Team menadžerica hrvatske nogometne reprezentacije, Iva Olivari, osvrnula se na položaju žena u nogometu, o svome djetinjstvu i mladosti kada još nije bila u doticaju s nogometom, o poslu u Nogometnom savezu, odnosu s izbornikom i reprezentativcima.
”Žena u nogometu ima više nego što možda na prvu mislite, ali sigurno bi mogle imati još puno bolju poziciju, posebno kadgovarimo o upravljačkim pozicijama. Ipak, u naša četiri najveća kluba imamo žene na upravljačkim pozicijama, poput Vlatke Peras koja je već nekoliko godina predsjednica Uprave, Valentine Koprivnjak koja je članica uprave u Osijeku ili Marine Vele koja je administrativna direktorica u Rijeci.
Naravno, na ukupan broj takvih pozicija, još uvijek je to vrlo mali, premali postotak. Još je puno žena u našim klubovima koje godinama rade vrijedan, odličan posao koji je vrlo zahtjevan, ali se možda za njih toliko ne zna jer nemaju publicitet koji zaslužuju.
Primjerice, godinama surađujem s Milicom Alavanjom i Sandrom Nešić iz administracije Rijeke koje su svakako duša tog kluba ili Jelenom Mikačić iz Hajduka. Tako i u županijskim savezima ima dosta žena koje rade operativne poslove, i rade ga jako dobro, a da ne govorim o HNS-u gdje je više od polovice zaposlenih ženskog spola – na to možemo biti ponosni”, rekal je Olivari, prenosi Večernji list.
Team menađžerica prisjetila se i prvog susreta s hrvatskim kapetanom Lukom Modrićem.
”Luku Modrića susrela sam ubrzo nakon što je tek bio došao u Zagreb. Dinamo je svojim igračima bio organizirao prehranu u restoranu Pod mirnim krovovima, i tamo smo mi, HNS, ugostili neku delegaciju, pa me g. Srebrić bio pozvao kao prevoditelja.
Nikada neću zaboraviti tu scenu: za jednim stolom sjedni mali, plavokosi dječak i sam jede. Baš ti nekak’ dođe milo kad to vidiš! Ja sam znala da je to Luka Modrić, jer je već bio igrao za naše mlade selekcije, a tada sam mu se došla javiti i pozdraviti ga. On se toga vjerojatno ne sjeća, ali meni je ta slika i dan-danas pred očima: Luka sjedi za stolom i jede juhicu”, rekla je te kometirala emotivnu objavu nakon odlaska iz reprezentacije, ali i prvi susret Dejanom Lovrenom.
”Bio je to kadetski turnir koji se igrao u Omišu, Imotskom i Makarskoj. Sjećam se kako tada nisam imala kuda sa svojim sinom Franom, nije bilo opcija da ja tamo ne idem, pa sam bila prisiljena uzeti ga iz vrtića i povesti sa sobom. Tada su se pojavili prvi walkmani, Lovren ga je imao, pokraj njega u autobusu sjedio je moj Fran i zajedno su slušali muziku.
Zato me tako i dirnulo do ruba suza kad me Dejan nazvao i kazao mi da se odlučio oprostiti od reprezentacije. Jer, ne provodim ja s njima vrijeme samo kad su u reprezentaciji, nego smo mi stalno u kontaktu.
Na primjer, na Božić me Dejan nazvao i pitao: ‘Gdje si, što radiš? Ajmo na ručak!’ I onda ne pričamo o nogometu nego o sasvim nekim drugim stvarima. Čujem se i s Domagojem (Vidom), Šimom (Vrsaljko)… To su neraskidive veze, iako su oni puno mlađi od mene. Praktički, nekima od njih mogu biti i majka.”
”Zlatko Dalić stvarno je dobar i jednostavan čovjek, ugodan za suradnju. Čovjek koji živi i ponaša se onako kako govori – skroman, normalan, s vjerom u sebe i reprezentaciju te velikom ljubavi i ponosom prema tome što radi i što predstavlja naša reprezentacija”, rekla je te dodala:
”Ako u Savezu nema naše tete koja nam kuha kavu, onda ja uskočim. Izbornik pije kavu s malo mlijeka.”
Megy M. /Foto: pxll
