Parkirna mjesta HNB-a: povlastice vrijedne stotine tisuća eura godišnje
Nakon višegodišnje pravne borbe između udruge Amagi i Hrvatske narodne banke, svjetlo dana napokon su ugledali konkretni podaci: koliko je HNB isplatio svojim zaposlenicima na ime „primanja u naravi – parkirna mjesta i garaže“. Službeni interni dokumenti pokazuju da je u 2022. godini za tu stavku isplaćeno više od 1,32 milijuna kuna bruto (preko 175.000 eura), a pojedinci su godišnje primili do 79.000 kuna, odnosno više od 10.000 eura. Dokazi se nalaze na dnu ovoga članka.
Više od 10.000 eura za parking po osobi!
Posebno se izdvaja devet osoba koje su, za razliku od velikog broja zaposlenika s identičnim godišnjim paušalom od 9.985 kuna bruto (oko 1.326 eura), ostvarile iznos od 78.947,50 kuna bruto (10.488 eura), odnosno 48.000 kuna neto (oko 6.380 eura). Po osobi. U jednoj godini. Samo za pogodnost korištenja parkirnog mjesta ili garaže.
Sustav nagrađivanja ili povlaštena kasta?
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, medijalna neto plaća za studeni 2022. iznosila je 6.687 kuna, što znači da je polovica zaposlenih u Hrvatskoj imala manju, a polovica veću plaću od tog iznosa.
U tom svjetlu posebno se ističe podatak da je devet zaposlenika Hrvatske narodne banke, samo na ime godišnje naknade za parkirno mjesto ili garažu, primilo po 40.800 kuna neto – što odgovara iznosu čak šest prosječnih mjesečnih plaća većine građana. Drugim riječima, naknada za parking kod ovih povlaštenih zaposlenika gotovo je jednaka ukupnom iznosu koji prosječan radnik u Hrvatskoj zaradi za pola godine rada.
Ukupan trošak: preko 1,3 milijuna kuna godišnje
Dokument pod nazivom “Rekapitulacija obračuna za vrstu primanja 107 – PR.U NAR.-PARK.MJ.,GARAŽE za razdoblje obračuna 01.2022. – 12.2022.” donosi jasne brojke. Na ukupno 71 zaposlenika, HNB je tijekom 2022. isplatio 1.323.775,02 HRK bruto, odnosno 1.059.019,40 HRK dohodak i 737.024,30 HRK neto.
Najčešći godišnji iznos za parkirno mjesto bio je 9.984,76 kuna bruto (6.102,71 kuna neto). To znači da je standardizirani paušal bio značajno manji od iznosa koji je pripao povlaštenoj devetorci. Postoji i nekoliko “srednjih” iznosa (iznad 16.000 ili 36.000 kuna), no top devet su rekorderi.
Sudski naložena transparentnost, birokratski otpor
Do ovih podataka nije bilo lako doći. Udruga Amagi pokrenula je još 2023. zahtjev za pristup informacijama, tražeći detaljne podatke o svim „primanjima u naravi“ vezanima za parkirna mjesta i garaže za 2021. i 2022. godinu. HNB je u početku odbio zahtjev, pozivajući se na zaštitu osobnih podataka i navodnu nepostojanje javnog interesa.
Povjerenik za informiranje presudio je u korist udruge i naložio HNB-u dostavu traženih podataka. HNB se žalio, ali je Visoki upravni sud RH 2025. potvrdio rješenje Povjerenika i jasno presudio da javni interes za transparentno trošenje sredstava HNB-a preteže nad pravom zaposlenika na zaštitu osobnih podataka. Informacije o primanjima iz javnih sredstava nisu apsolutno zaštićene.
No, čak i nakon pravomoćne presude, HNB nije isporučio podatke u traženom elektroničkom formatu, već je isporučivao papirnate, nepotpune i često cenzurirane izvode – svjesno onemogućujući jednostavnu računalnu analizu i usporedbe. Zakon jasno navodi da je HNB dužan poslati sve podatke u elektroničkom obliku i bez cenzure. Nažalost, sve institucije štite HNB. Presude i rješenja dobivamo tek nakon podnošenja kaznenih prijava.
Kome su išli najveći iznosi (78.947,50 HRK )?
Prema internom HNB-ovom izvještaju, ovo je popis zaposlenika koji su 2022. godine ostvarili najveći iznos za parkirno mjesto/garažu:
- FAULEND Dr.sc. MICHAEL – 78.947,50
- FRAS BOJAN – 78.947,50
- JAKIR-BAJO Mr.sc. IVANA – 78.947,50
- SUBIC Dr.sc. ROMAN – 78.947,50
- SVALJEK Dr.sc. SANDRA – 78.947,50
- TEŠIJA Mr.sc. SLAVKO – 78.947,50
- VUJČIĆ Prof.dr.sc. BORIS – 78.947,50
Zataškavanje, cenzura i birokracija
Cijeli slučaj prati tipičan obrazac birokratskog izbjegavanja i formalnog nadmudrivanja. HNB je, i nakon pravomoćne presude, tri puta formalno izvijestio nadležna tijela da je ispunio obvezu, dok je u stvarnosti dostavljao podatke koji nisu odgovarali sudskom nalogu. Povjerenik za informiranje obustavio je postupak provjere, iako je jasno da nisu ispunjeni svi zakonski uvjeti. Sudovi su izbjegavali zauzeti aktivniju ulogu, prebacujući odgovornost s jedne institucije na drugu.
Suci Visokog upravnog suda su od nas, kao stranke u postupku sakrivali dokaze. Unatoč opetovanim traženjim sudci su odbili donijeti rješenje na koje bismo se mogli žaliti. Samo su na zahtjev HNBa sakrili dokaze od nas (druge stranke u postupku). Zapisničarke su nam rekle da je predsjednica suda upoznata sa sakrivanjem dokaza i da neće ništa po tome pitanju učiniti. Kaznene prijave zbog manipulacije podacima i sumnje na krivotvorenje službenih isprava ostale su bez odgovora DORH-a.
“Ovo nije samo pitanje jednog parkinga, već pitanje temeljne vladavine prava u Hrvatskoj. Ako ni pravomoćna sudska presuda ne znači da ćete ostvariti svoje zakonsko pravo, što onda običan građanin može očekivati? Mi i dalje nismo dobili pojedinačne podatke u elektroničkom obliku, iako je to eksplicitno naloženo i predviđeno zakonom.”
Šira slika: Zašto je bitno koliko je parking?
Iz perspektive javnog interesa, ključno pitanje nije samo financijska vrijednost parkinga, već i načelo jednakosti i odgovornosti. HNB upravlja monetarnom politikom i nadzire financijski sustav Republike Hrvatske. Sama činjenica da su benefiti poput parkirnog mjesta ili garaže (često u srcu Zagreba, gdje je kvadrat parkirnog prostora skuplji od mnogih stanova) isplaćeni u iznosima koji višestruko premašuju nacionalni prosjek, otvara pitanje socijalne osjetljivosti i unutarnje korporativne kulture.
Ako ni nakon sudske presude javnost ne može lako i transparentno dobiti podatke o ovim “sitnicama”, što je s ozbiljnijim temama i podacima o korištenju sredstava, javnim natječajima, nabavama ili bonusima?
Zaključak: ‘Parking afera’ kao ogledalo sustava
Na kraju, slučaj HNB-ovih parkirnih mjesta nije tek mala interkorporealna anegdota, nego simptom puno šireg problema: formalna transparentnost, ali bez stvarnog sadržaja. Udruga je uspjela dobiti “papirnate podatke”, ali ne i pravu digitalnu bazu podataka. Institucije formalno ispunjavaju naloge, ali suštinski nastavljaju izigravati duh zakona.
Kada se sljedeći put povede rasprava o “velikim troškovima” države, ne zaboravimo male, nevidljive privilegije – poput više od 10.000 eura godišnje za parking.
Za dosta radnika to je 12 mjeseci rada, za HNB-ovu elitu – samo jedan od sedamdesetak “benefita u naravi”.
M. Marković/Foto: Press
