Nema mira u Hrvatskom generalskom zboru. Nakon što je HGZ napustili dr. Andrija Hebrang, pričuvni general u mirovini te trupski generali Željko Glasnović, Željko Šiljeg, Miljenko Lasić i Ivica Primorac, brigadiri Stjepan Gašljević i Ivan Ančić te pukovnik Ivica Tomić, HGZ-u se pismom obratio i general Željko Prpić.
U pismu koje je naslovio “Moje neslaganje sa postupcima HGZ-a glede reagiranja na neke događaje”, genaral Prpić piše:
“Teška srca pišem pismo ovakvog sadržaja svojim suborcima, junacima rata, Miljavcu, Luciću, Rojsu, Ostoviću, Neđi, Štimcu, Peternelu i svima drugima koje ne mogu nabrajati, a koje jednako cijenim.
Kako ne znam kako će, u tehničkom smislu, izgledati rad HGZ-a u narednom periodu glede epidemije i oštećenja zgrade, odlučio sam se obratiti ovim pismom, ponukan poglavito, po mome mišljenju, i najblaže rečeno, neodgovarajućom reakcijom Zbora na Milanovićev komentar o „ ploči poginulih pripadnika HOS-a“, nedoličan današnjem civilizacijskom dosegu, a ima toga još.
Kao uvod bih rekao da je Hrvatski generalski zbor, kao udruga od posebnog značaja za R. Hrvatsku osnovan kako bi GENERALI i NAJVIŠI ČASNICI Hrvatske vojske, temeljem svoje časti, domoljublja, hrabrosti, sposobnosti, nesebičnom žrtvom pa i vlastitog života bili štit od napada na najveće nacionalne vrijednosti: Hrvatska država, domovina Hrvatskog naroda.
Od naše Udruge se očekivalo i očekuje da u poslijeratnom razdoblju analizira, prati događaje koji mogu imati dugoročne posljedice bilo pozitivne ili negativne na budućnost Hrvatske i da reagira na analitičan i odlučan način. Ne baviti se efemernim događajima koje proizvode isti takvi političari.
Hrvatski generalski zbor, temeljem svoje uloge od vremena rata, temeljem statuta, mora i treba reagirati radi obrane principa na kojima je Država Hrvatska utemeljena, a to je u zaštiti poštovanja Domovinskog rata, poštovanja poginulih i nestalih, poštovanja osobe i djela prvog Hrvatskom Predsjedniku, pokojnog dr. Franju Tuđmana, prema braniteljima uopće, itd, itd.
Svakako, jedan od događaja na koji je Zbor trebao reagirati, po definiciji svog postojanja, je izjava predsjednika Milanovića “da ploču, obilježje pogibije pripadnika HOS-a, treba baciti…“.
( Takvu izjavu nije moguće čuti od bilo kojeg komunalca, jer tako primitivnih nema, iz bilo kojeg sela u Hrvatskoj koje ima mjesno groblje, za bilo kojeg pokojnika. Takvo što su samo „oslobodioci“ partizani činili i govorili 1945.godine)
Reagiranje na ovu izjavu je trebalo biti na ozbiljan i dostojanstven način, a dalo se neko nejasno objašnjavanje post festum, riječima kako se Hrvatski generalski zbor ne bavi politikom. Potez gospodina Milanovića je itekako politika suprotna samom razlogu postojanja Zbora. Ne reagirati na tu uvredu svih branitelja , praviti se da nešto što postoji ne vidimo, je isto politika, ali loša, promašena politika HGZ-a.
Nejasnim objašnjenjem i aluzijama na lošu i malo poznatu povijest HOS-a, njegovom sudjelovanju u ratu, njihovih insignija, javno mnijenje se dovodi u sumnju o čistoći Domovinskog rata i Hrvatske vojske.
Pitam se što nam to treba, i je li bilo u Našem ratu ikakvog fašizma, NARAVNO DA NE I NE jer taj ne leži u Hrvatskom narodu niti je ikada bio, jer je fašizam po sebi prvo agresija a gdje i kada je agresija Hrvatskog naroda bila izražena u hrvatskoj povijesti. Tu zlu objedu nam neprijatelji desetljećima inputiraju, a mi čistoću našeg oslobodilačkog rata ovako „branimo“. Gospodo, članovi Zbora trebaju uvijek i stalno isticati da je Srpska vojska i Srbija 1990. Godine bila fašistička tvorevina, jedina u Europi .
Poznajem puno pripadnika HOS-a, čestitih branitelja, domoljuba, časnih potomaka časnih obitelji, čestitog domovinskog odgoja, … a za njihovo rukovodstvo „ baš me boli briga“. Bili po istom principu „početaka“ trebalo gledati na časne branitelje koji su došli iz JNA, iz TO bivše Jugoslavije iz sigurnosnih i tajnih službi te države. Svakako da NE i hvala Bogu da su bili sa svojim Narodom kada je to trebalo.
HGZ treba zauzeti stajalište da su sve sastavnice Hrvatske vojske iz vremena Domovinskog rata blistavo čiste, da se sve insignije, kao npr. „Pauci“, „Žuti mravi“, „Štraseri“, „Crne mambe“ itd, pa i Hos-a „Za dom spremni“ jednako prihvate i tretiraju jer ni jedna ne nosi niti jednu mrlju. Pod tim znakovljem smo branili dom, obitelj, narod hrvatski. Ginuli.
Događaja koje je trebalo , po mom mišljenju, od strane HGZ-a prepoznati i reagirati na njih je bilo i dopustite da spomenem samo neke:
-Da se u poginule hrvatske branitelje ni iz kojih razloga ne omalovažava i vrijeđa, pa i zakonom to urediti. Da se osoba i djelo pok predsjednika Franje Tuđmana ne vrijeđa jer je to uvreda Narodu.
-Da se potakne inicijativa da se Deklaracija Hrvatskog sabora o Domovinskom ratu digne na razinu zakona
-Da Hrvatski sabor, uz osudu i zabranu veličanja totalitarnih režima, zakonom u tu kategoriju svrsta četništvo, kao najveće zlo koje stalno prijeti Hrvatskoj.
– Potaknuti vlast Republike da se na odgovarajući način obradi pitanje žrtava II Sv. Rata. Dostojanstveno sahrane na tlu Hrvatske.
– Da se od Vlasti traži da se tema Domovinskog rata obradi na odgovarajući način u osnovnim i srednjm školama.
-Kada se čulo da će Iz ureda Predsjednika Milanović izbaciti sve biste Hrvatskih velikana i najvećeg od svih, našeg vrhovnog zapovjednika, dr. Franje Tuđmana.
Trebalo je ustati protiv tog čina. Pa nije Pantovčak i rezidencija njegova, Milanovićeva ćaćevina, a nije ni HGZ-ova kad se može oglasiti ili ne, biti mu na volju.? Rezidencija predsjednika Republike nije puko radno mjesto niti njegov stan nego je naša, hrvatska, to je nacionalni simbol. Morali smo poslati delegaciju od nekoliko generala tom istom Milanoviću….pa neka nas, ili njih, primi ili ne primi.
Od Vlasti zatražiti da se osnuju komisije, kompetentnih osoba,koje bi istražile sve ono što se hrvatskom narodu kao kolektivitetu stavlja na teret, pa istina kakva je takva je. Trebamo ju prihvatiti, dobro ili loše, ALI LAŽI NIKADA.
-Okrugli stol povjesničara i političara o značaju opstanka Hrvatskog naroda u BiH. Golemi, presudni značaj HVO-a za pobjedu u ratu i značaj za budućnost. Bez njih tamo u BiH, nema ni nas.Tamo je strateški udarac neprijatelja, itd..
Hrvatski generalski zbor, je trajna vrijednost, jer je prvi u povijesti Hrvatske, mora biti i ostati trajna vrijednost svake hrvatske politike, a za to se možemo izboriti jedino mi, članovi Zbora.
Za takvo postignuće, posebno pojedinci u vodstvu Zbora, kao i ukupno članstvo, moraju imati osobni kredibilitet, snagu, hrabrost, neovisnost o trenutnoj politici, biti neucjenjivi, i osluškivati bilo većinskog dijela svog naroda. Marginalci nas ne trebaju zanimati.
Ovakvu politiku Zbora treba mijenjati.
Obratio sam se upravnom odboru, ne samo Predsjedniku, jer mislim da treba istaknuti da Predsjednik HGZ-a kod svih delikatnih pitanja ne rješava ista bez konzultacije sa suradnicima, poglavito Upravnim odborom pa u cijeloj situaciji i kontekstu neka se i to znade.
Hvala na strpljenju ako ste ga imali. Pozdrav!
Željko Prpić, u Zagrebu 10. 5. 2020.g / Foto:pxll
