Crni flor za Hrvatsku ratnu mornaricu 

25 studenoga, 2021 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Ovo čak više nije ni smješno. Više je groteskno. Hrvatska ratna mornarica, u miru, četvrt stoljeća od rata u kojem je prvi oslobođeni hrvatski državni teritorij bilo – more, teško je poražena. Potpuna kapitulacija. To kako oni na Markovu trgu doživljavaju jadransku orijentaciju Hrvatske, položaj Hrvatske na moru i Sredozemlju, izaziva osjećaj tuge



Milijarda eura za  francuske avione, a svega 50-tak milijuna eura za neambiciozne brodiće koji se u Brodosplitu grade (grade li se uopće?) za Hrvatsku ratnu mornaricu.  Gdje su još operativni troškovi Rafala na rok od 20, 30 godina? Pa samo mu sat leta košta 20 tisuća eura. Najmanje. 

Neke  neusporedivo bogatije zemlje od Hrvatske nisu ga htjele kupiti. Pred naletom  političkog populizma i osobnih ambicija, pred Rafalima bi mogla nestati  HRM… Okačimo crni flor u spomen na jednu granu vojske koja je trebala biti naša tehnološka baklja.

Danas je više maketa ratnih brodova u zgradi Zapovjedništva HRM-a u ratnoj luci Lora, negoli brodova na  vezovima te luke. Ove godine bio je veliki jubilej 30 godina od formiranja pomorske sile u Hrvata. Teško je čuti je li i gdje obilježen. Nije bilo ni defilea brodova. Mogli su oni iz suhozemci Zagreba barem predložiti defile maketa brodova. Valjda još imamo dovoljno mornara koji bi u svečanoj koloni pod rukom nosili makete…

Zaprepašćuje sljepilo dijela ovdašnjih novinskih komentatora koji u potrebi da se preporuče vlastima, ne vide da Rafale donosi financijski i moždanu smrt našim Oružanim snagama.  Godinama se u javnost plasiraju uvjeravanja da Hrvatska mora imati „modernu i efikasnu ratnu mornaricu”.

Od svega toga u zadnjih 15-20 godina imamo samo rapidno smanjenje mornarice i dokidanje njenih funkcija. HRM je tužno ogledalo sjajnih, ali propuštenih prilika za tehnološko-znanstveni razvoj. Kao da su vođene nekom nevidljivom rukom, sve su te prilike redom propuštane, pa je to dovelo do sadašnjega stanja pomorske ”sile” koja jedva drži glavu iznad površine mora.

S strateški krajnje nepovoljnim oblikom državnog teritorija te dugim i uskim morem, nitko da kaže kakvu točno ratnu mornaricu trebamo. Možda nikakvu, uostalom, ali i oko toga bi trebalo provesti kvalificiranu diskusiju… Nitko da konačno definira kakva nam i Obalna straža treba biti. Mutež na svim kursevima. Nitko nije kriv, posebno ne za razgradnju sposobnosti ratne mornarice, a u međuvremenu koračamo iz promašaja u promašaj i ufamo se u NATO, s tim što njih HRM više ne i ne zanima…

Podmorničke sposobnosti više nemamo. Protupodmorničke i protuminske imamo samo na papiru. Obalno topništvo je davno ukinuto. Desantno-mornaričko pješaštvo ugašeno je, ali se sad,  kao, opet obnavlja u Pločama koje su zbog geografskih razloga najgori mogući izbor za baziranje na jugu zemlje. Pomorski centar za elektroniku pao je u potpuni tehnološki mrak i zaborav. Brodarski institut devastiran je do temelja. Pokušaji da se u Split vrati školski jedrenjak „Jadran“ ostali su samo na pokušaju.

Valjda ovi u Vladi RH i Vanjskim poslovima misle da ta roba ne vrijedi pišljiva boba. Ako tako misle, sram ih bilo. Jedini sa društvene scene koji se na 30-tu obljetnicu stvaranja HRM-a sjetio slavnog jedrenjaka bivši je splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara. Našim je mornarima, putem svog facebook profila, čestitao rođendan uz fotografiju velike makete „Jadrana“ koju je držao u svome gradonačelničkom uredu.

Odlaskom Krstulovića Opare ta je maketa netragom isplovila iz gradonačelničkog ureda.

I vlastitom pomorskom identitetu pucamo u glavu. Na djelu je rastakanje maritimnog u našim Oružanim snagama, ali o tome se šuti. Šuti čak i načelnik Glavnog stožera, mornar čiji je autoritet i integritet sagorio u blizini zračenja nuklearke zvane „Zoran Milanović“. Mnogi se pitaju je li Hrvatska ratna mornarica postala mornaricom naše Kopnene vojske? Nije isključeno.

Pomorska baza HRM-a i naša jedina ratna luka, Lora u Splitu, promijenila je naziv kao i vlastitu pojmovnu definiciju. Ta pomorska baza neko vrijeme već nosi ime „Admirala flote Svete Letice Barba“.

To je za pohvalu, jer uloga admirala Letice u obrani naše obale i formiranju naše pomorske sile bila je velika. Mada, ako ćemo iskreno, nije Letica 1991. godine bio prvi Tuđmanov izbor za zapovjednika obnovljene Ratne mornarice u Hrvata već legendarni podmorničar, admiral Fridrih Moretti, taj nepriznati hrvatski junak iz sjene, koji  ima goleme zasluge što je prije 30 godina Split pošteđen većih razaranja i mrtvih. Ali, to je već neka druga priča isprepletena dvorskim intrigama i političkim smicalicama…

Dakle, umjesto „ratne luke“ ili „pomorske baze“ ispred imena slavnog admirala iz Podgore na ploči na ulazu u Lori stoji prefkis – „vojarna“. Barba je u mirovinu otišao i na vječni počinak ispraćen kao stožerni admiral (generalski čin sa 5 zvjezdica), a ne kao admiral flote pa su mu čin posve pogrešno uklesali.

To što je stožerni admiral ukinut, pa kasnije uveden admiral flote nema nikakve veze, jer ne bi smjelo biti posthumnog prevođenja činova. Nejasno je zašto se jedan lučki, mornarički infrastrukturni objekt pojmovno redefinirao u vojarnu? Što je loše u terminima „pomorska baza“, „vojna luka“ ili „ratna luka“? Ni za vrijeme Austrougarske, Karađorđevićeve Jugoslavije, a posebno ne u doba SFRJ kada se pazilo na pomorski imidž države, vojne luke na Jadranu nikada nisu bile vojarne.

Ovom logikom terminološkog pretumbavanja možemo i zračne luke proglasiti, na primjer – parkiralištima letjelica. Ovo pomalo podsjeća na 1942. godinu kada je Talijanima jako smetao naziv Hrvatska mornarica za ratnu mornaricu NDH pa su je ponižavajuće preimenovali u – Plovne snage NDH.

Osnovne signifikacije jedne ratne luke je što ona, osim zgrada za smještaj i obuku vojnika, ima sidrište, privezište, lučki bazen te tehničke i taktičke zahtjeve za smještaj flote. Ratna luka je, pak, element pomorske baze koja se koristi za potrebe ratne mornarice.

S hidrografskog i navigacijskog aspekta pomorske ratne luke (kao i luke općenito) su dio morskog prostora, prirodno ili umjetno zaštićene od vjetrova, valova i struja, uređene tako da se brodovi mogu zakloniti, ukrcavati ili iskrcavati posadu, ljudstvo i opremu, popuniti zalihe, popraviti kvarove ili oštećenja.

Ni u jednoj Oružanoj sili na svijetu pojam vojarne ne vezuje se uz ratne luke, odnosno pomorske baze.  Osim u Hrvata. HRM proživljava raritetne bizarne trenutke…

M. Marković/Foto:


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

TAG