“U šta se pretvorio!? A nekad je bio dobar novinar. Strašno! Prodao se. Ide kod Bujanca i radi s Manjkasom. Dno dna. Ah, svatko ima svoju cijenu…” napisao je novinar Gordan Malić nako prigovora koje je primio poslije gostovanja u emisiji Nedjeljom u dva kod Aleksandra Stankovića.
Čitam svoje drage kolege i poznanike, pitome ljevičare, kako s olakšanjem seruckaju po meni, napokon otvoreno, jer sam bio kod Aleksanda Stankovića i tamo sve priznao. Da radim serijal o prvom hrvatskom predsjedniku, koji je formirao demokratsku državu, dobio rat i uveo nas u društvo priznatih zemalja, i o kojem imam pozitivno mišljenje, srećom za ovu zemlju i dalje većinsko.
Nemam problema s većinskim mišljenjem, jer ga još uvijek smatram temeljem demokracije, iako ga uglavnom ne slijedim. Nametljivi manjinski stavovi popeli su mi se na dimnjak. Neka seru po sistemu koliko hoće. Za to ih, uostalom, sistem i servisira.
Od prvog dana demokracije, a kod Hrvata je to trenutak kad je postalo dozvoljeno slobodumno srat po vlasti, to je jedina demokratska blagodet koju koristimo. I s kojom smo se u stanju nositi, jer nije pitanje izbora… Zanimljivo, oni koji je najviše zloupotrebljavaju, prvi su kada treba nekome zabraniti da piše ili govori. .
Kad krenu prebrojavanja ili osobne invektive i prozivke, to svrstavam u žanr hajke makar se radilo o meni. Na zidu kod Velimira Viskovića, nekad duhovitog splićanina, čitam neviđene gadosti o sebi koje lajkaju moji poznanici i fejs prijatelji lijevo liberalne provenijencije. Umjetnici, novinari, ljubitelji lijepe riječi i svekolikih ljudskih prava… Ukratko, fin svijet.
Vidim kako im cvilež mutira u lavež dok si daju oduška lajkovima, smajlićima, srčekima.
Da se bavim kritikom, kao nekad, lahko bih dokazao da je taj nesretni obrazovaniji pol, jednako stilski sveden, moralno ograničen i suštinski rulja, kao i legije ustašoida na zidu poznatijeg Velimira, Bujanca Buje. Ali, što bi rekli Sapir i Whorf, jebeš to. Radi se o meni.
Nekim sam ljudima među tom ruljom u životu i osobno pomogao. Neke promovirao. Za neke ustao pred čoporom s druge strane. Greške iz mladosti, sada su mi nekako i draže.
Jesam li ja novinar, pitaju se ljudi koji o tome nemaju pojma.
Smiju se kad kažem da se zbog mene dva puta službeno sastajao VONS, tj državni vrh. Jednom Sanaderov, a jednom Milanovićev. To im ništa ne govori. HAHAHA! Sastajao VONS!
Do danas nema vlade kojoj nisam iskopao neku aferu, nekad, jednu, nekad dvije, a ponekad pet šest…
Sad još moram trpiti i huliganizam lijeve scene, kunsthistoričara i boraca za ljudska prava. Ustaše se dalo izdržati, ali s vama je sve dvostruko teže.
Dragi fejs prijatelji koji mislite da ja kao novinar koji ni 2 sata nije bio izvan tržišta, nisam zaslužio da sam biram svoje izdavače, ljude kod kojih nešto govorim ili objavljujem, ili da biram teme kojima se bavim, nego prvo moram pitati vas, ispišite se liste mojih jarana. Moje su sve objave javne i nemam potrebu da ih redovito pišem, pa zato da se ne lažemo, sterajte se polako u svoje jato.
Isto vrijedi i za one poštene Hrvate na čijem zidu vise ustaški pozdravi i insignije stare hrvatske koje su samo slučajno simboli NDH.
Ja za vas ne vodim nikakve ratove. Pogotovo one koji nisu moji, a objektivno ni naši. Dakle, humano se preselite.”
M.M. /Foto:hrt
