I rumunjski MiG-21 daleka je budućnost za današnji HRZ

1 veljače, 2021 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

“Ma čovječe, situacija sa našim MiGovima je takva da bi nam pilotima prelazak i na rumunjski MiG-21 bio neviđen generacijski skok… “,  kaže nam jedan pripadnik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva razočaran stanjem nadzvučne komponente HRZ-a i ogorčen višegodišnjim petljancijama generala i političara oko nabave višenamjenskog borbenog aviona.



Kriminalni ukrajinski remont dao je Hrvatskoj posve novu definiciju koliko jedna eskadrila broji nadzvučnih lovaca. U našem slučaju to je brojka 8 (osam) poluispravnih aviona. Ostatak od 4 MiGa-21, a koji bi trebali činiti puni broj eskadrile, trajno su prizemljeni, jer su poslužili kao sudski dokaz u istrazi Vojne policije i DORH-a u sudskom procesu koji se vodi oko malverzacija u remontu. Sudski dokazni materijali, kao što znamo, ne lete.

Raritetni smo i po čuvanju sudskih dokaza. Naime, spomenuti prizemljeni avioni praktično više ne postoje fizički. Manje-više tu je još samo konstrukcija, dok su ostali dijelovi poskidani (policijskoj traci oko aviona usprkos!) i lete na ovih 8 aviona koji čine „borbenu eskadrilu“ HRZ-a.

Debakl u Odesi

One koji hvale remont naših Migova u Odesi kao neviđeni uspjeh, valja podsjetiti da su ti avioni u Hrvatsku došli u prikolici kamiona, rastavljeni, pokriveni ceradom, a nakon više od godinu dana kašnjenja. Kvarovi koji su se javljali na kvaziremontiranim MiGovima HRZ-a nisu zabilježeni ni na jednom od 11 tisuća proizvedenih 21-icima diljem svijeta.

Konkretnije, kod MiGova dvosjeda bilo je slučajeva da jedan brzinomjer ne radi, drugi radi, a spojeni na istu pitot-statičku instalaciju!? Piloti su javljali i o pojavama “bježanja” stajnog trapa udesno ili ulijevo. Javljali su i o otkazima režima puhanog flapsa na jednom krilu – tzv. SPS režim…. Nimalo ugodna pojava.

U režimu rada motora na slijetanju koji za posljedicu ima valjanje aviona kada si na 30 metara visine i juriš 300km/h, baš „ugodno“ kada vidiš da u trenu nisi više iznad piste te da gubiš visinu, a ne možeš jednostavno ubrzati, jer su zakrilca izvučena. Jebeno zajebano. Bilo je i problema sa mehanizmom pomicanja nosnog konusa UVD-2M prema unutra.

Nerijetko se ni vrata za puštanje viška zraka kod ubrzanja naprosto nisu htjela otvoriti. Od divljanja instrumenata do iznenadnih otkaza rada motora, svega toga je bilo nakon katastrofalnog remonta obavljenog u Ukrajini, a koji je donio samo daljnji pad sposobnosti naših lovaca. Goli let zračnim prostorom u današnjem HRZ-u može se smatrati – uspjehom!

Ne treba biti posebno ponosan kada vidimo kako neki od 8 preostalih MiGova danas leti nebom. Pitanje je koliko su uistinu ispravni i operativni. O nekakvim borbenim i inim sposobnostima nije potrebno trošiti ni slova. To je valjda svima jasno. HRZ koji je bio udarna šaka naše vojne sile u „Bljesku“ i Oluji“, generali ulizice i politički šibicari sveli su na jato očepuranih vrapaca. Nekoliko godina iza rata, tamo negdje do 2003. godine HRZ je bio u najvećoj snazi. Letjelo se, vježbalo i sa Amerikancima koji su dvije godine, od 2000. do 2002. redovno dolazili.

Pokazalo se da u dogfightu sa američkim lovcima F-16 ili F-14, MiG-21 u rukama iskusnih hrvatskih pilota nije nimalo ne zaostaje. MiG-21 je brz avion, male radarske siluete i teško vizualno uočljiv. Osim redovnih zadaća nadzora hrvatskog neba, uvježbavanje manevara bliske zračne potpore, postupci za izvođenje manevara gađanja, raketiranja i bombardiranja ciljeva na zemlji, zračna identifikacija ciljeva – sve su to bile svakodnevne slike života nekad nesalomljivog HRZ-a na koji smo svi bili ponosni. Žal na te dane sasvim je opravdan.

Današnji HRZ je laboratorij s laborantima koji uporno rade samo loše eksperimente.

Ružičaste naočale

HRZ-ovi MiG-ovi u eksploataciji su već 6 godina (od remonta), a što je pola međuremontnog ciklusa. Nabava rezervnih dijelova i motora manja je nego ikada. Komparacije radi, tamo 2011. godine na održavanje MiGova trošili smo oko milijun eura godišnje, a prije 2 godine svega 200 tisuća eura. Piloti lete sve manje i manje.

Ovog trenutka jedva da imamo tri do četiri pilota za eventualnu obuku na novom avionu. To je samo krunski moment jednog katastrofalno lošeg odnosa državne politike prema našoj ratnoj avijaciji, a koji traje već dva puna desetljeća.
Izrazito loše odluke poslušničke mašine u vrhu HRZ-a smjenjuju jednu drugu; ukrajinski remont, debakl sa Barakom,…

U međuvremenu, dok su oni iz kadrovske močvare MORH-a gledali sebe kroz ružičaste naočale, prestigle su nas ambicije susjeda. Srbija je u protekle tri godine dramatično povećala svoje sposobnosti u zraku; lovci, školski avioni, helikopteri, novi PZO sustavi srednjeg i velikog dometa. Ukratko, Srbi se snalaze, šute, rade i lete.

U trajno bolesnom HRZ-u situacija je dramatično loša u toj mjeri da bi čak i prelazak pilota na, recimo, rumunjski MiG-21 LanceR bio – u punom smislu riječi – generacijski skok.

Avionika i naoružanje kakvo rumunjski, a uz pomoć izraelskog Elbita, modernizirani lovci nose, za naše pilote su bukvalno znanstvena fantastika. HUD Elbit Elop 21, HOTAS komande, sistem DASH na pilotskoj kacigi, navigacijski sustav LISA-4000EB, višenamjenski radar ELM-2032, radarski daljinomer Elta El/M-2001B, kontejner sa ometačima za protuelektronska djelovanja Elta EL/L-8202, infracrveno vođene bombe Elbit ‘’Opher’’, francuske infracrveno samonavođene rakete zrak-zrak Matra R.550M Magic II, laserski navođene bombe IAI MBT ‘’Griffin’’, …

Sve ovo danas nose rumunjski LanceRi. Da se ne lažemo, ovako opremljeni i sposobni lovci daleka su budućnost za depresivni, rastureni HRZ gdje je kadrovska radijacija odavno kontaminirala svaki oblik struke i poštenja. Ha, a mi bi ono Rafala?! F-16 V?!

Groteska je to kojoj se dive još samo režimski novinari, kvazieksperti čija je „stručnost“ svedena na samo jednu riječ – katastrofa. Opisati takve medijske pojave i bedastoće koje produciraju izlazi iz okvira lingivstike.

Bolje da se pokrijemo ušima i krenemo put Madagaskara, Laosa, Kambodže ili Nigerije gdje eventualno još možemo naići na pristojne primjerke MiGova-21, ako nam je već i LanceR preskup.

Upitno je bi li ih Rumunji uopće ponudili zbog svojih potreba, a pristiglim F-16-icama unatoč.

Analitički tim Maxportala

 


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

TAG