Iako se i Kolakušić i Vidović Krišto i dalje formalno bave politikom, sve je očitije da su izgubili politički zamah. Mnogi analitičari smatraju da bi, umjesto samostalnih istupa , mogli pronaći ulogu unutar šire političke platforme kao potpora većim akterima, jer za lidere nacionalnog kalibra očito još nisu sazreli.
Iza nas je prvi krug lokalnih izbora. U iščekivanju smo drugoga, kada će se rasplesti preostale izborne nedoumice i nakon čega će mnoge stvari biti jasnije. Najveća i najneizvjesnija će biti bitka za Split, gdje će HDZ zasigurno aktivirati sve svoje snage kako bi preuzeo, drugi po veličini, grad u Hrvatskoj
Jednako važna je i bitka za Vukovar, gdje se sučeljavaju dvije desne opcije, a pobjeda u Vukovaru će se odraziti na percepciju odnosa snaga ovih dviju političkih opcija u čitavoj državi.
Debakl Mosta
Premda svi pronalaze i veličaju svoj “izborni uspjeh”, u oči upada, loš rezultat Mosta, osobito u Zagrebu. U glavnom gradu Mostovci su se bili dugoročno oslonili na obiteljski par Raspudić i njihova kuma Golužu, sve odreda izvanjske članove, koji izgleda, nikada nisu niti pristupili Mostu.
Most se, nakon što je ostao bez njih, odlučio u Zagrebu, na koaliciju s HSP-om. Kampanja im je bila krajnje blijeda, bez tiskovne i bez priopćenja. Uopće se nisu oglašavali, pa birači nisu ni znali da izlaze na izbore.
Bilo bi mnogo bolje da su se pridružili Tomislavu Jonjiću, i bar tako mu pomogli postići, koliko toliko, bolji rezultat. Ovako je tih njihovih 1,5 posto otišlo Tomaševiću. Jonjić bi se s njihovih 1,5 primakao na respektabilnih 9 posto. A možda bi sinergijski učinak bio i veći.
Golužino lutanje
I Goluži bi bilo puno bolje da je izašao na izbore s kumom Marijom S. R., nego što se priklonio Bernadiću. Izgleda da je među kumovima nedostajalo komunikacije. Nakon što je vidio Marijin rezultat na predsjedničkim izborima mogao je zaključiti da je to kapital na koji se valja osloniti i kojega treba podržati. Ovako mu ostaje neprincipijalna koalicija s Bernadićem, koja, nakon što nije ostvarila svoj cilj, rušenje Tomaševića, gubi svaki smisao.
Bilo bi gotovo nevjerojatno da sutra, u gradskoj Skupštini, kad Tomašević predloži vraćanje imena Trga zločincu Titu, Goluža podrži Bernadićevu ekipu.
Kolakušić i Vidović Krišto: političke zvijezde koje su izgubile sjaj
Nekada viđeni kao alternativni glasovi koji bi mogli uzdrmati hrvatski politički establišment, Mislav Kolakušić i Karolina Vidović Krišto danas se sve više doimaju kao političari na marginama. Iako nisu formalno odustali od politike, posljednji izborni ciklusi pokazali su ozbiljne pukotine u njihovim ambicijama i kapacitetu da mobiliziraju širu podršku.
Kolakušić, koji je političku karijeru gradio na imidžu neovisnog borca protiv korupcije, odustao je od predsjedničke kandidature krajem 2024. godine, jer nije uspio prikupiti dovoljno potpisa. Još ranije iste godine podnio je ostavku na mjesto zastupnika u Hrvatskom saboru, te je od tada njegovo mjesto upražnjeno. Gdje je sad uposlen i od čega živi ne znamo.
Pravo i Pravda je u Zadru ostala na 4,99 posto i bez mandata u Gradskom vijeću.
S druge strane, Karolina Vidović Krišto, koja se pozicionirala kao glas konzervativne desnice, prisjetimo se, također je pokušala ući u predsjedničku utrku. Međutim, njezina kandidatura je propala jer nije uspjela prikupiti zakonski propisanih 10.000 valjanih potpisa. Predala ih je nešto više od 11.000, no nakon provjere DIP je utvrdio da ih je valjanih tek 8.084. Nakon toga, optužila je Povjerenstvo za netransparentnost i korupciju, no politički šteta je već bila učinjena.
Umišljeni lideri?
Oboje su, u više navrata, najavljivali velike političke iskorake i težili nacionalnom vodstvu, no izostanak konkretnih rezultata na predsjedničkim izborima otkrio je ograničen domet njihove potpore. Njihove liderske sposobnosti su debelo pobacile. Razlog tomu je, kako tvde politički analitičari, njihova isključivost.U trenucima kada su trebali pokazati snagu „na terenu“, njihova prisutnost je izostala. Na lokalnim se izborima pokazuje koliko vrijediš.
Iako se i Kolakušić i Vidović Krišto i dalje formalno bave politikom, sve je očitije da su izgubili politički zamah. Mnogi analitičari smatraju da bi, umjesto samostalnih istupa i velikih ambicija, mogli pronaći ulogu unutar šire političke platforme kao potpora većim akterima, jer za lidere nacionalnog kalibra očito još nisu sazreli.
No, šteta bi bila da ih potpuno izgubimo u političkoj areni, gdje zasigurno imaju što za reć. Ključno je pitanje hoće li uspjeti pronaći svoju realnu ulogu koja im u političkom prostoru pripada. Moraju bit svjesni da ne moraju biti uvijek glavni, te da samo timski rad donosi veći uspjeh.
Josip Milić/Foto: Press
