Jesu li hrvatski i srpski isti jezik ili dva odvojena jezika? Kako je nacionalizam povezan s jezikom? Imamo li predrasude prema govornicima različitih narječja? Gube li se narječja? Gube li se mali jezici kao što je hrvatski u odnosu na velike jezike? O svemu tome u novoj Špici s Macanom govore političar i jezikoslovac Bojan Glavašević i Krešimir Sučević-Međeral, jezikoslovac i kvizaš.
Da bi se nešto zvalo jezikom potrebno je nekoliko faktora. U Špici s Macanom lingvist i političar Bojan Glavašević objasnio je i koji su to:
”Potreban je rječnik, gramatika, pravopis i vojska ili mornarica.” Dodao je i kako međusobno razumijevanje nije najvažnije kako bi se razlikovalo jezike. ”Razlika između govora u Bednji ili u Komiži i standardnog hrvatskog jezika je veća nego razlika između hrvatskog standardnog i srpskog standardnog, ali to zapravo nije pitanje.
Naravno da su hrvatski i srpski dva različita jezika, naravno da za našu generaciju nisu bili potrebni titlovi, a možda će za 10, 15, 50 godina trebati titlovi jer će se razlika među standardima možda povećavati s vremenom”, odgovorio je na veliko pitanje Glavašević.
Lingvist i kvizaš Krešimir Sučević-Međeral naglasio je kako je jezik vezan uz naciju i identitet. ”Oni jesu slični i međusobno su razumljivi, ali vrag je u detaljima. Identitetski je važno da se svaki od tih jezika zove na svoj način pogotovo ako niste govornik štokavskog. Uz to je jezik vezan uz nacije, a postoje Hrvati, postoje Srbi kao nacija, Srbohrvati ne postoje. Postojali su Jugoslaveni, ali srpsko-hrvatski nije bio čak ni jezik Jugoslavena nego samo četiriju od tih šest republika. Tako da je to zapravo jedan nedorečeni jezik koji može biti kao nekakva lingua franca, ali zapravo nema političke potrebe za njim”, objasnio je.
U 2017. izdana je Deklaracija o zajedničkom jeziku i tako je opet pokrenuta tema zajedničkog jezika četiriju naroda. ”Ja ju nisam potpisao jer mi se činila redundantnom, kao da ide u krivom smjeru u tom trenutku. Slala je neku političku poruku za koju smatram da nije bila dobra, ja se barem s njom nisam slagao, neki drugi jesu i to je legitimno”, prisjetio se Glavašević.
Sučević-Međeral pak smatra da je znakovito da je ta Deklaracija pokrenuta baš u Sarajevu. ”Kad pogledate ljude iz Hrvatske koji su je potpisali, to su uglavnom štokavci. A kad meni netko kaže hrvatski, ja ne doživljavam to isključivo kao standardni štokavski jezik, dapače. Ljudi u BiH su dosta izloženi tome. Poznata je ona fotografija ‘Pušenje ubija’ na tri jezika, sva tri identična, samo što je srpski napisan ćirilicom. Oni smatraju da je to jedna besmislica, a mi u Hrvatskoj drugačije gledamo na to jer imamo neštokavske govornike”, istaknuo je.
Istodobno se dijalekte u Hrvatskoj omalovažava, smatra Glavašević.
”Kad se kaže jezik i dijalekt postoji ideja da je dijalekt manje vrijedan i da je osoba koja govori dijalekt manje obrazovana, a to je ideja koju trebamo napustiti. Treba pustiti sve naše dijalekte da se čuju”, poručio je. Sučević-Međeral je istaknuo još jednu zanimljivu predrasudu.
”Netko iz Hercegovine mi je jednom rekao da oni pričaju najčišći hrvatski i da je zato njihov dijalekt uzet kao osnovica standarda. Zapravo je obrnuto – zato što je njihov dijalekt uzet kao osnovica standarda, oni govore najčišći hrvatski. Da je uzet srijemski, vjerojatno bi Bojan govorio najčišći hrvatski”, zaključio je.
Krešimir Sučević-Međeral je jezikoslovac i kvizaš. Diplomirao je opću lingvistiku i mađarski jezik i književnost pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2003. i iste godine upisao doktorski studij jezikoslovlja pri Sveučilištu u Zadru. Doktorirao je jezikoslovlje i mađarski jezik. Javnosti je poznat kao lovac u kvizu Potjera na HRT-u u kojem sudjeluje od 2016. godine.
Bojan Glavašević je političar, jezikoslovac i sociolog, te saborski zastupnik u 9. i 10. sazivu Hrvatskoga sabora. Nakon što je diplomirao sociologiju i lingvistiku zapošljava se na Odsjeku za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. 2011. ima prvi doticaj s politikom kao nestranački predstojnik ureda ministra branitelja Predraga Matića.
Nakon završenog mandata Kukuriku koalicije učlanjuje se u SDP. Kao saborski zastupnik postaje potpredsjednikom Odbora za europske poslove Hrvatskoga sabora, članom Odbora za informiranje, informatizaciju i medije, Odbora za obrazovanje, kulturu i znanost, te Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Zbog neslaganja s vodstvom Davora Bernardića 2018. daje neopozivu ostavku u stranci. Politikom se od 2020. nastavlja baviti kao neovisni član Sabora u Klubu zastupnika zeleno-lijevog bloka.
Podcast Špica s Macanom realiziran je u suradnji s portalom Pogled.hr, dijelom grupacije Media Solutions u sklopu koje djeluju vodeći hrvatski regionalni mediji – Novi list, Glas Istre, Glas Slavonije i Zadarski list.
Špica s Macanom premijerno se emitira na YouTube kanalu http://bit.ly/spicamacan svake subote od 10 sati, te reemitira na osam lokalnih televizija – Z1, TV Nova Pula, TV Dalmacija, Jadran TV, Kanal Ri, VTV, Diadora TV i Osječka TV.
M. Mlačić /Foto: YT
