Rusije i Japan zaratili tu 1904. godine zbog prevlasti nad Mandžurijom i Korejom. Japan je započeo rat jer je Rusija odbila predati Sjevernu Koreju, a tadašnja kneževina Crna Gora stala je na stranu slavenske braće Rusa i 1904. objavila rat Japanu.
Najveće poprište rata bila je južna Mandžurija, točnije poluotoci Liaotung i Mukden u Kini, a pomorski rat odvijao se u Žutom moru i morima oko Koreje i Japana. U ratu je sudjelovalo i nekoliko Crnogoraca koji su bili pripadnici ruske vojske u Mandžuriji.
U ratu s Japanom ruska vojska je doživjela težak poraz. Izgubila je pacifičku i baltičku flotu, što je promijenilo odnos snaga u istočnoj Aziji. Japan je postao nova svjetska sila, porazi su u Rusiji izazvali veliko narodno nezadovoljstvo što je dovelo do ruske revolucije 1905. godine.
Crna Gora je bila treća zemlja koja je službeno sudjelovala u tom ratu. Njezina objava rata Japanu bila je više deklarativne prirode, kao gesta zahvalnosti za rusku pomoć tijekom borbe Crne Gore protiv Osmanskog carstva. Zbog logističkih razloga i velike udaljenosti, prava pomoć iz Crne Gore bila je ograničena na Crnogorce koji su se borili u sastavu ruskih snaga.
Jedan od najzanimljivijih događaja vezanih uz sudjelovanje Crne Gore u tom ratuje priča o Aleksandru Leksi Saičiću, Crnogorcu koji je u dvoboju mačevima ubio japanskog samuraja.
Nakon pobjede u dvoboju Lekso Saičić dobio je Orden Svete Ane, najviše rusko odličje, a ruska vlada dodijelila mu je doživotnu mirovinu.
Promaknut je u čin kapetana i zapovijedao je konjičkim eskadronom Amurske dragunske pukovnije do kraja rata. Sablja kojom je porazio samuraja danas se čuva u Vojnom muzeju u Moskvi.
Nakon što je rat završio pobjedom Japanaca, 5. rujna 1905. u Portsmouthu je uz pomoć Sjedinjenih Država potpisan mirovni ugovor između Rusije i Japana. Američki predsjednik Theodore Roosevelt nadgledao je pregovore, a za zasluge u mirovnom procesu dobio je Nobelovu nagradu za mir. Bio je prvi od četiri američka predsjednika koji su dobili tu prestižnu nagradu.
Međutim, Crna Gora nije bila uključena u mirovni sporazum, tako da mir između Japana i Crne Gore nije potpisan, a te dvije zemlje su službeno ostale u ratu više od sto godina. Pitanje rata i mira s Japanom ponovno je postalo aktualno kada je Crna Gora stekla nezavisnost 21. svibnja 2006. godine i kad su slijedila međunarodna priznanja.
Akiko Jamanaka, zamjenik ministra vanjskih poslova Japana i specijalni izaslanik premijera, stigao je u Podgoricu 16. lipnja 2006. kako bi službeno priznao državu Crnu Goru i uručio pismo kojim japanska vlada formalno proglašava kraj rata koji je trajao 102 godine.
Na temu stogodišnjeg rata Crne Gore i Japana nastale su brojne agendote i vicevi, a jedna priča s Cetinja ide ovako:
Kad su Japanci zaratili s Rusijom Crnogorci su, zbog bratskih veza s Rusima, objavili rat Japanu. Dočuju to Japanci, sazovu sastanak i počnu dijalog. Jedan general pita:
– Tko su ti Crnogorci?
– To je neka šaka jaka u nekoj maloj državi. Poslat ćemo jednu diviziju i smiriti ih.
U isto vrijeme zasjedali i Crnogorci pa se postavilo isto pitanje:
– Ko su, čoče, sad ti Japanci? Koliko ih ima?
– To su ti ljudi s kosim očima i žutom kožom, ima ih oko 100 milijuna…
– Au, moj čoče, a tko će to sve pokopati!
M.Marković /Foto: arhivska fotografija
Bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić komentirale je pregovore nakon izbora. Tvrdi da je domaća…
Predsjednik Vlade Andrej Plenković sudjelovao je na svečanom otvorenju nove zgrade Srednje škole Čakovec, a…
Nakon nove akcije EPPO-a u kojoj su uhićeni bivši pomoćnik ministrice, bivši dekan i bivši profesor…
Komentiraj