Intrigantno je izvješće o stanju francuskog obrambenog sustava kojeg je obznanio Odbor za obranu francuske Nacionalne Skupštine – Assemblee Nationale, a u pripremi obrambenog proračuna za iduću godinu. U tom izvještaju, među ostalim, referira se i o raspoloživosti Rafala F3R.
Pojašnjenja radi, stopa raspoloživosti ili ispravnosti je broj zrakoplova spremnih za misije u bilo kojem trenutku, dok se ostatak flote istovremeno nalazi na održavanju i raznim vrstama popravaka.
Narodna skupština objavila je da se u 2021. godini raspoloživost Rafala u bazi Mont-de-Marsan, upravo u onoj kojoj se obučavaju tehničari HRZ-a, kretala u rasponu od najniže 43 posto (16 od 37 aviona) do maksimalno 67 posto (25 od 37 aviona).
Ako te više francuske postotke preslikamo na raspoloživost buduće HRZ-ove eskadrilu Rafala, stvarnost neće biti bajkovita. Dakle, iz relevantnih francuskih postotaka proizlazi prosječno ćemo imati raspoloživih pet do šest jednosjeda (od njih 10), te jedan do dva raspoloživa dvosjeda (od njih 2).
Od tih pet do šest jednosjeda tri komada moraju biti alocirani za poziciju borbenog-dežurnog dvojca, a što znači da HRZ-u na slobodnoj, dnevnoj dispoziciji ostaju dva do tri jednosjeda i jedan dvosjed za obuku i trenažu pilota.
Preciznije, efektivno, za napucavanje satnice naleta pilota HRZ će od cijele eskadrile na dispoziciji imati svega četiri do pet aviona. Ako je to epilog medijski zvučne nabavke francuskih dvomotornih aviona, onda smo gadno pogriješili u odabiru.
Očito nije rađena cost benefit analiza sa hladnim kalkulacijama, nego su u Rafale akviziciju ušlo samo zbog pinke i političke sinekure. Jedan od problema skupe nabave 12 rabljenih Rafala je taj što će jedna jedina eskadrila borbenih lovaca HRZ-a biti bez ikakve vojne potpore, kako sa zemlje, tako i iz zraka. 12 aviona se može smatrati pravom eskadrilom ako je ona jedna od dvije eskadrile (24 aviona) ili jedna od tri (36 aviona), uz postrojbe za podršku.
RH ima stacionarne radare FPS-117 za kontrolu neba i zračnog prometa, a preko kojih bi Rafali trebali dobivati radarsku podršku svojem djelovanju. Bez zemaljskih radara teško će pilot svoj avion u zadaćama presretanja, u što kraćem roku, navesti na cilj, odnosno dovesti avion u što bolju poziciju prema cilju.
U svakom ratu napadač prvo tuče radarske objekte. Bez slike sa zemaljskih radara, Rafale mora uključiti svoj radar. U tom momentu je vidljiv napadačevim radarima i postaje – meta.
Primopredaja hrvatskih Rafala u Francuskoj je krajem 2023. i sredinom 2024. i tamo će ostati godinu dana. Ako sve bude po planu, na Pleso slijeću tijekom 2024. i 2025. godine. Obuku u Francuskoj proći će samo naši piloti MiGova-21.
Ugovor sa Francuzima koji se tiče početke obuke pilota i zemaljskog osoblja za održavanje lovaca završava u rujnu 2026.
Po direktivi politike odabrano je 12 rabljenih Rafala za HRZ, a koji su za Francuske zračne snage neperspektivni. Uzevši u obzir da je Rafale avion rađen za zrakoplovstvo velike države, vrlo razvijenog sustava održavanja te da je to lovac iznad realnih potreba HRZ-a, nije teško predvidjeti kolika će biti njegova raspoloživost u jednom malešnom, tehnološki nerazvijenom sustavu kakav je HRZ.
Umjesto da se prestane sa blesavljenjem u obrani i konačno stavi prst na čelo i promisli, srlja se u novu agoniju sa dvomotornim, sofisticiranim avionom koji će za RH biti preskup u svakom pogledu. Goleme su količine neznanja i površnosti tamo gdje ga ne bi smjelo biti.
Ekspertni tim/Foto: Dassault Aviation
