Komemoracija povodom posljednjeg ispraćaja i pokopa 814 žrtava čiji su posmrtni ostaci ekshumirani iz jame Jazovka, bit će održani na Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima nacizma, fašizma i komunizma, u subotu, 23. kolovoza, u Sošicama kod jame Jazovke.
Misu će predvoditi zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša, a komemorativni program uključuje misu zadušnicu kod jame, procesiju od jame do grobnice te spomen-obilježja. Zatim će uslijediti sprovodni obredi te blagoslov spomen-obilježja, blagoslov ljesova i molitva.
Zbog partizanskih zločina u jami Jazovka nikada nitko nije osuđen, a zanimljivo podsjećanje na pokušaj procesuiranja tih zločina u objavi na društvenim mrežama dao je Tomislav Jonjić:
“Zbog privatnih obveza (subotnje mise za pokojne roditelje u crkvi sv. Luke na Kamenu Mostu kod Imotskoga) n ću se, nažalost, moći pridružiti dijelu svoje obitelji, prijateljima i suradnicima koji će prekosutra sudjelovati na događaju koji je koliko veličanstven, toliko i tragičan i poučan – ukopu najmanje 814 žrtava jugoslavenskoga komunističkog zločina kod Jazovke u Sošicama.
Umjesto da ovdje ponavljam ono što većina hrvatskog naroda ovih dana o tome govori, prisjećam se proljeća 1998., kad sam 8. svibnja, na obljetnicu ulaska Jugoslavenske armije u Zagreb, kao opunomoćenik udruge „Hrvatski domobran“ podnio kaznenu prijavu protiv četvero visokih jugoslavenskih vojnih i političkih dužnosnika: Rade Bulata, Marka Belinića, Milke Kufrin i Lutve Ahmetovića, zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom (ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika).
Kaznena prijava bila je hotimice potkrijepljena isključivo jugoslavenskim partizanskim dokumentima, odnosno izvješćima tih i nekih drugih ljudi, da je nakon novogodišnje bitke za Krašić (1943.) par stotina zarobljenih pripadnika Hrvatskih oružanih snaga dijelom pobijeno i potom bačeno u jamu, a dijelom je živo bačeno očito u – Jazovku. Pobjednik je, naime, bio toliko obijestan da se je svojim zločinom hvalio!
Malo kasnije, kaznenu sam prijavu dopunio svojevrsnim znanstvenim radom odnosno tekstom nastalim na temelju šire dokumentacije te ovjerovljenih izjava svjedoka.
Što se je na kraju dogodilo s kaznenom prijavom?
Najprije mi je s previšnjeg mjesta poručeno da je kaznena prijava protiv Belinića „neprihvatljiva“ (jer je on, eto, „hrvatski antifašist“, pa se njega „ne smije dirati“!), a dosta kasnije me je Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu izvijestilo da se je „spis zagubio“, pa „mogu li dostaviti kopiju prijave i dokaznog materijala…“
Dakle, spis koji se je bavio masovnim pokoljem ljudi – zagubljen je (odnosno: ukraden i uništen). Jasno je da sam državnom odvjetništvu dostavio kopiju, posve svjestan da postupka nikad ne će biti.
Hrvatska je država je odlučila stvar prepustiti biologiji, računajući da će se sve zaboraviti kad okrivljenici umru.
Umrli su, ali se zaboravilo nije, a zaboraviti se ni ne smije – ni ratni zločini, ni poslijeratne masovne egzekucije, niti činjenica da su i 1990-ih (a i danas su, nažalost) dovoljno snažni bili oni koji su u „demokratskom“ duhu opravdavali zločine, štitili zločince i uništavali pravosudne institucije mlade hrvatske države.
Ne smije se zaboraviti ni dijalog između Rade Bulata i mene u sudnici jednoga zagrebačkog suda. Pisao sam o tome već, a pisat ću i opet.
A nedužnim žrtvama Jazovke (kako onima iz 1943., tako i onima iz 1945.) i drugih stratišta – pokoj vječni! S nama su bili, s nama će i ostati”, objavio je Jonjić.
M. Marković /Foto:branitelji.gov.hr
