Film o kojem će puno pričati: Leljak najavio šokantna otkrića iz Jasenovca

rujan 4, 2018 maxportal
Share Button

Roman Leljak, slovenski istraživač i publicist, najavljuje svoju novu knjigu i dokumentarni film  koji baca  potpuno novo svjetlo na logor Jasenovac.



U razgovoru za Hrvatski tjednik govori o brojnoj dokumentaciji koju je prikupio u arhivu u Beogradu te zaključuje kako Jasenovac nije bio mjesto masovnih likvidacija i nestanaka ljudi.

Leljakova knjiga i film  u javnosti su shvaćeni kao svojevrsni nastavak vrlo hvaljene, ali i vrlo osporavane knjige „Radni logor Jasenovac” autora Igora Vukića te filma o Jasenovcu Jakova Sedlara.

“Svi ti filmovi/knjige imaju isti cilj – pokušati ljudima prikazati istinu, i to uz činjenicu da su svi dokumenti toga doba bili nedostupni, da se povijest time nije bavila nego je preuzela samo ono što su pobjednici 1945. zapisali.

Išao sam možda i korak više jer sam koristio samo arhive koji su u Beogradu, a do sada su bili nedostupni hrvatskim istraživačima. Zbog toga će neke stvari biti i konkretnije. Film traje oko 65 minuta, a uz film bit će dostupna i knjiga o Jasenovcu, jer se u filmu iz praktičnih razloga ne mogu pokazati svi dokumenti.

Leljak tvrdi kako donosi i neke podatke, dosad poznate javnosti:

„Prvo sam skupio dokumentaciju iz arhiva u Beogradu, pri čemu mislim na Vojni arhiv Jugoslavije, zatim Arhiv Jevrejskoga istorijskog muzeja u Beogradu, Muzej žrtava genocida u Beogradu, tu je i dokumentacija iz arhiva u Novom Sadu, arhiva u Skopju i nekih drugih arhiva po Hrvatskoj, Osijeku, Slavonskome Brodu, kao i iz Državnoga arhiva u Zagrebu. Uspio sam skupiti preko 30 tisuća dokumenata koji govore o logoru Jasenovac”, objasnio je Leljak izvore koji su mu poslužili kao temelj za film i knjigu.

„Glavni logor bio je u Beogradu, ne u Jasenovcu”

„Samo područje Jasenovac služilo je kao zbirno područje iz kojega su ljudi dalje slani u logore, prije svega u glavni logor od 1941. do 1945. koji je bio formiran na Sajmištu u Beogradu. Dalje, tu su i ljudi koji su odvedeni s područja Jasenovca na rad u Njemačku.

U filmu će biti jasno prikazano da je sam logor Jasenovac 3C bio radni logor, koji je čak predviđen kao ratna zona u kojoj će se proizvoditi oružje i druga oprema za buduću vojsku NDH. To se na neki način i obistinilo. Naime, strojevi za proizvodnju pušaka i ostaloga su krajem rata, točnije u srpnju odvezeni u Kragujevac i tvornicu Zastava i ondje se nastavilo s proizvodnjom. Što se tiče lanaca, tako je počela raditi tvornica lanaca u Zaječaru”.

Osim stava da je Jasenovac bio gotovo isključivo radni logor Leljak tvrdi da je između ustaša i Židova u pojedinim segmentima postojala čvrsta suradnja:

“Bit će zaista jako puno novih detalja, prije svega o životu i radu Jasenovca, bit će prikazani dokumenti u suradnji s tadašnjim trima židovskim općinama u NDH koje su dogovarale kako će dopremiti hranu za Jasenovac, a onda će Jasenovac iz državne riznice plaćati židovskim općinama tu hranu.

Vidjet će se koliko je Pliva slala lijekova u sam Jasenovac, Ministarstvo za socijalu je kupovalo devet tisuća ženskih uložaka za potrebe žena koje su zatvorene na području Jasenovca i Stare Gradiške.

Više je nego jasno da je u samom logoru Jasenovac 3C na različite načine (prirodne smrti, bolesti ili likvidacije i presude zbog kršenja propisa koji su tada važili i koji su doneseni u samo logoru Jasenovac) ukupno umrlo 1360 žrtava, a što je sukladno sondiranjima koja su rađena 1964. pod vodstvom Sveučilišta za biologiju u Ljubljani, dr. Vide Brodar i drugih doktora iz Sarajeva i Beograda koji su dali procjenu da je u samom logoru Jasenovac bilo oko 1300 žrtava.

O najvažnijim podacima  vezanim za Jasenovac:

Vrlo su važna iskapanja koja su vršena 1964. godine i sve do 90-ih. Ukupno je na području Stare Gradiške i Jasenovca, na tom kompletnome području koji uključuje i Uskočku šumu i Međustrugove, u raznim jamama oko Stare Gradiške pronađeno ukupno 2570 leševa.

Na cijelom tom području od Jasenovca do Stare Gradiške pronađeno je toliko leševa za razliku od Sajmišta u Beogradu gdje je prilikom samo jednoga iskopavanja pronađeno 6500 žrtava.

U radnome logoru Jasenovac pokopano je 1360 žrtava, što je dokazano i dokumentima, gdje je po danima pokazano kada je tko umro, ali i na osnovi sondiranja koja su vršena 1964. godine a koja potvrđuje tu brojku od 1300. U logoru Jasenovac od 1941. do 1945. ukupno je bilo 18 600 zarobljenika.”

“Ostale brojke – kaže Leljak – sačuvat ćemo za knjigu i filmu, sve što smo naveli, naveli smo na osnovi dokumenata.”

“Tu su i dokumenti Židovske organizacije iz Zuricha koji su redovno u Jasenovac slali pakete. U Jasenovac je dnevno stizalo od 150 do 600 paketa preko Crvenoga križa, najviše je slano iz Švicarske. Pronašli smo dokument iz ožujka 1945. gdje se Židovska zajednica u Švicarskoj obraća Washingtonu sa zamolbom da nije više moguća dostava paketa u Jasenovac, da američke sile ako mogu urede da se ti paketi dostave, da oslobode logor Jasenovac jer da se ondje nalazi oko 1500 Židova. Na to im Amerikanci odgovaraju da oni tu ne mogu ništa napraviti jer je to područje još od kraja veljače okupirano od Titovih partizana”.

Na upit, očekuje li osporavanja navoda u filmu i knjizi, Leljak  samouvjereno odgovara:

“Nikakva osporavanja nisam dobio za Hudu jamu, kao ni za Maribor – najveće stratište Hrvata. Tu sam imao osporavanja na osobnoj razini, ali nitko nije osporavao ono što sam iznio u tim knjigama.”

M. Marković/Foto:maxportal

Komentari
Share Button