Tajni sastanak u mjestu Stošinec na Plešivici, na kojem je Hrvatska demokratska zajednica dobila, ime održan je 19. siječnja 1989. godine.
Taj datum u službenoj historiografiji stranke je nedovoljno afirmiran, u kasnijim stranačkim interpretacijama uglavnom se prešućuje, unatoč činjenici da je upravo na tom sastanku prvi put artikulirano ime Hrvatska demokratska zajednica.
Sastanak je održan u klijeti Ante Ledića, tadašnjeg direktora zagrebačkog poduzeća Zrinjevac, osobe poznate po dugogodišnjem domoljubnom djelovanju i povezanosti s hrvatskim disidentskim i proljećarskim krugovima. Lokacija je izabrana zbog izoliranosti i prirodne zaklonjenosti, što je bilo od posebne važnosti u kontekstu sigurnosnih prijetnji tadašnje jugoslavenske države, osobito djelovanja Službe državne sigurnosti (Udba) i Kontraobavještajne službe JNA (KOS).
Na sastanku su sudjelovali Franjo Tuđman, Marko i Vladimir Veselica, Drago Stipac, Tomislav Ladan, Anto Matković, Ivan Maglica, Hrvoje Šošić, Vlado i Mladen Marić, Nikola Gagulić, Vlado Jurčević, Marko Turić i Ante Ledić. Pozvani su bili Dražen Budiša, Zvonimir Šeparović i Petar Šegedin, ali se nisu pojavili na Plešivici
Sastanak je započeo u ranim poslijepodnevnim satima i trajao do kasno u noć, uz primjenu strogih konspirativnih mjera, uključujući dolazak sudionika iz različitih smjerova i izbjegavanje telefonske komunikacije.
Franjo Tuđman, Marko Veselica, Vlado Jurčević i Drago Stipac/ Foto:Privatni album Ante Ledića
Okupljanje na Plešivici bilo je kulminacija višegodišnjih neformalnih sastanaka istog kruga intelektualaca i političkih disidenata koji su se u Ledićevoj klijeti održavali još od sredine 1970-ih godina.
Cilj sastanka bio je definiranje uže političke jezgre s jasnim legitimitetom, sposobne artikulirati hrvatske nacionalne interese u okolnostima ubrzane destabilizacije jugoslavenske federacije, jačanja velikosrpske politike i institucionalne krize savezne države.
Tijekom sastanka donesena je odluka o formiranju inicijativnog odbora budućeg političkog pokreta.
Za predsjednika inicijativnog odbora jednoglasno je izabran Franjo Tuđman, čime je stekao formalni politički legitimitet za međunarodne kontakte i javno djelovanje kao vođa oporbenog pokreta u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. Za tajnika inicijativnog odbora imenovan je Drago Stipac, kojemu je povjerena organizacija daljnjih aktivnosti i priprema sljedećih sastanaka.
Jedna od središnjih rasprava odnosila se na naziv budućeg političkog pokreta. Razmatrana su dva prijedloga: Hrvatski demokratski zbor i Hrvatska demokratska zajednica.
Tomislav Ladan je “krsni kum” Hrvatske demokratske zajednice.
Na prijedlog Tomislava Ladana prihvaćen je naziv Hrvatska demokratska zajednica, pri čemu je argumentirano da pojam „zajednica“ nosi širi, uključiviji i civilni karakter, za razliku od termina „zbor“, koji asocira na vojnu ili hijerarhijsku strukturu. Time je na Plešivici prvi put službeno formulirano ime HDZ-a.
Na sastanku su također razmatrana temeljna programska pitanja buduće hrvatske države. Posebna pozornost posvećena je problemu pretvorbe društvenog vlasništva, pri čemu je ekonomist Hrvoje Šošić iznio prijedlog modela prema kojem bi polovica društvenog kapitala bila ravnomjerno raspodijeljena svim građanima, dok bi se preostali dio privatizirao po tržišnim načelima i usmjerio u razvojne projekte.
Taj prijedlog u tadašnjem trenutku nije prihvaćen kao operativan, ali se kasnije pokazao kao konceptualna alternativa modelu privatizacije koji je proveden tijekom 1990-ih.
Raspravljalo se i o budućem položaju Hrvatske unutar Jugoslavije, pri čemu su razmatrane konfederalne opcije kao moguće prijelazno rješenje. Međutim, prevladalo je stajalište da je krajnji i jedini strateški cilj stvaranje slobodne i neovisne hrvatske države. U tom kontekstu iznesena su i promišljanja o Bosni i Hercegovini, njezinoj unutarnjoj strukturi i odnosu prema Hrvatskoj, uz naglašavanje potrebe očuvanja stabilnosti i ravnoteže između konstitutivnih naroda.
Unatoč održavanju sastanaka, jugoslavenske sigurnosne službe nisu na vrijeme identificirale plešivičku skupinu. Tek u ožujku 1989. godine došlo je do njihove prve reakcije, nakon javnih istupa sudionika sastanka u medijima. Naknadni događaji upućuju na to da su pojedini sudionici bili izloženi ozbiljnim sigurnosnim prijetnjama.
Bez obzira na pokušaje relativizacije, plešivički sastanak ostat će zapisan u povijesti hrvatskoga naroda kao važan događaj koji je iznjedrio ne samo pokret za stvaranje hrvatske države nego i šest političkih stranaka.
Franjo Tuđman osnovao je HDZ, Drago Stipac HSS, Marko Veselica HDS, Hrvoje Šošić HS, Dražen Budiša HSLS, a Ante Ledić HD. Zašto se tih šest političkih čelnika razišlo, posebna je priča.
Plešivički sastanak imao je dugoročne političke posljedice. Iz kruga sudionika i suradnika kasnije su proizašle brojne političke stranke i inicijative koje su obilježile rani hrvatski višestranački sustav. Iako je HDZ u kasnijim službenim narativima taj događaj marginalizirao, njegov povijesni značaj ostaje neupitan kao jedno od ishodišta organizirane borbe za hrvatsku državnu samostalnost.
Plešivica time zauzima trajno mjesto u modernoj hrvatskoj političkoj povijesti kao prostor konspirativnog, ali strateški presudnog oblikovanja ideja, ljudi i odluka koje su prethodile raspadu jugoslavenskog poretka i stvaranju Republike Hrvatske.
D.M. /Foto: Privatni album Ante Ledića
