Stipe Majić Pipe, vukovarski branitelj s Trpinjske ceste i autor nekoliko ključnih filmova o Domovinskom ratu ( “Glavu dole, ruke na leđa”, “Srce Vukovara”, serijal “Bitka za Vukovar”) u razgovoru za Jutarnji list najavio je tužbu protiv srpskog nogometnog reprezentativca Siniše Mihajlovića, danas trenera u Italiji.
Bio je vlasnik kafića “Mustang” u Vukovaru koji je u rujnu 1991. godine postao zapovjedništvom 3. bojne 204. brigade, kojoj se Majić dragovoljno priključio i kao pripadnik ‘Žutih mrava’ aktivno sudjelovao u zaustavljanju tenkovskih kolona na Trpinjskoj cesti i obrani grada pod zapovjedništvom generala Blage Zadre.
Sredinom studenoga u Italiji, gdje Mihajlović živi, objavljena je njegova nova autobiografija “Igra života”, u kojoj opisuje svoj život, od početaka u Borovu Selu, preko Crvene zvezde, do Italije i borbe s leukemijom.
U knjizi se spominje se i Stipe Majić, u istom kontekstu kao i u knjizi “Božja levica” koja je objavljena prije 13 godina. U prvoj knjizi Mihajlović je Majića optužio da mu je minirao kuću i propucao fotografiju na kojoj je nogometaš s bratom. Tu fotografiju je Mihajlović objavio u svojoj knjizi.
U novijoj autobiografiji Mihajlović ide korak dalje. Piše da mu je Majić protjerao roditelje iz Vukovara i da mu je rekao da kao Srbin ne može dobiti piće u Majićevu lokalu.
– Šokirao sam se. Mihajlović me je već prije par godina optužio, odnosno pokušao okaljati s tom gnjusnom izmišljotinom da sam mu minirao kuću i propucao fotografiju na kojoj je on s bratom, kako je objavio u svojoj knjizi ‘Božija levica’. To sam demantirao i u srpskim medijima. No tada mi se nije dalo ulaziti u neke polemike i mislio sam da je ta priča gotova. Pustio sam to. A onda su se pojavile nove lažne optužbe.
Tužit ću ga za klevetu – priča Majić, vukovarski branitelj s Trpinjske ceste i producent, scenarist i redatelj folmova na temu Domovinskog rata. Posebno je potresna priča njegova filma “Glavu dole, ruke na leđa”, u kojoj donosi istinu o mučenju hrvatskih civila u srpskim logorima. Ove je godine producirao film “Otkrhnuti” redateljice Slavice Šnur, koji govori o poginuloj djeci tijekom Domovinskog rata i boli koju njihovi roditelji nose i danas.
Siniša Mihajlović se prije rata nikada nije izjašnjavao kao Srbin, a njegova majka Viktorija je Hrvatica. Svake godine kod nas je slavio Božić
Majić priča kako je jasno zbog čega Mihajlović izmislio tu priču. Vjeruje da se radi se o klasičnom opravdavanju Mihajlovića zbog prijateljstva s ratnim zločincem Arkanom.
– Treba opravdati prijateljstvo s ratnim zločincem. Ne znam zašto je sad upetljao svoje roditelje koji su me obožavali jer sam Mihi na neki način bio idol. Nisam ih ja istjerao iz Vukovara, nego on sam! To može posvjedočiti njegov rođeni bratić jer su se Mihini roditelji nalazili u kući kod njega kad je Miha nazvao oca Bogdana i izderao mu se u telefonsku slušalicu: ‘Slušaj me dobro što ti govorim. Odmah se spremite i napustite Vukovar. Naređujem ti’. To je bilo početkom srpnja. Nema mi druge nego to riješiti sudskim putem – ogorčen je Majić.
– Zapravo, to sam mu prvi put ‘pustio’ u ime druženja u mladosti. Mislio sam, možda momčiću to treba, da pokaže svoju muškost ili srpstvo jer je dijete iz miješanog braka. Ali nakon što sam nedavno vidio njegovu fotku gdje stoji zagrljen s ratnim zločincem Arkanom i izjavljuje da mu je taj ratni zločinac idol, okrenuo sam ploču. Ne volim rat, miroljubiv sam – kaže.
Navodi kako je Mihajlovićeva priča potpuno besmislena i da je laž.
– Da je to istina, sigurno bi u Vukovaru svi znali za to. Paradoksalno je to, ako sam tako mrzio Srbe, pa kako sam se uopće mogao cijelu mladost družiti s njim i s još nekoliko prijatelja Srba? Zašto bi me izljubio svaki put kad bismo se vidjeli, a vidjeli smo se u Rimu, Udinama, Mariboru i Zagrebu. Ne grliš i ne ljubiš one koji te tjeraju iz lokala i ne daju ti piće jer si Srbin, ili one koji ti bacaju bombe na kuću – priča Majić.
Mihajlovićeve tvrdnje u kojima navodi kako su branitelji Vukovara poslali Majića da otjera roditelje Siniše Mihajlovića, Stipe Majić odbacuje. Uvjerava me kako on nije osoba kojoj je netko mogao narediti i poslati da čini takve stvari.
– Da me Miha nazvao i zamolio da pomognem njegovim roditeljima da sigurno izađu iz Vukovara, svakako bih to učinio. Ali kao što sam i rekao, sami su otišli, bez ikakvih problema. Ja sam pomogao nekoliko prijatelja srpske nacionalnosti koji nisu htjeli ostati u Vukovaru – priča Majić.
Siniše Mihajlovića sjeća se još iz djetinjstva. Priča mi kako je “mali Miha” bio skupljač lopti na seniorskim utakmicama Borova. Majić je šest godina stariji od njega.
– Kada je dohvaćao lopte pokraj terena, uvijek bi nekoliko puta žonglirao i tek onda vratio loptu. Trenirali smo u istom klubu. Svake godine je sve više napredovao, tako da je s nepunih 15 godina zaigrao za prvu momčad – priča Majić.
On je sredinom 80-ih u Vukovaru držao popularni kafić Mustang na Trpinjskoj cesti. Bio je uređen u kaubojskom stilu, sav u drvu s kaubojskim vratima i koralom ispred lokala. Kad ne bi imao nogometnih obaveza, Mihajlović je tamo provodio slobodno vrijeme.
– Kopirao me po ponašanju i odijevanju. Puno smo toga prošli skupa. Njegovi su me roditelji obožavali, a i ja sam njih volio, bili su to krasni ljudi – nastavlja.
Mihajlovićevi su živjeli skromno i radili u tvornici obuće Borovo, za razliku od Majićevih roditelja koji su živjeli u Njemačkoj dok su se o njemu brinuli stariji braća i sestre.
– Novcem zarađenim u Njemačkoj sagradili su tri kuće u Vukovaru, jednu u Splitu i kafić “Mustang”.
– Tih sam godina vozio Golf i zelenu Vespu. Bio sam frajer, buntovnik bez razloga s ležernim stavom koji se Mihi sviđao. Kopirao me u oblačenju i ponašanju. Kad nije imao obaveza, igrali smo mali nogomet, išli u kino, vozili se vespom, igrali tenis, kupali se na Dunavu. Zabavljali smo se na Korzu, a poslije u Mustangu u društvu djevojaka i prijatelja uz svjetske YU-rock hitove. Često je ostajao kod mene u apartmanu ljubavi koji se nalazio u drugoj kući, u dvorištu iza Mustanga. Miha je obožavao starije dame, nije volio obaveze s curama – priča Majić.
Marko Babić, Blago Zadro i Stipe Majić Pipe
Nakon što sam ga pozvao da igra za Mustang na turniru malog nogometa 1987., počinjemo se intenzivno družiti. Jedne godine postava malonogometne ekipe Mustanga bila je Dražen Bandić, Nikola Jerkan, Igor Štimac, Zlatko Dalić, Siniša Mihajlović i ja.
Fotografija iz mladosti nema puno. Uoči okupacije Vukovara, dok je hodao po ruševinama svoje kuće i spremao se za proboj, nije imao vremena da ih pokupi.
Mihajlovića je posljednji put vidio u Zagrebu, prije utakmice sa Srbijom 2013. godine. Došlo je nekoliko Vukovaraca i srdačno su se pozdravili. Pitanje koje se nametalo bilo je jednostavno. Zašto tada Majić nije prigovorio Mihajloviću, jer je knjiga u kojoj ga bivši prijatelj proziva iz 2007.?
– Tada nisam znao za te optužbe. Nismo nikad razgovarali o tome. Mi smo se vidjeli nekoliko puta kad sam išao gledati utakmice Lazija, na koje me je pozivao Alen Bokšić. Za te insinuacije saznao sam tek nakon tih naših susreta, netko mi je donio Mihinu knjigu ‘Božija levica’. Ne znam zašto me nije pitao. Mislim da je izmislio tu informaciju ili mu je netko savjetovao da optuži prijatelja. Hrvat, i još branitelj, i optuži ga kako bi mogao opravdati prijateljstvo s Arkanom – zaključio je Majić.
Sada se priprema na posao s odvjetnicima. Mihajlovića će tužiti za klevetu, a nakladniku poslati demanti.
