Nakon što je Grad Zagreb odbio nastup Thompsona, Vlada je odlučila sama organizirati doček rukometaša na Trgu bana Jelačića. Ministar sporta Tonči Glavina poručio je: “Grad Zagreb je rekao ne dočeku, ne rukometašima, ne sportu. Vlada kaže da.”
Uslijedila je lavina reakcija, ali jedna se posebno izdvojila, ona profesora Pravnog fakulteta dr. Vedrana Đulabića. Profesor je optužio Vladu za kršenje Ustava, tvrdeći da država ne može organizirati masovno javno okupljanje bez suglasnosti lokalne samouprave.
Mediji su ga predstavili kao “uglednog profesora prava”, “stručnjaka”, “analitičara”. Sve je to točno. Ali nije potpuno jer Vedran Đulabić nije samo profesor. On je predsjednik SDP‐ova Savjeta za javnu upravu — službeno, javno, na stranačkoj stranici, u rubrici “Naši ljudi”.
Za priču nije nevažno ni to da je njegova životna partnerica Nina Kljenak, novinarka ljevičarske N1 televizije na kojoj Đulabić nerijetko gostuje. To ne diskreditira nikoga, ali ulazi u kontekst. A kontekst je ono što su mnogi mediji prešutjeli.
Kao da šefa Torcide dovedete u studio da komentira utakmicu Hajduka i Dinama. I pitate je li bio penal za Hajduk.
KAD JE ČINJENICA “DISKREDITACIJA”
Nakon što su drugi mediji istaknuli njegovu stranačku funkciju, Đulabić je reagirao dramatično: da ga se “diskreditira”, da ga se “etiketira”, da ga se prikazuje kao “SDP‐ovog trbuhozborca”.
Jedino što je rečeno jest da je predsjednik SDP‐ova savjeta i da često nastupa na televiziji na kojoj radi njegova partnerica. Ako je to diskreditacija, onda je problem negdje drugdje.
No nitko nije osporio njegovu stručnost. Nitko nije rekao da je loš pravnik, makar je njegovo tumačenje Članka 4. Ustava RH političko, a ne stručno. Čak politikantsko, u maniru Sandre Benčić ili Dalije Orešković. Pri tome je nastupio kao SDP-ovac, a ne kao stručnjak. Jer stručnjak takvu neistinu ne bi napisao. Političar da, a stručnjak sigurno ne.
Dozvolu za javno okupljanje daje policija, a ne lokalna samouprava. Ako Vlada želi organizirati javno okupljanje na Trgu bana Jelačića mora prijaviti okupljanje policiji i zatražiti korištenje javne površine od Grada Zagreba. Grad može otežati stvar odbijanjem korištenja trga, ali ne može zabraniti okupljanje.
Zato je Đulabićeva teza da Vlada “krši Ustav jer nema suglasnost lokalne samouprave” — pravno klimava. Ustav ne propisuje da lokalna samouprava odobrava javna okupljanja. To je zakonska ovlast policije.
U konkretnom slučaju- doček rukometaša – može se raspravljati o političkoj pristojnosti u odnosu Vlade i Grada, ali ne o ustavnosti.
PROBLEM NIJE U MAXPORTALU, NEGO U NEČEM DRUGOM
Ako Đulabić smatra da ga povezivanje sa SDP‐om kompromitira, onda bi se trebao obratiti SDP‐u. Jer oni su ga stavili na popis “Naših ljudi”. Oni ga predstavljaju kao svoj kadar, oni ga vode kao predsjednika Savjeta.
Ne Maxportal, ne Telegram, ne Index, ne Nacional, ne Liberal – nego SDP. Ako je to “etiketiranje”, onda je SDP prvi počinitelj.
Tu je još jedan problem za SDP. Ako dr. Đulabić povezivanje sa SDP-om smatra diskreditiranjem, znači li to da tu stranku smatra tako lošom da povezivanje sa SDP-om šteti njegovoj reputaciji.
NESTRANAČKI STRUČNJAK U STRANAČKOM SAVJETU?
Đulabić tvrdi da nije član SDP‐a, da je angažirani znanstvenik, da ga nitko ne kontrolira. Sve to može biti točno. Ali jedno je nepobitno: predsjednik je stranačkog savjeta koji funkcionira kao neka vrsta SDP-ove vlade u sjeni. To je politička funkcija i politička uloga.
I to je relevantno kad komentira političke odluke Vlade, pogotovo na televiziji na kojoj radi njegova partnerica i gdje mu se daje prostor bez spomena stranačke funkcije. To nije diskreditiranje, to je činjenica.
Ovdje nitko ne diskreditira Đulabića, iako mi se zamjera što u javnim nastupima prešućuje tu dužnost, a više se diskreditira medije. Jer kad stručnjaka s jasnom političkom funkcijom i jasnim medijskim zaleđem predstaviš kao “neutralnog”, “nestranačkog”, “objektivnog”, onda ne informiraš javnost. Onda je obmanjuješ. To je cijela poanta.
ĐULABIĆ MORA ODLUČITI
Ne možeš biti: predsjednik stranačkog savjeta i istovremeno nestranački komentator političkih odluka. To su dvije uloge koje se međusobno isključuju. Ako si nestranački — traži da te maknu s popisa “Naših ljudi”. Ako si SDP‐ov, budi ponosan, stani iza toga i prestani glumiti da je to uvreda. Jer nije. Nema tu nikakvog linča. Nema napada na njegovu stručnost. Nema delegitimiranja.
Ali postoji o pitanje: Zašto se u Hrvatskoj političke funkcije i medijske veze skrivaju, umjesto da se transparentno priznaju? I dok god se stručnjaci predstavljaju kao neutralni, a zapravo su politički angažirani, javnost će biti zbunjena, a mediji će biti dio problema.
A Đulabić? On je samo simptom bolesti sustava.
M. Marković/Foto: Dnevnik.hr
