O krizi političkog centra i polarizaciji u hrvatskom društvu, o tome kako joj mediji i političari doprinose, ali i umjerenosti većine građana, podjelama spram Bleibrurga i NDH, ponekad i oko Domovinskog rata, zapostavljenosti ekonomskih i socijalnih tema u korist ideoloških i identitetskih pitanja, slučaju Thompson kao poprištu polarizacije, primjerima globalne polarizacije te je li moguće zadržati dijalog razgovaralo se u ovotjednoj Špici s Macanom.
Voditelj Krešimir Macan za razgovor o tim temama ugostio je dvojac od kojega se moglo očekivati i različite stavove u nekim pitanjima – povjesničara, diplomata i političara Miru Kovača te filozofa i političkog analitičara Žarka Puhovskog – no treba reći da su se u većini stavova i iznošenju nekih činjenica kada je riječ o toleranciji – zapravo složili.
Macan je uvodno ocijenio kako se baza političkog centra fragmentirala te birači radije potporu daju radikalno lijevim ili desnim strankama. Je li to razlog Plenkovićevog skretanja udesno, kakva je situacija u drugim europskim zemljama, a kakva u SAD-u te je li moguće zadržati dijalog među polariziranim stranama ili nam budućnost donosi samo dublje podjele, upitao je svoje goste.
Emisija je snimana prije no što se dogodio izgred u Splitu, kada je skupina od 50-ak ljudi odjevenih u crno spriječila održavanje Dana srpske kulture. To bi, bez sumnje, inače također dobilo prostor u toj raspravi o polarizaciji u društvu
Puhovski je naglasio kako polarizacija znači raspad cjeline na dva pola, pri čemu postoji svijest o pripadnosti cjelini i kohezija unutar svakog pola.
– Polarizacija u politici se često svodi na ljevica-desnica, ali važnija je podjela na liberalno-neliberalno, odnosno na metodu, a ne svjetonazor, naglasio je. Prema njegovim riječima, Hrvatska još uvijek živi u ostacima socijalističkog sustava, s prevelikom ulogom države i nedovoljno razvijenim socijalnim aspektom.
Miro Kovač rekao je da je polarizacija inherentna svakom demokratskom društvu, ali i kako je u Hrvatskoj manje izražena nego u svijetu.
– Ako smo malo iskreni prema sebi i gledamo društvene procese u Hrvatskoj i drugdje, vrlo često to desno-lijevo odvraća pozornost od onoga što je bitno, a to su, smatram, ekonomske strukture i da se vuku potezi koji će dugoročno osigurati stabilnost, a ne ideološke podjele. Političke stranke se bore za vlast i da bi se mogle za to izboriti potrebna je polarizacija i nekakvi argumenti koji se mogu koristiti protiv druge strane i onda se to svodi na desno-lijevo.
Prije desetak godina sam u intervjuu za austrijski Die Presse rekao kako je nama u Hrvatskoj potrebna javna psihoterapeutska sesija, koja će duže trajati i naravno, uređena je. Gdje ćemo svi razgovarati što nas muči u hrvatskoj povijesti. Svatko tu ima svoju priču, ali jednu stvar znamo – to je aksiom, dogma – da hrvatsku povijest ne možemo promijeniti. Oko nekih tema koje su i u prošlosti bile kontroverzne moramo dopustiti organiziranu raspravu i rukovoditi se podacima koje ćemo naći u arhivima, a ne da se šarlatanski odnosimo prema nekim stvarima. Konkretno, zašto vezano za groznu priču o Jasenovcu ne bi jedan hrvatski povijesni ili drugi institut napravio s nekim njemačkim ili izraelskim, tko je već za to zainteresiran, međunarodnu studiju pa neka se ljudi koji su za to kvalificirani time bave, rekao je Kovač.
Već opredijeljeni
Prema Macanovim riječima, mediji doprinose polarizaciji, ali gube utjecaj zbog društvenih mreža dok primjer rasprave o Thompsonu pokazuje kako i popularna kultura može postati poprište polarizacije. Po njegovom mišljenju postoji određeni konsenzus oko granica prihvatljivog, što većina građana zna prepoznati, ali i dalje postoje podjele.
– Ja navijam jako za ujedinjenje desnice jer jako ujedinjenje desnice bi toliko oslabilo HDZ da bi vjerojatno natjeralo HDZ i SDP da idu na veliku koaliciju. A ja mislim da oni nikada nisu bili sličniji nego danas, ali danas se mrze – što je malo nezgodno. Ali ideologijski, svjetonazorski i faktički nisu nikada bili sličniji nego sada. Mislim da ja to mogu reći jer sam dugo tu, izvana sam, a opet ih sve znam, rekao je Puhovski. On smatra i kako su ljudi koji gledaju emisiju poput te već opredijeljeni, pa možeš pričati štogod hoćeš i ne treba ništa cenzurirati.
– To neće gledati gotovo nitko tko već nije opredijeljen. Ako i nisu, onda su u manjini. Jednostavni dokaz – HDZ katastrofalno stoji u medijima s jednim ili dva manja izuzetka. I ništa im ne smeta. SDP gotovo isto tako katastrofalno stoji u medijima i ništa im ne smeta. Njihovi rejtinzi stoje ‘kano klisurune’, po staroj jugoslavenskoj himni, štogod tko rekao naprosto je tako.
Skandal za skandalom u HDZ-u – ništa, SDP rasturi svoje najjače organizacije, dovede se u situaciju da prije nekoliko dana dovede na HTV, na taj okrugli stol o temi ključnoj za njih, ženu koja je bila gradonačelnica grada za koju je toga dana objavljeno da je imala najviše korupcijskih afera u izvješću državne revizije. I njihov postotak se neće promijeniti, unaprijed se kladim.
Dakle, posve im je svejedno što mediji govore, mediji im ništa ne mogu, a istovremeno svi se histerično boje medija – to jedino čega se boje. A mediji im više ništa ne mogu. To je potpuno nevjerojatno, rekao je Puhovski.
Kovač je ocijenio kako mediji ipak dijelom utječu na dio onih koji to gledaju. »I ova emisija će djelovati na ljude na određeni način pa će reći ili da pričamo gluposti, ili da ipak nešto ima smisla. Time ipak utječemo na javno mnijenje«, kazao je.
Kultura dijaloga
Neprijeporno je stoga rečeno kako tenzije povremeno eskaliraju i polarizacija u hrvatskom društvu postoji, ali ona nije toliko izražena kao u nekim drugim zemljama poput SAD-a. No, mediji i politički akteri često tome pridonose, koristeći populističke i radikalne retorike, dok većina građana pokazuje umjerenost i toleranciju.
Pitanja poput Domovinskog rata, Bleiburga i NDH izazivaju ponekad oštre podjele, no ključna je poruka kako, unatoč prisutnoj polarizaciji, postoji prostor za konstruktivan dijalog i pronalaženje zajedničkih rješenja, uz uvjet da se nadilaze ideološke podjele i fokusira na stvarne probleme građana. Pitanje Izraela/Palestine, primjerice, vide primjerom duboke polarizacije, gdje je teško naći zajednički jezik, ali dijalog i kompromis opet se čine jedinim rješenjem.
Ključno je promicati kulturu tolerancije, obrazovanja i argumentiranog razgovora, umjesto polarizacije i radikalizacije, potrebno je pronaći načine da se o kontroverznim temama iz prošlosti razgovara otvoreno i konstruktivno, uz uvažavanje različitih perspektiva i stavova, zaključeno je.
M.M. /Foto : YouTube
