Dr. Dražen Đurović, bivši saborski zastupnik (od 2011. do 2015.), bio je student treće godine Medicinskog fakulteta u rodnom Zagrebu kada je studentski život zamijeni paklom istočne Slavonije.
Dr. Đurović, dragovoljac HOS-a i vukovarski veteran, u razgovoru s Andreom Černivec za Hrvatski tjednik komentirao je aktualne teme povjesnog znakovlja u javnom prostoru Hrvatske te izjavu Kreše Beljaka o Udbaškim likvidacijama hrvatskih emigranata.
“Mislim da je crvena zvijezda na riječkome neboderu umjetnički čin i politička provokacija. I još toga. Ali u prvome redu radi se o nepotrebnom i besmislenom uznemiravanju onoga dijela hrvatskoga naroda koji je od 1991. do 1995. branio Hrvatsku od crvene zvijezde petokrake kalašnjikovima, onoga dijela hrvatskoga naroda koji je u borbi protiv zvijezde petokrake gubio ruke i noge, onog dijela hrvatskoga naroda kojemu je zvijezda petokraka 1991. do 1995. tenkom preorala kuću, onoga dijela hrvatskoga naroda koji od te zvijezde petokrake nosi teške traume i nikad više tu zvijezdu ne će povezivati s antifašizmom već s velikosrpskim fašizmom koji je u razdoblju stvaranja hrvatske države tu državu pokušao zatrti, a sve one koji se za nju bore pomesti s lica zemlje”, kaže Đurović u razgovoru za Hrvatski tjednik.
“S druge strane, postoji onaj dio hrvatskoga društva koji ni etnicitetom, ni identitetom, ni u prošlosti ni u budućnosti nikad ne će gledati hrvatsku državu, ali ni zvijezdu petokraku onako kako na nju gledaju oni kojim je ta petokraka odnijela sve što su imali i sve što su voljeli. U taj dio hrvatskoga društva sigurno spada i prostor grada Rijeke. I velik dio hrvatskoga stanovništva koje ondje živi. Oni su isto tako jednakopravni građani Republike Hrvatske.
Svakako bi bilo vrijedno doznati što građani toga grada misle o tom ‘umjetničkom projektu’. Njihovo mišljenje mora se uzeti u obzir i poštivati”.
“Inače, mislim da se mi imamo pravo oko simbola prepirati i imati drukčije mišljenje, ali se zbog simbola ne smijemo mrziti ili verbalno gledati preko nišana. Dakle zakone poštivati dosljedno. Pitanje spomenika kulture i njihove zaštite provode za to nadležni zavodi za zaštitu spomenika. A na nama koji javno nastupamo i imamo zbog toga i odgovornost za izrečeno, na nama je da gradimo kulturu dijaloga i toleriramo jedni drugima specifičnosti i razlike.
Stoga ako možemo trpjeti ‘bal vampira’ svake godine u Kumrovcu i zvijezdu petokraku na neboderu u Rijeci, neka i oni trpe naš ‘Za Dom spremni’ na obilježjima mojim poginulim suborcima iz HOS-a. Jedino ćemo tako graditi hrvatsko društvo. Određenim kompromisima oko ideoloških i svjetonazorskih pozicija.
Tu smo gdje smo, u maloj državi, malo nas je, ali smo jako raznoliki. I bez obzira na to što nam se ponekad čini da nas mnogo toga razlikuje, ipak smo mi jedan politički narod, neovisno o etnicitetu. Danas mnogo čvršći i bliži nego ikad prije. I to je moje trajno opredjeljenje i stav”.
“Krešo Beljak nije samo predsjednik najstarije hrvatske političke stranke HSS-a. Krešo Beljak zastupnik je u Hrvatskome saboru, on je drugi čovjek lijevoga oporbenog bloka koji namjerava sutra preuzeti upravljanje hrvatskom državom, on je i gradonačelnik jednoga od najbogatijih hrvatskih gradova, znamenitoga Samobora. Stoga je i njegova odgovornost za ono što izgovori ili napiše nemjerljivo veća od moje ili nekoga anonimnog hrvatskog građana.
S tom se odgovornošću Krešo Beljak očito ne zna i ne može nositi. Ponio se kao obična neodgovorna budala i u subotnjoj noći na ‘balkanskom engleskom’ na Twitteru iznio tezu zbog koje jednostavno ne smije politički preživjeti. Ni na jednoj javnoj dužnosti koju obnaša. Zbog puke društvene higijene hrvatskoga javnog prostora!
Ni jedno demokratsko društvo ne smije tolerirati javno izgovoren ili napisan poziv za ubijanjem vlastitih građana.
Koga on to zaziva? Zloglasnu komunističku tajnu službu koja je likvidirala neznani broj hrvatskih civila muškaraca, žena, djece, staraca. Počeli su čim su nastali i nisu prestajali dok im se država nije potpuno raspala. To nije pitanje jugonostalgije, koja je meni strana i odiozna, ali ju sigurno ne bih ni iz koga istjerivao batinom, već pitanje temeljnih demokratskih normi i, ponavljam, puke higijene javnoga prostora.
Siguran sam da je Krešo Beljak nakon ove izjave politički mrtvac, samo će proći još nešto vremena dok i on to ne sazna”, zaključuje dr. Đurović.
Tko je dr. Đurović?
Dr. Dražen Đurović dragovoljac je Domovinskog rata i vukovarski veteran. Završio je Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1996. godine. Studirao je duhovnu teologiju na KBF u Zagrebu.
Od jeseni 1996. živi i radi u Požegi. Bio je u djelatnoj vojnoj službi od veljače 1997. do srpnja 2001., izašao s činom satnika. Tijekom vojne službe bio na edukaciji u SAD-u. Završio Vojno-diplomatsku školu MORH-a.
Od 2003. godine radi kao specijalist opće kirurgije u Županijskoj bolnici Požega sve do kraja 2011. godine kada postaje zastupnik u Hrvatskom saboru (HDSSB) od 2011. do 2015. godine.
Otac troje djece (Ante, Lucija i Marija), supruga (Marica rođ.Maršić) radi Požegi kao ginekolog.
R.I. / Andrea Černivec/Hrvatski tjednik
