nema zlata, barem ima aplikaciju koja blista. Na ekranu. Kao i dvorac Toskani koji je baka ostavila unuku u nasljedstvo.
– Baka, gdje je Toskana?
– Na Facebooku sine, na Facebooku.
M. Marković/Foto: arhivska fotografija
