Dolazak skupih Bradleya ne smije isključiti modernizaciju hrvatskih M80

11 siječnja, 2021 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Više nema dileme. Hrvatska vojska uskoro će imati 60-tak američkih oklopnih vozila pješaštva M2 Bradley, starih 30 godina i korištenih još u „Pustinjskoj oluji“. Osim što će ih trebati modernizirati, valja ih uvesti i u operativnu uporabu.




Logistika i održavanje Bradleya daleko je složenija i kompliciranija negoli za relativno jednostavniji hrvatski gusjenični oklopnjak  BVP M-80A, uspješna jugoslavenska inačica ruskog BMP-2 (Boyevaya Mashina Pekhoty). Čak  i kada Bradleyi dobiju hrvatske oznake, valja razmišljati o vozilu koje će nadopuniti skupe i teške američke oklopnjake.

BMP-2 je borbeno vozilo pješaštva bivšeg SSSR-a

Borbeno vozilo pješaštva ( BMP-2)  Finske vojske/ Foto:  Santeri Viinamäki

Mnogi korisnici BVP-2 u Europi i svijetu, neki u očekivanju suvremenijih oklopnih vozila, ne razmatraju pitanje treba li ih modernizirati BVP-2, nego kako i na koji način. Trenutačno na tržištu postoji više programa modernizacije, ali oni se razliku po brojnim parametrima, koncepcijama i cijenama. Poanta modernizacije su prvenstveno benefiti za razvoja domaće vojne industrije i znanstveno-tehnoloških kapaciteta.

Oporba bez ideja

Bila bi pogreška ne iskoristiti M-80A. Međutim, s kime razgovarati? Tko to može pokrenuti, javno apelirati i djelovati unutar okoštalog MORH-a? Aktualnom ministru obrane ova tema bliska je koliko i pješčane dine u Mongoliji. On čeka lokalne izbore na proljeće.

Interesno-financijske silnice koje djeluju unutar MORH-a i Glavnog stožera guraju strane donacije.

Opozicijski SDP je u fazi potpune dezorijentacije i bolnog raspada. Tamo trulež smrdi gore nego na Jakuševcu. SDP-ovi amateri koji vode Saborski odbor za obranu uglavnom šute  o vojnim pitanjima, pa tako i o ovom.
Građanima i medijima posve su nevidljivi. Šteta. Ista je stvar i sa MOST-ovcima. Puno zuje, malo meda daju. Domovinski pokret u ovom kontekstu nećemo ni spominjati. Frankenštajn ekipa sastavljena zbrda-zdola rasula se na prvom zavoju. Uglavnom, saborsku opoziciju boli uvo za vojsku i vojne teme.

M-80 cijene hrvatski vojnici

Premda je 2017. godine na stranicama MORH-ovog službenog glasila „Hrvatski vojnik“ tadašnji državni tajnik MORH-a Zdravkom Jakop najavio modernizaciju borbenog vozila BVP M80A, kazavši kako je nacrt taktičke studije za modernizaciju izrađen, od te priče nije bilo ništa.

Hrvatska vojska ima oko stotinjak vozila M80A, tih pomalo vremešnih, ali vrlo pouzdanih, jednostavnih i za modernizaciju posve čistih vozila. Razlog odustajanja od ovog projekta koji je mogao donijeti nove poslove „Đuri Đakoviću“ i udahnuti novi život M80A vjerojatno se može pripisati razno-raznim lobijima i intrigama unutar hodnika MORH-a. Šteta.

Mnoga od ovih vozila su u vrlo dobrom tehničkom stanju tako da još mogu biti od koristi. Ovdje se ne radi o tehničkoj zastarjelosti vozila, nego o samo o „koncepcijskoj“ zastarjelosti vozila koje je zamišljeno da ratuje u doba Hladnog rata. Komparacije radi, američki oklopni transporter čuveni M-113 još uvijek pouzdano služi u mnogim zemljama diljem svijeta, uključujući i SAD. Hrvatski M80A tanašnog je oklopa. Zbog male visine nedostatnog je kapaciteta za smještaj suvremenog vojnika koji danas nosi sve više opreme.

S druge strane, M80A ima pozitivne osobine zbog kojih je bio cijenjen kod hrvatskog vojnika još od vremena Domovinskog rata; jednostavnost konstrukcije, tehnička izdržljivost te ukupna čvrstoća trupa i opreme. Njegova sposobnost da brzo prijeđe gotovo sve vrste terena visoko je cijenjena. Njegova mala težina i sposobnost plovidbe preko rijeka i jezera također je jedna je od sjajnih karakteristika. Ne treba zanemariti ni činjenicu da dobar dio Hrvatske, posebno Slavonija, te Banija i Kordun, nema modernu cestovnu infrastrukturu koja može podnijeti teža suvremena oklopna vozila. Posebno ne ona na gusjenicama.

Prednost je hrvatskih M80A je i postojeća logistika za njihovo održavanje, dovoljno rezervnih dijelova i opreme za servisiranje. Na prvi pogled, Hrvatska vojska nema interesa za ostanak ovih vozila u arsenalu zbog najavljenog dolaska Bradleya. Međutim, upravo suprotno.

Zatvaraju  se oči pred spoznajom da će trebati poprilično vremena da HV usvoji sposobnosti održavanja i uporabe američkih oklopnjaka koji imaju sasvim drugačiju filozofiju održavanja, dok je HV, što se toga tiče, ostao u vremenu Domovinskog rata.

Modernizacija u Đuri Đakoviću

Rusija odavno radi opsežne modernizacije svojih vozila BMP-2. Najvažniji motiv modernizaciji je ozbiljno kašnjenje njega nasljednika, novog vozila pješaštva Kurganec-25. U ruskoj modernizaciji BVP-2 pogonska jedinica ostala je ista, dok su top, senzori, sustav upravljanja vatrom i bacač granata potpuno novi elementi.

Sličnu modernizaciju svojih BVP-ova završila je lani Finska. Šasija je ostala gotovo ista. Finski BMP-2 MD, među ostalim, posjeduje najsuvremeniji ciljnički i termovizijski sustav, panoramski optički sustav zapovjednika vozila, novi radio uređaj, prednji i stražnji raspored dnevno/noćnih kamera, povećanu balističku zaštitu, M2A2 ODS razina zaštite (veća razina zaštita od M2 Bradleya), smanjen termalni odraz vozila, sustavi za gađanje ciljeva u zraku, uz top kalibra 30 mm, slovački DVK-30, veće probojne snage od Bradleyevog topa Bushmaster. Modernizacija po vozilu iznosila je oko 350 tisuća eura.

Na ovu ili višu razinu modernizacije može se u halama „Đure Đakovića“ podignuti hrvatski M-80.

Malo je poznato da se u MORH-u svojedobno razmatrala modernizacija M-80 s njemačkom kupolom ES i topom Mauser 30 mm, a cijena modernizacija procijenjena je između pola milijuna do milijun eura. Da ne zaboravimo, Finci svoje BMP-2MD IFV planiraju ostaviti u službi sve do 2030. godine.

Na tržištu ima još programa modernizacije BMP-2, no finska i ruska se smatraju među najuspješnijim. Izrael je Indiji nedavno nudio program modernizacije njihovih BMP-2, ali se od toga odustalo jer Indijci nisu bili načisto što točno žele. I Česi su, zajedno sa Slovacima, radili modernizaciju svojih BMP-2 pod oznakom BVP-2M SKZZ Šakal. Samo naizgled ne djeluje da je iz obitelji BVP vozila. Češka nadogradnja je bila poprilično ambiciozna, radikalna i financijski poprilično skupa.

Unatoč neuspjehu, program modernizacije vozila BVP-M2 SKCZ Šakal  bio je od velike vrijednosti za češku vojnu industriju. Pokazao je sposobnosti sjajnih čeških i slovačkih inženjera koji su kadri osmisliti i izvršiti visok stupanj modernizacije oklopnih vozila. Mnogi elementi iz ovog programa našli su primjenu u drugih oblastima  češke i slovačke vojne industrije i znanstveno-tehničkog razvoja.

U Češkoj se očekuje finalna odluka o odabiru novog borbenog vozila pješaštva (210 komada) koji će zamijeniti BMP-2. CV-90 od BAE System, Rheinmetalova Puma i Lynx (favorit čeških generala), Ascod-2 od general Dynamicsova vozila su koja sudjeluju na tenderu teškom 2,5 milijarde dolara. No, kako odluka kasni još od proljeća prošle godine,  češki mediji zaključuju da bi Vlada zbog korona krize mogla na koncu odustati od nabave oklopnjaka.

Domaće je ipak domaće

Vratimo se na hrvatski M-80A. Eventualna nadogradnja trebala bi se usredotočiti mnogo više na suvremenu instrumentalnu opremu koja poboljšava pregled mjesta i preciznost upravljanja vatre. Također, jedan od ciljeva modernizacije trebao bi biti  poboljšanje radnih uvjeta posade. U tom pogledu mnogo je već gotovih tehničkih rješenja i na samom tržištu.

Projekt modernizacije M-80A vlastitim snagama i pameću ojačao bi obrambenu sposobnost Hrvatsku, njezinu vojnu industriju, a to u današnjem nemirnom svijetu nije mala vrijednost. Ne može, kako neki misle, vojna industrija biti zamašnjak hrvatske privrede na način da samo prihvaćamo donacije koja nas vodi u potpunu tehnološku ovisnost i čiju ćemo modernizaciju skupo plaćati. Modernizaciju svakog pojedinog Bradleya naši porezni obveznici platiti će 2 milijuna dolara! Ukupno 120 milijuna dolara koji će otići preko velike bare.

Ono najgore, u toj priči nema ama baš nikakvog razvoja domaće industrije. Ništa. Nula. Oduvijek je bilo bolje imati vlastiti proizvod.

Ne mora biti najbolji na tržištu (zašto bi bio), ali mora odgovarati potrebama naše vojske. To je nemjerljivo korisnije za razvoj domaćih visokotehnoloških znanja i ekonomije negoli kupovati strani proizvod. Ne samo da se stvaraju vlastiti  tehnički resursi, nego u finalu to utječe i na rast nacionalnog dohotka kao i na opći gospodarski razvoj zemlje. To je ono što naši vojni planeri i političari ne kuže, a nije ih ni briga. Važnije im je Hrvatsku pretvoriti u dvorište tuđeg vojnog otpada…

Analitički tim Maxportala/Foto:  Santeri Viinamäki

 


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •