Beogradski nadbiskup Ladislav (Laszlo) Nemet, prvi kardinal u povijesti Katoličke crkve u Srbiji, dao je opširan intervju srbijanskom Ninu u kojem je govorio o osjetljivijim temama, od kanonizacije Alojzija Stepinca, posjeta pape Beogradu do javnih molitvi na Trgu bana Jelačića u Zagrebu
Kardinal Nemet je Mađar rođen 7. rujna 1956. u Odžacima, (Bačka u Vojvodini) doktor dogmatike, poliglot, dugogodišnji misionar i teolog. Službovao je na Filipinima, predavao u Poljskoj, Austriji i Hrvatskoj.
Od 2008. do 2022. bio je biskup Zrenjanina, a od 2021. obnaša dužnost potpredsjednika Vijeća europskih biskupskih konferencija. Papa Franjo ga je 2022. imenovao beogradskim nadbiskupom, a 2024. kardinalom.
“Za Srbiju je to veliko priznanje sa strane pape Franje, koji je napravio taj iskorak, jer nije bilo nikakvih temelja da Srbija ima kardinala. Mi smo mala katolička zajednica, ima nas oko 300.000, što je oko pet posto stanovništva Srbije. U svijetu ima milijardu i pol katolika, velike narode i grupacije koji nemaju kardinala. Imati kardinala je veliko priznanje za Srbiju, za cijelo društvo, za našu crkvu. To je i meni osobno ogromno priznanje.
S druge strane, to je veliki pritisak, da kažem iskreno. Puno ljudi me sada traži, obraćaju se meni… Treća stvar, koja je posebno važna, kardinali su najuži krug suradnika pape, mi se krećemo na nekoj drugoj razini. Imamo drugačiji način pristupa papi, drugačije teme obrađujemo i drugačije su i naše mogućnosti u općoj svjetskoj crkvi. Svaki nadbiskup je odgovoran za svoju nadbiskupiju, dok kardinal sudjeluje u vođenju crkve u cijelom svijetu.”
Govoreći o kanonizaciji kardinala Stepinca, Nemet je istaknuo da se ta tema u javnosti često koristi kao zgodan povod za zaoštravanje odnosa, iako ne predstavlja stvarni razlog zastoja u dijalogu. Hladno i bez diplomatskih rukavica poručuje da Stepinac nije razlog zastoja u odnosima između Vatikana i SPC‑a. Štoviše, tvrdi da se cijela tema koristi za unutarnjopolitičke svrhe – i u Srbiji i u Hrvatskoj.
“Da je to osnovni problem, onda bi nakon završetka rada mješovite komisije Srpske pravoslavne crkve i Katoličke crkve u Hrvatskoj do posjeta već došlo. Komisija je radila dvije godine i zaključila posao, ali pomaka nije bilo. Da je Stepinac stvarni problem, nakon rada mješovite komisije već bi došlo do pomaka”, rekao je.
“U Katoličkoj crkvi postoje dva stupnja da bi neko bio proglašen za sveca, beatifikacija i kanonizacija. Beatifikacija Stepinca prošla je bez ikakve pažnje SPC-a ili društva u Srbiji, a radi se o istoj osobi.”
Smatra da se Stepinac često svodi na simbol svih stradanja iz Drugog svjetskog rata:
“Od njega su napravili primjer za svu netrpeljivost i sve što se događalo za vrijeme Drugog svjetskog rata. Iako znamo, povijesno je dokazano, da je on preko Caritasa, preko drugih nekih udruga, puno uradio na spašavanju Židova a isto tako i Srba. Moramo gledati i kontekst vremena u kom je živio, ne možemo današnjim kriterijima osuđivati..
Da dodam, i danas se u Srbiji šire montirane priče, to se sve točno zna, OZNA, Komunistička partija su to radile. Da postoji pozitivna želja da se ta tema stavi na stranu, onda bi se otvorili svi arhivi u Srbiji. Ne postoji dobra volja u Beogradu da se ta stvar riješi, a ja ne znam tko je odgovoran za to.”
Reakcije iz Hrvatske
Zanimljivim je ocijenio činjenicu da je njegovo imenovanje za kardinala izazvalo snažnije negativne reakcije u Hrvatskoj nego u Srbiji. Najbrojnija katolička skupina u Srbiji su Mađari, a potom Hrvati.
“Svaki nacionalizam je isti, bilo da je srpski ili hrvatski. Na pet posto istine dodaje 95 posto strahova kojima se manipulira ljudima. I to je strašno.”
O suradnji sa Srpskom pravoslavnom crkvom?
“Sada je period dobre suradnje. Naravno, uvijek bi moglo da se kaže da može da bude i bolja, međutim, ona je dobra, nemamo nekih ispada, da tako kažem, u štampi i na televiziji, ne napadaju nas katolike, i štoviše, prihvaćaju našu ulogu u društvu. Naravno da uvijek može da se ubaci neka tema koja će nas udaljavati.
Već nekoliko godina pokušavam skrenuti pažnju društva na činjenicu da Katolička crkva u Srbiji nije filijala Katoličke crkve u Hrvatskoj ili one u Mađarskoj, nego je samostalni subjekt pod vodstvom biskupa u Srbiji i pape u Rimu. Mi smo samostalna crkva koja ima svoj identitet, koji je različit od onog u Mađarskoj ili u Hrvatskoj.
Mi znamo da Srbija i Hrvatska imaju neka neriješena pitanja koja se djelomično tiču i SPC i Katoličke crkve u Hrvatskoj, ali želim da više pažnje posvetimo katolicima u Srbiji. Znači onima koji su ovdje autohtoni, koji su se rodili ovdje, koji žive i koji rade na boljitku društva u Srbiji.
Odnos SPC i Katoličke crkve, ako gledamo centralu, Vatikansku kuriju i papu, bolji je nego ranije. Imamo puno pozitivnih stvari koje se događaju.”
O posjetu pape Srbiji?
“Pitanje dolaska pape u Srbiju je otvoreno. Znam da je prije deset godina sve bilo spremno, imali smo čak i datum, papa Franja je trebao doći, a on je do sada možda bio i najbolji prijatelj Srbije. Franjo je kao papa iz Rima stvarno uradio puno na tome da se poboljša odnos dvije velike crkve, Katoličke i Pravoslavne.
Novi papa je donio jedan novi stil u Vatikan. Njegov šarmantan način razgovora s političarima, s javnošću, može dovesti do toga da doživimo posjet pape. Srbija je jedna od rijetkih država u Europi koju papa nije posjetio – Ruska Federacija, Ukrajina, Bjelorusija, Moldavija i Srbija.”
O agresiji Rusije na Ukrajinu
“Ja se nadam da rat u Ukrajini neće trajati dugo, i to spominjem zato što mislim da i taj rat u Ukrajini ima neku ne baš pozitivnu ulogu u vezi posjeta pape Srbiji. Znamo da su u ratu dva bratska pravoslavna naroda, a to nije dobro ni za sve kršćane u svetu.
Utjecaj toga rata osjeća se i kod nas i rađa u meni osjećaj da Srpska crkva nije 100 posto slobodna da sama odluči o posjetu pape Srbiji.”
Mislite da je pod utjecajem Ruske?
“Ja ne znam kako je, ali sigurno da nije totalno slobodna u smislu da odlučuje sama. U svakom slučaju, to je pitanje o kom bi trebalo da bude odlučeno samo u Beogradu, ali nisam siguran koliko je to moguće. Čak i odnos između Zagreba i Beograda puno utječe na donošenje takve odluke, iako podvlačim da katolici u Srbiji nemaju mnogo zajedničkog s lošim stvarima iz povijesti odnosa dva naroda.”
“Klečavci” ili molitelji?
Osvrćući se na molitve krunice na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, koje u javnosti prate snažne polemike, Nemet je istaknuo da takav oblik javne pobožnosti nije bio karakterističan za ovaj dio Europe. Fenomen je povezao s trendovima koji su se ranije pojavili u Poljskoj i Slovačkoj, ali i s ideološkim utjecajima koji dolaze iz Sjedinjenih Američkih Država, osobito s narativima o “buđenju muške svijesti”.
Zagrebačke molitelje vidi kao dio globalnog konzervativnog pokreta i otvara pitanje manipulacije religijom u političke svrhe.
“Da, zovu ih klečavcima, fanaticima, fundamentalistima… To je ideologija koja dolazi iz Amerike, gdje se, pomalo karikirano, govori da su tri stvari važne kada se probudiš – da si muškarac, da si bijelac i da si kršćanin.”
Upozorio je da je takvo svođenje identiteta na jednu dimenziju problematično, osobito u društvima koja su izgrađena na multikulturalnosti.
“Ako nekome takav način življenja vjere odgovara, neka to bude njegov put. Ako drugima smeta, i to se može prihvatiti. Jedno ne isključuje drugo.”
Kardinal Nemet na kraju naglašava da su katolici i pravoslavci teološki vrlo blizu, što je poruka koja ide protiv narativa o “stoljetnim razlikama”.
