Ne stišavaju se reakcije saborski govor SDSS-ove Anje Šimpraga ( Rašković) o djevojčici iz kolone koja je 4. kolovoza 1995. pobjegla iz Knina.
Njen govor izazvao pljesak lijeve strane sabornice, a potom reakcije brojnih političara, branitelja i sudionika Domovinskog rata koji su joj pojasnili i drugu stranu priče.
Prva je reagirala heroina obrane Škabrnje Danka Dražina, objavila smo i izvrstan tekst na tu temu dr. Trpimira Goluže, a dramatičnu priču iz kolone objavila je i zamjenica vukovarskog gradonačelnika Ivana Mujkić, koja se putem Facebooka oštro referirala na Šimpragin govor.
Ivana Mujkić (rođ. Zujić) bila je četverogodišnja djevojčica koja je strahote ratnog ratnog Vukovara provela u podrumu na Mitnici, a Grad napustila u koloni 18. 11. 1991. godine
“Ovaj patetični govor na razini prosječnog osnovnoškolskog sastavka, kojeg pojedini mediji u želji da nam do kraja isperu mozak nazivaju povijesno važnim govorom u Hrvatskom saboru, danas je zaradio ogroman pljesak SDSS-ovaca i njihovih koalicijskih partnera iz redova HDZ-a.
Ako niste poslušali govor, radi se o potresnom svjedočanstvu tada osmogodišnje djevojčice i sjećanjima na kolonu u kojoj je, kako sama kaže, uz zvukove traktora te davne 1995. godine napustila Knin, a danas, 25 godina poslije želi graditi mir i zajedništvo i nastaviti kao da se nikad ništa nije dogodilo!
Na sreću djevojčica koja je izašla na traktoru, vratila se u Knin i danas je saborska zastupnica, ali neke druge djevojčice, npr. djevojčica Klaudija, koja još uvijek ne zna gdje su kosti njezinog oca ne može baš tako lako reći ‘Mir, mir, mir, nitko nije kriv’!
To što je djevojčica iz ove priče završila u saborskim klupama je možda njezin osobni happy end, ali mnogi drugi još i danas traže svoje najmilije i njihovim mukama kraj se ni ne nazire.
Svatko tko me pozna zna da nisam isključiva, da ne mrzim nikoga i da nitko ne bi bio sretniji od mene kada bi svi ti nemili događaji iz naše prošlosti jednom zauvijek bili zatvoreni, kada bi pravda bila zadovoljena, kada bi progovorili svi oni koji znaju a šute već godinama i kada bi se napokon stvorili preduvjeti za zdrav suživot! Ali za to treba imati volje…trebamo se ostaviti patetike, a početi raditi nešto konkretno sto bi možda moglo doprinijeti rješavanju ovih pitanja!
A ove sto su danas tako oduševljeno i ohrabrujuće pljeskali bih pitala gdje su bili 2018. godine kad je na prosvjedu u Vukovaru trebalo pljeskati hrabrim ljudima koji su iznosili potresna svjedočanstva o silovanjima, zlostavljanjima i zvjerskim mučenjima 1991. godine u Vukovaru? E moj narode…
U potpisu: trogodišnja djevojčica iz neke druge kolone (one koju su okruživali tenkovi i naoružani četnici, a ne traktori)”.
Ovaj pateticni govor na razini prosjecnog osnovnoskolskog sastavka, kojeg pojedini mediji u zelji da nam do kraja isperu…
Objavljuje Ivana Mujkić u Petak, 31. srpnja 2020.
M.M. /Foto:Facebook
