Zastupnica u Skupštini Grada Zagreba Dina Dogan prozvala je gradonačelnika Tomislava Tomaševića da manipulira izjavom “nitko nije osporio odluku Gradske skupštine” (vezano za Thompsona) jer odluke nema. Postoji samo Zaključak Gradske skupštine, a to “nije semantika, nego temeljna razlika u pravnom učinku”.
Na pitanje “Zašto Gradska skupština pokreće ocjenu ustavnosti, a ne Grad Zagreb?” , Tomašević u svoj silini panike i nelagode, kaže:
“Zašto nitko nije osporio odluku Gradske skupštine? Je li netko pokrenuo spor? To nije sporno, to je spin. Ovo pozivanje na spin iz 2012. veze nema s tim. Spina se, dozvola za javno okupljanje koju daje policija s dozvolom za okupljanje na javnoj površini koju daje grad.” (izvor Jutarnji list, prijenos konferencije za medije).
Prvo i ključno, Gradska skupština nije donijela odluku, nego zaključak. To nije semantika, nego temeljna razlika u pravnom učinku. Zaključkom Skupština ne propisuje opće ili pojedinačne obveze građanima, niti uređuje prava i obveze trećih osoba.
Zaključkom se isključivo zadužuje gradonačelnik da, u okviru svojih zakonskih ovlasti, poduzme određene mjere. Upravo to i piše u tekstu, Skupština poziva i zadužuje gradonačelnika da poduzme mjere. Skupštinski zaključak donesen je glasovima većine Možemo i SDP, cijela oporba bila je protiv bilo kakvih selektivnih zabrana.
Iz toga proizlazi drugo, jednako važno pitanje, protiv čega bi se uopće vodio spor. Ne postoji upravni akt, ne postoji odluka s izravnim pravnim učinkom prema organizatoru događaja, izvođaču ili bilo kojoj trećoj osobi. Ne može se pokrenuti upravni spor protiv „poduzimanja mjera“ kao apstraktne obveze gradonačelnika. To je pravno besmisleno. Spor se vodi protiv konkretne odluke ili rješenja, a ovdje takvog akta nema
Treće, često se namjerno brkaju dvije potpuno različite stvari. Dozvola za javno okupljanje je u isključivoj nadležnosti policije i temelji se na Zakonu o javnom okupljanju.
Dozvola za korištenje javne površine ili gradskog prostora je u nadležnosti Grada Zagreba kao vlasnika ili upravitelja prostora. To su dva paralelna, ali pravno odvojena postupka. Pozivanje na „presedane iz 2012.“ ovdje nema nikakve veze s predmetom, jer se tada raspravljalo o posve drukčijim pravnim situacijama.
Četvrto, ako Tomašević već želi govoriti o pravnim osnovama za osporavanje, jedino mjesto gdje bi se rasprava mogla voditi nisu zaključci Skupštine, nego opći uvjeti korištenja prostora, primjerice Arene Zagreb. I tu dolazimo do ključne nelogičnosti, u tim općim uvjetima nisu izrijekom navedeni komunistički simboli i pokliči, dok se sada stvara dojam da je riječ o selektivnoj zabrani kroz političku odluku. No ni to ne čini zaključak Skupštine osporivim, nego eventualno otvara pitanje dosljednosti provedbe gradskih akata.
Zaključno, priča o tome da „nitko nije osporio odluku“ je čisti spin, jer odluke nema. Postoji zaključak kojim je gradonačelnik zadužen da postupa u okviru već postojećih ustavnih i zakonskih zabrana. Sve ostalo je zamjena teza, namjerno miješanje nadležnosti i pokušaj da se iz administrativne upute napravi političko-pravni skandal koji u pravnom smislu jednostavno ne postoji.
Dakle, Tomaševiću, konzultantu u 40 zemalja s bogatim radnim iskustvom, molim te da se konzultiraš sa svojim pravnim šefovima koje pokušavaš gurnuti kao kandidate za Ustavni sud. Ne spinaj i ne proklamiraj se kao progresivna oporba jer ovo je sve samo ne progresivno.
I još nešto, govori on o tome da će Skupština tražiti ocjenu ustavnosti. Čega? Gdje su tu ruke koje se dižu u Skupštini, tamo gdje njegova vojska disciplinirano glasa. Kad se dižu ruke, sve je kolektivno, svi su glasni, svi su hrabri. Ali kad treba preuzeti odgovornost, tada odjednom nema nikoga. Za što je on osobno odgovoran kao gradonačelnik. Za koju odluku stoji imenom i prezimenom, s vlastitim potpisom, bez skrivanja iza Skupštine, zaključaka i fraza o „volji većine“.
Obrazac je uvijek isti. Skupština Tomaševiću od samog početka služi kao štit, kao kolektivna kulisa, a on ostaje netko tko zapovijeda, ali nikad ne potpisuje. Izvršna vlast bez izvršne odgovornosti. Puno moralnih lekcija, puno političkih prijetnji, ali nijedna konkretna odluka iza koje bi stao sam. Ako želi biti lider, neka preuzme odgovornost. Ako želi biti frajer, neka potpiše. Sve ostalo je kukavičko razvodnjavanje odgovornosti.
M. Marković/Foto:Facebook
