Ova dva mjeseca ne-pisanja čine mi se kao da mi je pala sjekira u med. Iskustvo me uči da sjekira u med ne pada dva puta. Trebalo je zato iskoristiti šansu.
Dva mjeseca mog “godišnjeg” brzo je prošlo, a pritisci ljudi na ulici, u mom odvjetničkom uredu, u kafićima su se sve više pojačavali. “Kad ćete ponovno početi pisati kolumnu?” U početku sam bio tvrd i dosljedan da mi je dosta i neću više. Neće oni mene tako lako slomiti. Međutim kad se oglasila “ona” koju je uvijek dobro poslušati, moj ozbiljan otpor je presušio.
“Trebao bi početi ponovno pisati!” U svakom braku postoje dva upitnika. Jedan je muškog, a drugi ženskog roda. Nije teško pogoditi koji je upitnik donio odluku da se ponovno uhvatim pisanja kolumna. I onda sam si rekao: dobro, ili sad ili više nikad. Uostalom, da bi istina izašla na vidjelo mi neki je moramo iznositi. I evo me opet za pisaćom mašinom kako ja zovem moj laptop. Eto, sad sam tu, pa kome se čita nek’ čita, a kome se ne čita nek’ skita. Sjedim pred praznom stranicom kao presušeni izvor koji čeka vodu. A to bogme nije lako.
Mrzitelji svakoga tko ne misli kao oni
Započet ću, a s kime drugim nego s Hrvatskim tjednikom koji je i dalje jedini i najbolji desno orijentirani tjednik u Hrvatskoj. Konzekventan i uporan u traženju istine o najrazličitijim temama bitnim za Hrvate i Hrvatsku. U zadnjem broju ekskluzivno otkrivaju kod Vojnića novu hrvatsku Hudu jamu.
Kako se samo Ivan Penava i Roman Ljeljak usude otkriti novo stratište s kostima oko dvije tisuće Hrvata koje su poubijali partizanski preci krvožednih hrvatskih ljevičara i ljevičarki koji papagajski ponavljaju kako traže zabranu ZDS te neumorno i dalje love ustaše iz svakog ugla. Međutim, o toj činjenici novo otkrivenog partizanskog stratišta nakon Drugog svjetskog rata ljevičari muče, šute i čkome kao začepljene guzice.
Malo me “začudilo” kako brojka od dvije tisuće ubijenih nije zainteresirala istinoljupce poput Sandre Benčić, Siniše Hajdaša Dončića, Dalije Orešković, Pupovca kao i naš lijevi tisak koji još nariče nad neprežaljenom Jugom. Lijevi ideološki jurišnici sasvim su se lijepo snašli u današnjoj državi Hrvata. Oni su “cijenjeni” saborski zastupnici, predstavnici lijeve političke opcije, već desetljeće u oporbi.
Ne daj Bože dati im u ruke vlast, onda bi se vidjelo tko su zapravo. Netolerantni, isključivi, mrzitelji svakoga tko ne misli kao oni, nesposobni, ali lajavi, bezidejni, ali puni fraza koje papagajski ponavljaju. Već su dojadili svima, ali oni su kao korov. Teško iskorjenjiv.
Predsjednik Zoran Milanović je “rođeni” političar. Zadnji “biser” mu je izjava “EU treba zabraniti izvoz oružja u Izrael, ali tu su određeni interesi…” Stara ofucana istina. Naravno, treba “razoružati” Izrael, osobito kad znamo neosporne činjenice da je Izraelaca strašno puno, negdje oko osam do 10 milijuna, okruženih s 400 milijuna Arapa.
Protivnici Izraela su s pravom zabrinuti. Izraelci se bore protiv terorističke organizacije Hamasa koji decidirano i javno govori da država Izrael ne smije postojati.
Postoji jedna sličnost između Izraela i Hrvatske. Dok se Izraelci bore protiv Hamasa i za oslobođenje svojih talaca, potpuno su zapostavili medijski rat i arapsku propagandu u čemu je Hamas nenadmašan.
Oni se uopće više ne bore, skrivaju se u civilnim objektima tako da kad ih Izraelci bombardiraju, ubiju i civile koji Hamasu služe kao živi štit. Hamas to onda plasira u medije kao stradanje civila zbog zločina Izraelaca. Vrlo slično ni mi u Hrvatskoj koji ne mislimo kao ljevičarska falanga nikako ne znamo osvojiti medije i plasirati svoje ideje i vrijednosti.
No, vratimo se mi još malo našem Zokiju. Naš Predsjednik države ima zdrave “nesvrstane” ideje. “ŽIDOVE” treba potpuno razoružati, a ovih 400 milijuna Arapa dobro naoružati i Titovim ljubimcima “nesvrstanim” omogućiti da napokon uvedu pravu “nesvrstanu demokraciju” u novoj palestinskoj državici unutar države Izraela. Zoki je nadalje zabrinut pa kaže: “Uvijek kad netko ima više oružja od ostalih, vrlo često će ga upotrijebiti i napadati druge.”
Zoki misli da je Izrael “neograničeno naoružana država” pa ga vjerojatno treba razoružati. Onda valjda osam milijuna razoružanih Izraelaca treba poslati na 400 milijuna Arapa u “utakmicu života”. Ima naš Zoki dobrih ideja. Misli da bi hrvatski zastupnici u EU-u parlamentu trebali glasovati za zabranu izvoza oružja europskih zemalja u Izrael.
Tako bi nagradili i ojačali Hamas. Uz mržnju Hamasa i Arapa prema Izraelcima to bi dovelo do najvećeg plivačkog sleta u povijesti. Naime, gledajući zemljovid vidimo da se Izraelcima “velikodušno” nudi samo plivanje u moru. Bravo Zoki! U Izraelu mogu biti ponosni na prijateljsku “nesvrstanu” Hrvatsku.
Mit jugoslavenstva i dalje maršira Lijepom našom
Hrvatski tjednik postavlja pitanje koje ostaje bez odgovora. “Zašto Hrvatska nije htjela osloboditi Banju Luku 1995.g.? Zanimljivo pitanje ostaje i dalje bez odgovora. Odgovor je u kompleksu NDH koji je generacijama njegovan i uzgajan od ljevičara.
U “legendarnoj Jazovki” ubijeno “samo” 814 Hrvata. Hrvatska ljevica o tom “epskom” zločinu šuti i pravi se pomalo luda. Ne bi se “šteli mešat”.
Nju zanima samo jedna stvar, a to je zabrana ZDS-a. To je stalna tema svih ljevičara. Fokus njihovih interesa je samo ZDS. Kažnjavanje tog “zločina”. Prekršajna praksa prekršajnih sudova je za njih neodrživa. Uporno traže strože kazne, pa su sada naveli SDP da ide s takvim prijedlogom promjene Kaznenog zakona. Onda se čude izbornim rezultatima.
Uglavnom, sve je to posljedica njihovog “lizanja” rane nakon niza koncerata Marka Perkovića Thompsona. Tješe se odlascima u Kumrovec… Dokle? Mit jugoslavenstva i dalje maršira Lijepom našom koja sve više postaje “lepa njihova”. Potpuno se slažem s tezom Ivice Marijačića da se od “Jugoslovena” teško mogu stvoriti Hrvati.
Na žalost, ta teza je više nego točna. Ljevica postaje sve agresivnija u svojim javnim istupima, ali nitko se ne usudi smiriti ju. Ministarstvo kulture šakom i kapom financira ljevičarske festivale, filmove, predstave, knjige i akcije kojima se glorificira komunizam, maršal itd. Recimo, o Golom otoku ni riječi u našoj kulturi koju financira Ministarstvo kulture.
Zato ne treba čuditi da se u središtu Zagreba postavljaju izložbe o Titu i Jovanki. I tako, umjesto da Tito i komunistički režim polako postaju crna strana naše “istorije”, događaji ukazuju na njihovo ponovno “cvjetanje”. Izdaju se četničke knjige i tako lagano izdaje i Hrvatska. ZDS je politički i emocionalni problem naših ljevičara i lijevih medija, dočim zvijezdu petokraku ljevičari slave kao simbol antifašizma.
Koga brine Rusija?
Nikoga ne zabrinjava “majčica” Rusija koja iz dana u dan svojom vojskom prelazi državne granice drugih država. Još pred sedam, osam godina to je bilo nezamislivo. Sad je to itekako zamislivo. Danas to postaje kao “dobar dan”.
Treba samo taj konvencionalni pozdrav prevesti na srpski, ruski, mađarski, talijanski…” To su ta “moderna vremena” u kojima je sve moguće, i to preko noći. Stoga srdačan pozdrav političkoj bulumenti u EU. Sjećate li se filma “Rusi dolaze”. Sad se sprema da to postane stvarnost.
Zvonimir Hodak/Foto: Press
