Glumac Josip Pejaković pokopan je jučer na gradskom groblju Bare u Sarajevu. Na posljednjem ispraćaju okupili brojni građani i istaknute osobe iz javnog života. Pokopan je bez križa, a na pogrebnoj piramidi dominirala je velika zvijezda petokraka.
Josip Pejaković rođen je 5. ožujka 1948. u Travniku u hrvatskoj obitelji. Jedno vrijeme je bio pjevač travničke rok grupe „Veziri“, gdje ga je zamijenio Seid Memić Vajta. Nakon toga se posvetio glumi. Odigrao je nekoliko uloga u amaterskom kazalištu u Travniku, a poslije je otišao u Sarajevo, gdje je ubrzo postao omiljen kod publike i kritičara.
Proslavio se monodramama: “On meni nema Bosne”, “Oj, živote” i “O, izbjeglice”. Igrao je zapažene uloge u televizijskim serijama i filmovima poput: „Osma ofenziva“, „Gluhi barut“, „Savršeni krug“…
Bio je Hrvat koji nikad nije prebolio propalu Jugoslaviju, a novostvorene države uspoređivao je sa septičkim jamama i vrijeđao one koji misle drugačije.
Na pogrebu je uz lijes stajao svećenik, pokopan je bez križa, a na pogrebnoj piramidi dominirala je velika zvijezda petokraka i ime Josip Pejaković 1948-2025.
Upravo ta činjenica, da je kao Hrvat pokopan uz zvijezdu petokraku i piramidu (nišan), da nije bilo križa, zasmetala je dijelu njegovih poznavatelja, a jedna od njih, očito znalac povijesti Travnika i BiH, na društvenim mrežama je napisao:
“Govorio si punim glasom: “Kako bolan nema Bosne?” Na ispraćaju – petokraka i nišan. Na mrtvačkom sanduku – simboli pod kojima su tvoji Travničani ubijani.
A križ, Josipe? Onaj isti križ pod kojim su tvoji stari živjeli, molili i umirali? On je izbrisan. Izbrisan, kao i sjećanje na Hrvatsku krv iz 1944. Zar si zaboravio?
Tvoji Travničani su padali pod mecima partizana. U Travničkoj bolnici su ih klali nožem, ranjenike dovršavali metkom, jer su nosili križ. Petra Barbarića – svetog mladića – zazidaše jer im je smetala svetost. Pod petokrakom se rušilo sve što je bilo Hrvatsko, katoličko, časno.
I sad, desetljećima kasnije – taj isti znak nad tvojim grobom. A križa nema. Ni svijeće, ni “Oče naš”, ni “Pokoj vječni”.
Ispraćen si kao da nikad nisi bio sin naroda koji je zbog križa krvario. Govorio si da rijeke teku, da Bosna živi. Ali znaj – nema Bosne bez križa. Nema raje gdje nema istine. Jer tamo gdje se zločin prešućuje – istina umire. A bez istine nema ni pravde, ni naroda, ni Bosne.
Zato se danas pitamo, Josipe, ne iz mržnje nego iz boli: Kako bolan nema križa? Koga se sramimo? Kome ugađamo?
I kad će konačno doći vrijeme da se ne stidimo onih koji su umirali s križem, a ne pod zvijezdom?”
Vitez, Herceg-Bosna Team
M.M: /Foto: pxll
