Kako je turska ekstremistička organizacija ‘Sivi vukovi’ gradila ogranak u BiH

29 lipnja, 2022 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Ekstremistička organizacija iz Turske koju neke zemlje žele proglasiti terorističkom, skoro deset godina stvara svoj ogranak u Bosni i Hercegovini, koji sada želi i službeno registrirati, otkriva istraživanje BIRN-a.



Pod krinkom humanitarnih akcija, organizacija “Ülkü Ocaklari” (Sivi vukovi) djeluje kao produžena ruka turske politike u BiH s vlastitom ulogom u progonu “gulenista” iz BiH, a susrete su imali s čelnicima najmanje dvije bosanskohercegovačke političke stranke.

Stotinama kilometara udaljen od Bosne i Hercegovine, Hüseyin Çakalli i dalje je autoritet za članove organizacije koju je prije skoro deset godina osnovao u državi gdje je došao na studij.

Ovaj vođa još uvijek neformalnog ogranka turske organizacije “Ülkü Ocaklari” (Sivi vukovi), čiji pojedini članovi koketiraju s neofašizmom, pristao se s novinarima Balkanske istraživačke mreže (BIRN) sresti samo u Şanlıurfi, gradu na krajnjem jugoistoku Turske, u blizini granice sa Sirijom. U dvomilijunski grad s velikim brojem sirijskih izbjeglica i jedan od najstarijih u Turskoj, ulazi se prolaskom pored postavljenih policijskih barikada.

Bivši student arhitekture u BiH, Çakalli je u ovom gradu osnovao firmu i hvali se radovima na novoj lokalnoj bolnici. Na njegovim društvenim mrežama fotografije ističu tri stvari – brak s Bošnjakinjom, aktivnosti “Sivih vukova” u BiH te bliskost s gradonačelnikom Urfe, kako i dalje zovu grad poznat po tradicionalnoj turskoj kuhinji, uzgoju pistacija i 12.000 godina starom hramu.

Pretražujući stotine fotografija na društvenim mrežama, BIRN je prije intervjua uspio identificirati nekoliko članova organizacije, njihove aktivnosti te dio strukture “Sivih vukova” u BiH.

Istraživanje BIRN-a pokazuje da misiju koju je započeo Çakalli ostvarujući kontakte s pripadnicima Stranke demokratske akcije (SDA), danas nastavljaju mladi ljudi čiji rad kontrolira. Prilikom nedavne posjete gradonačelnice Sarajeva Şanlıurfi, dobrodošlicu joj je uputio i Çakalli.

Hüseyin Çakalli. Foto: BIRN BiH

Hüseyin Çakalli. Foto: BIRN BiH

On je izgledao pomalo iznenađeno što zaista vidi novinare iz BiH ispred hotela u kojem je dogovorio susret u Urfi i gdje se činilo da ga osoblje dobro poznaje. Dok se na tečnom bosanskom jeziku izvinjavao za kašnjenje i objašnjavao da se to dogodilo zbog zadržavanja na gradilištu koje nadgleda, on je novinare pozvao na razgovor u lokalni ured Stranke nacionalističkog pokreta (MHP). Ova ultranacionalistička stranka ima značajan broj predstavnika u turskom parlamentu koji podržavaju vladajuću Stranku pravde i razvoja Recepa Tayyipa Erdoğana.

Sjedište stranke nedaleko je od gužve i buke glavne ulice. U razgovoru tijekom kratkog hoda, Çakalli, čovjek blijedog lica i rijetke brade, želio je ostaviti utisak dobrog domaćina, ali i saznati zašto je novinarima bilo dovoljno važno doletjeti iz Sarajeva zbog jednog intervjua.

Mala prostorija na trećem katu zgrade u kojoj je sjedište lokalnog ogranka stranke, ukrašena je zastavama partije, ali i “Ülkü Ocaklarija” (Sivih vukova), omladinske organizacije MHP-a poznate po nasilju i ekstremističkim stavovima svojih članova, zbog čega je nekoliko zemalja želi staviti na listu terorističkih. To je jedino pitanje zbog kojeg Çakalli podiže svoj inače blag i ujednačen glas i s bosanskog prelazi na turski jezik i obraćanje s novinarke usmjerava prema prevoditelju.

On smatra nepravednim zabrane djelovanja u Francuskoj i korištenja znakova “Sivih vukova” u Austriji, oštre reakcije Nizozemske i Njemačke na djelovanje ove organizacije te razmišljanja u SAD-u i Europi da se oni uvrste na listu terorističkih organizacija.

Vidno razočaran takvim odnosom, Çakalli navodi kako se “uvijek suočavamo s optužbama država u EU, a Gülen ne”.

“Mislim da zapadne vlasti nas guraju jer mi volimo našu državu”, kaže on.

Njegovo lice mijenja izraz i mršti se kada govori o sljedbenicima Fethullaha Gülena, nekadašnjeg Erdoğanovog saradnika, koji od 1999. živi u SAD-u i kojega turske vlasti sumnjiče za organiziranje neuspjelog državnog udara u Turskoj u srpnju 2016. godine.

Aktivisti i vlade zemalja Zapadne Europe kritizirali su turske vlasti navodeći da su prekomjerno i često neopravdano koristile izgovor neuspjelog puča da se obračunaju sa opozicijskim aktivistima i novinarima. Ali Çakalli ponosno ističe da je i sam sudjelovao u progonu “gulenista” u BiH. On to smatra prirodnim jer rad “Sivih vukova” vidi kao produženu ruku turske službene politike.

U intervjuu za BIRN on je po prvi put otkrio način na koji je osnovana i djeluje organizacija “Sivih vukova” u BiH, tvrdi da je za rad ogranka saglasnost dala centrala u Ankari i Ambasada Turske u Sarajevu, ali i otkriva planove za službenu registraciju.

Pojašnjava kako od srednje škole kroz organizaciju “Ülkü Ocaklari” teži ostvarenju turskog sna i borbi za pravedno društvo. Pristaje govoriti na bosanskom jeziku, koji skoro tečno govori, ali povremeno zastajkuje. Strahujući da će reći nešto pogrešno, povremeno traži pomoć turskog novinara koji je s BIRN-om prisustvovao razgovoru.

Izbor bratske zemlje na Balkanu za Çakallija nije bio slučajan nego logičan slijed praćenja turskog djelovanja, koje on kroz organizaciju osnovanu u BiH želi ostvariti.

“Naša baza je Turska. Ako je Turska u Bosni, mi smo tamo. Ako je Azerbejdžan, mi smo tamo. Što ne idemo na Siciliju? Nema [turske] države tamo”, priča on dok navodi humanitarne akcije za koje mu je trebala saglasnost centrale “Ülkü Ocaklarija” u Ankari.

S nekoliko kolega, on 2013. godine u BiH neformalno osniva “Ülkü Ocaklari”, organizaciju “Idealnih srca” poznatiju kao “Sivi vukovi”. Iako više ne živi u BiH, povratak kući u Tursku želi iskoristiti za stvaranje kontakata i pomoć organizaciji koja i dalje funkcionira.

Pripadnici bh. organka “Sivi vukovi” u Sarajevu. Foto: Facebook, screenshot

Pripadnici bh. organka “Sivi vukovi” u Sarajevu. Foto: Facebook, screenshot

Çakalli kaže kako nije imao namjeru osnovati bh. ogranak organizacije “Ülkü Ocaklari”, osnovane 60-ih godina prošlog stoljeća, koja se danas smatra glavnom organizacijom koja brani i širi krajnje desničarsku ideologiju utemeljenu na vjeri u superiornost turske nacije.

Po dolasku u BiH on je želio putovati i vidjeti sve što ova zemlja nudi.

“Otišao sam u Mostar, u Blagaj na tekiju (…) Vidim pet momaka kako se lijepo ponašaju, čitaju, pričaju… Sviđa ti se što ih vidiš”, prepričava on svoje iskustvo, navodeći kako ga je to podsjetilo na organizaciju u kojoj je član od srednje škole.

Tada je pozvao centralnu organizaciju, koju je zanimalo hoće li će jedan ovakav ogranak biti “državni problem”.

“Rekli: ‘Ako neće biti problem državni i nacionalni, možeš se baviti.’ Pričao s Ambasadom, rekli: ‘Bavi se’”, priča Çakalli osvrćući se na period u kome se, prema člancima i fotografijama objavljenim na internetu, i tadašnji bh. konzul Hrvoje Kanta u Istanbulu sreo s predstavnicima ove organizacije.

BIRN nije mogao dobiti komentar konzula o ovom susretu.

Iz Ambasade Turske u BiH i Ministarstva vanjskih poslova BiH nisu odgovorili na upite o organiziranju bh. ogranka i sastanku održanom u Istanbulu. Çakalli navodi kako ga je Ankara imenovala za predsjednika neregistriranog bh. ogranka 2014. godine.

Iako članovi ne skrivaju djelovanje u BiH, njihovo postojanje i rad nisu bili poznati široj javnosti. Na stranici ovog ogranka na Facebooku se izvještavalo od njegovog osnivanja, a ima više od 5.000 pratitelja. Posljednju objavu na Facebooku ogranak je imao 2018. godine. U njoj se obavještava kako je predsjednik Devlet Bahçeli odobrio provođenje humanitarne akcije u BiH.

Bahçeli je osnivač “Ülkü Ocaklarija”, te predsjednik Stranke nacionalističkog pokreta (MHP), koji je na izborima 2018. godine bio u koaliciji sa Strankom pravde i razvoja (AKP), koju predvodi Recep Tayyip Erdoğan.

Erdoğanu je Bahçeli prošle godine poklonio “Mapu turskog svijeta”, čiji se krak proteže sve do sjevernih dijelova BiH.

Devlet Bahçeli (drugi sa lijeva) na mitingu zajedno sa Recepom Tayyipom Erdoğanom. Foto: EPA-EFE/ERDEM SAHIN

Devlet Bahçeli (drugi sa lijeva) na mitingu zajedno sa Recepom Tayyipom Erdoğanom. Foto: EPA-EFE/ERDEM SAHIN

Objave na Instragram stranici s nazivom ogranka u BiH prestale su 2018. godine, ali je napravljena nova istog naziva “Bosna-Hersek Ülkü Ocaklari” [Sivi vukovi Bosna i Hercegovina]. Objave su na njoj počele 2020. godine i nastavljaju se do danas. U jednoj od objava iz srpnja prošle godine Çakalli drži baner s natpisom o klanju kurbana tijekom Bajrama u BiH.

To je, kako on priča, bila tradicija tokom devet godina koju je ova organizacija provodila u BiH.

“Devet Bajrama sam bio tamo, 160 ovaca totalno sam zaklao, sedam bikova, i to dijelio po čitavoj Bosni, ne samo gdje su muslimani”, priča Çakalli.

Za svaku od njih mu je, kako kaže, trebalo odobrenje centralnog ogranka organizacije iz Ankare.

“Mi zovemo Ankaru, centar, ako imaju da šalju. Ako ne, pravi se reklama, ‘Ülkü Ocaklari’ u svijetu. Na internetu izađemo mi i kažemo: ‘Dijelimo kurban cijelom svijetu’”, pojašnjava Çakalli, navodeći kako se i ostale akcije provode na sličan način.

Takva okrenutost ogranka ove organizacije ka Turskoj može ukazivati na veću razinu pripadnosti u odnosu na druge ogranke, smatra izvršni direktor organizacije “Counter Extremism Project” (CEP) David Ibsen.

On navodi kako turski nacionalisti na poraz Osmanlija u Balkanskim ratovima gledaju kao na veliku tragediju koju ne mogu prihvatiti, zbog čega učvršćuju svoj interes za ovu regiju.

“Turska također ulaže u obnovu džamija i povijesnih građevina iz osmanskog razdoblja na Balkanu, što se može promatrati kao dio ekspanzije meke moći neoosmanizma”, navodi Ibsen, dodajući kako su aktivnosti “Ülkü Ocaklarija” vjerovatno dio ove političke agende.

Praćenje “gulenista” kao neslužbeni zadatak

U publikaciji Ülkü Ocaklari: Tursko-islamistički ekstremno desni ekstremizam profesor Hüseyin Çiçek opisuje kako je u središtu turske percepcije i ideologije vjerovanje da su turski narodi izvorno živjeli u Aziji i počeli se seliti prema modernom Balkanu.

“Moglo bi se pretjerati i reći da se domovina turskog naroda proteže od južnih granica bivše Jugoslavije do Xinjianga”, navodi se.

Akcija organiziranja iftara. Foto: Instagram, screenshot

Akcija organiziranja iftara. Foto: Instagram, screenshot

 

Bratski odnos s BiH vlast u Ankari željela je iskoristiti tijekom 2018. i 2019. godine potražujući takozvane “guleniste”.

Izručenja koja je Erdoğan očekivao iz BiH zaustavio je Državni sud, koji je ove zahtjeve odbijao navodeći kako Ujedinjene nacije (UN) pokret Gülena nisu službeno proglasile terorističkim, što je uvjet da ih i BiH smatra takvima.

Turski državljani koje je vlast proglasila “gulenistima” od straha su bježali iz BiH, ne znajući koliki bi pritisak mogao biti u budućnosti.

Razočaran odlukom Suda, koju smatra nepravednom, Çakalli navodi kako je odnos prema “gulenovcima” drugačiji u odnosu na “Ülkü Ocaklari”.

“U BiH sam prijavljivao ‘gulenovce’. Zvao sam lokalnu policiju. Oni dođu i pitaju tko je. Neću u Bosni lagati policiji”, prisjeća se Çakalli i dodaje da bi volio da su tada “gulenovce” zatvorili.

“Ako je izdao moju državu, sutra će i tebe”, kaže on.

U Ministarstvu vanjskih poslova Turske smatraju Gülenov pokret zaslužnim za to što je u State Departmentu u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) došlo do zaključka kako se treba napraviti izvještaj o “Sivim vukovima” kako bi se potom odlučilo hoće li se ona označiti kao teroristička.

Akcija klanja kurbana u BiH. Foto: Instagram, screenshot

Akcija klanja kurbana u BiH. Foto: Instagram, screenshot

Predstavnik “Sivih vukova” u SAD-u naveo je da su osobe koje se mogu povezati s vođom FETO-a, kako turske vlasti nazivaju “gulenovce”, Fethullahom Gülenom bile na sastanku s demokratskom zastupnicom koja je predstavila ovaj zahtjev.

Dok Çakalli “gulenovce” smatra izdajnicima, neke države Europe organizaciju koju on predvodi u BiH žele zabraniti.

Tijekom 2020. godine Francuska je zabranila djelovanje “Ülkü Ocaklarija” zbog govora mržnje i političkog nasilja. Njeni članovi su sudjelovali u sukobima s Armencima koji pozivaju da se ubojstva njihovih predaka priznaju kao genocid, što Turska odbacuje.

U Nizozemskoj i Njemačkoj postoji inicijativa za zabranu ovih organizacija, dok je Europski parlament pozvao države članice Europske unije da je proglase terorističkom grupom.

“Mi smo za njih barbari. Svijet je veliki, može svatko doći, gledati tko smo, što smo, tako da je isto; oni nama kažu ‘vi ste loši’, ali mi kažemo ‘što smo radili dosad, sve je tu’. Nemaju argumente da nam kažu da smo loši. Mi imamo podršku naše države, mogu raditi što god hoće i pričati”, kaže Çakalli, koji sebe i druge pripadnike ove organizacije ne smatra nacionalistima.

On za BIRN potvrđuje kako i danas surađuje s ovim ograncima organizacije u europskim zemljama gdje je njihovo djelovanje kritizirano.

Prema Çakallijevoj objavi na Facebooku iz 2017. godine, akciju prikupljanja odjeće za djecu pomogla je upravo organizacija iz Njemačke.

Çakalli se prisjeća da su iz Njemačke drugom prilikom poslali novac da se kupi krevetić za djecu. On djelovanje organizacija, kako u Njemačkoj, tako i drugim zemljama u kojima se poziva na njihovo zatvaranje, smatra legitimnim sve dok se ne zatvore. Kaže kako države koje ih označavaju ekstremnima nemaju nikakve argumente. Jedini razlog zbog kojeg bi, prema njegovom mišljenju, suradnja bila prekinuta jest da ih Turska proglasi neprijateljem.

“Sivi vukovi” su tijekom 2020. godine izazvali nerede na mirnom skupu ženske kurdske organizacije u Beču kojim se željelo ukazati na sve veći broj ubojstava žena u Turskoj i Austriji.

U Rezoluciji Europskog parlamenta o izvještajima Eruopske komisije o Turskoj za 2019. i 2020. godinu navodi se kako se rasistički desni ekstremistički pokret poznat kao “Sivi vukovi” širi u državama članicama EU, te kako je potrebno pomno pratiti njihove aktivnosti i suprotstaviti se njihovom utjecaju.

“On je posebno opasan za osobe kurdskog, armenskog ili grčkog porijekla, ali i za sve one koje ova grupa smatra protivnikom”, stoji u Rezoluciji.

Navodeći kako su “Sivi vukovi” organizacija zabranjena zbog ekstremističke prirode i sposobnosti poticanja nasilja, David Ibsen dodaje kako je doktrina ove organizacije evoluirala s vremenom, od idealiziranja Turaka do idealiziranja “turskih muslimana”.

“‘Sivi vukovi’ su međunarodna fašistička, turska nacionalistička i panturska organizacija i pokret”, navodi Ibsen.

Bitnost političkog povezivanja

Organizacija “Ülkü Ocaklari” službeno je registrirana u Njemačkoj. Bosanskohercegovački ogranak to, prema dostupnim registrima udruženja i riječima Çakallija, nikada nije uradio.

Okupljeni pokazuju rukom znak “Sivih vukova” tokom protesta u blizini zgrade Evropske unije u Briselu 2007. godine. Foto: EPA/FRANCOIS WALSCHAERTS

Okupljeni pokazuju rukom znak “Sivih vukova” tokom protesta u blizini zgrade Evropske unije u Briselu 2007. godine. Foto: EPA/FRANCOIS WALSCHAERTS

Çakalli kaže da to nije urađeno jer je bilo teško ispuniti birokratske stvari, ali da je postojalo odobrenje Ankare. Çakalliju je važno da sve što radi u BiH bude shvaćeno kao da poštuju propise pa moli turskog novinara da prenese kako nije bilo ilegalnog djelovanja, te da se organizacija bavila humanitarnim radom.

Ali, prema zakonima u BiH, za humanitarno djelovanje i skupljanje novca mora postojati registrirano udruženje te priznanice o prijemu i isplati novca.

Ibsen pojašnjava kako se ova organizacija integrira u siromašnije zajednice kroz društveni i humanitarni rad.

“To im omogućava da regrutiraju ili se u najmanju ruku dodvore lokalnom stanovništvu, koje će onda podržati njihovo postojanje i misiju”, zaključuje on.

Čak i bez registracije, Çakalli se nada da će novi članovi u BiH preuzeti buduće akcije pomoći.

Nekoliko članova se, s gestom spojenih prstiju, početkom godine fotografiralo u Travniku, navodeći kako ispunjavaju zadatke predsjednika Çakallija.

Ovaj gest je austrijska vlada zabranila 2018. godine. On podrazumijeva podignut mali prst i kažiprst, te stisnut palac, srednji prst i prstenjak. Osim gesta, zabranjen je i simbol “Sivih vukova”, koji, kako pojašnjava Zeki Velidi Togan, važni “Ülkü Ocaklari” intelektualac, predstavlja vuka – ženku ili mužjaka koji slijede različite tradicije.

Novi članovi bh. “Ülkü Ocaklarija” će biti dužni o svakom koraku tražiti suglasnost Çakallija.

Članovi “Sivih vukova” u Travniku. Foto: Instagram, screenshot

Članovi “Sivih vukova” u Travniku. Foto: Instagram, screenshot

Kad su ga novinari BIRN-a pitali za kontakte u BiH, Çakalli je kazao kako je organizacija samostalno djelovala, dodavši kako je za ostvarivanje bilo kakvih većih ciljeva potrebna suradnja s političarima.

“Ako otvorimo školu, ko će pomoći – političar. Ne mogu sam s ministrom pričati, moram prvo projekt, argument. Idem svom političaru, kažem: ‘Mi hoćemo to raditi.’ Da ja sam idem, ministar će reći: ‘Ko si ti?’ Politika zato ide, treba povezati”, navodi on.

Bekira Şengöza roditelji su 2010. godine poslali na studije u BiH, što su prenijeli turski mediji. Četiri godine kasnije, Şengöz je prisustvovao sastancima ogranka “Ülkü Ocaklarija”. Iza zatvorenih profila na društvenim mrežama, Şengöz i dalje odobrava objave ove organizacije.

On je sin dugogodišnjeg člana MHP-a Metina Şengöza, koji je osnovao fondaciju za prihvat studenata koji se sele iz jednog mjesta u drugo kako bi se školovali.

Kako se, prema natpisima na stranici “Vukova”, dâ naslutiti, Çakallijev zamjenik trebao bi biti Şamil Duman, prvak Turske u kickboxu.

Duman, koji je ranije pristao da razgovara s novinarima BIRN-a, prestao je odgovarati na upite na broj telefona preko kojeg je ranije komunicirao.

Upoznavanje Bosne, u kojoj je najmanje pola godine, započeo je kao i Çakalli, obilaskom Mostara i tekije u Blagaju, te Travnika, Zavidovića i Konjica.

Dok završava službeni dio razgovora u kancelariji MHP-a u Urfi, Çakalli novinare moli da odu upoznati i predsjednika lokalnog ogranka partije.

Bakır Bostanci, predsjednik MHP-a u Şanlıurfi, nije želio govoriti službeno za BIRN tada, ističući kako vjeruje da je Çakalli sve dobro predstavio i da će se ogranak koji vodi dalje širiti.

Dan nakon posjete novinara BIRN-a, na poziv gradonačelnika Şanlıurfe Zeynela Abidina Beyazgüla, delegacija Grada Sarajeva je došla u službenu posjetu.

Objava Hüseyina Çakallija nakon susreta sa gradonačelnicom Sarajeva u Şanlıurfi. Çakalli je objavu 27. juna 2022. godine, nakon što je tekst objavljen, obrisao sa svog profila. Foto: Twitter, screenshot

Objava Hüseyina Çakallija nakon susreta sa gradonačelnicom Sarajeva u Şanlıurfi. Çakalli je objavu 27. juna 2022. godine, nakon što je tekst objavljen, obrisao sa svog profila. Foto: Twitter, screenshot

 

Nedugo nakon njihove posjete, Çakalli je na Twitteru objavio kako je, na poziv gradonačelnika, upoznao gradonačelnicu Benjaminu Karić, članicu Socijaldemokratske partije (SDP).

“Dobri dani su vrlo blizu za Şanlıurfu”, napisao je tom prigodom Çakalli.

Odgovarajući na upit BIRN-a o fotografiji sa članom ove ekstremističke organizacije, iz Grada Sarajeva su odgovorili da nije bilo službenog sastanka.

“Delegacija Grada Sarajeva imala je sastanke i posjete isključivo s gradonačelnikom i predstavnicima Uprave”, naveli su u pisanom odgovoru za BIRN.

Razgovori s predstavnicima vlasti upravo su ono što Çakalli očekuje da bude ključni segment u razvoju organizacije “Ülkü Ocaklari” u BiH. Na taj način će moći raditi projekte, otvarati škole i produbiti djelovanje ove organizacije.

Dok je vodio bh. ogranak, surađivao je i sa Rizvanom Halilovićem, koji je bio predsjednik Udruženja bosansko-tursko prijateljstvo Bosfor, te član Stranke demokratske akcije (SDA) i predsjednik SDA Makedonije.

Nakon njegove smrti, Çakalli je na svom profilu uputio izraze saučešća navodeći kako je on pružao podršku bosanskom ogranku “Ülkü Ocaklarija”.

“On je pomagao nama dosta, s njim smo pričali o humanitarnim akcijama. Pomogao nam je da podijelimo zekat koji je jedan čovjek iz Turske imao”, priča Çakalli, navodeći kako je Halilović bio prijatelj “našeg predsjednika”.

“On puno voli [naš] program, tako smo se i upoznali”, kaže i navodi kako iz BiH nikad nije tražio novac, već samo pomoć u podjeli prikupljenih sredstava. Iz SDA nisu odgovorili na zahtjev za razgovor.

Objava Deniza Güzelaya iz 2017. godine. Foto: Instagram, screenshot

Objava Deniza Güzelaya iz 2017. godine. Foto: Instagram, screenshot

Pomoć koju je Çakalli dijelio u BiH podržavali su trenutni i bivši predsjednik organizacije “Ülkü Ocaklari” – Ahmet Yiğit Yıldırım i Olcay Kılavuz. Kılavuz je bio predsjednik organizacije “Ülkü Ocaklari” sve do 2018. godine. On je i član MHP-a.

Akcije koje su provodili u BiH, Kılavuz je dijelio na svojim profilima. Na upit BIRN-a putem Facebooka za komentar nije odgovorio, kao ni Deniz Güzelay, koji je sa Çakallijem 2013. godine osnovao ogranak u BiH. Güzelay je danas potpredsjednik glavne organizacije u Ankari.

On na svom Instagram profilu i dalje dijeli fotografiju iz 2017. godine na kojoj ispred zastave MHP-a stoji s oružjem u ruci. U opisu navodi da je spreman za svaku borbu, citirajući izjavu Bahçelija, koji je istog dana objavio kako je “najmanje pet tisuća volontera” spremno da sudjeluje u borbi, posebno u Kirkuku, gradu u Iraku.

Ogranak koji su Güzelay i Çakalli organizirali, kao i centralni u Ankari, više puta su odali počast Aliji Izetbegoviću, prvom predsjedniku SDA i prvom predsjedniku BiH.

Predavanje o njemu i o nezavisnosti BiH, tokom 2020. godine održao je Amir Duranović, profesor historije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Ovo predavanje organizirao je ogranak “Sivih vukova” iz Denizli provincije, s jugozapada Turske. Profesor Duranović je, na upit BIRN-a, naveo kako je održao jednosatni razgovor o historiji BiH u obliku “pitanja – odgovori” sesije.

“Nije bila riječ o bilo kakvom formalnom susretu niti ugovornim obavezama”, navodi Duranović u odgovoru, pojašnjavajući da nije imao informacija o djelovanju organizacije u BiH.

Organizaciju u BiH Çakalli planira u sljedećem razdoblju registrirati. Za to će svakako trebati slaganje turskih vlasti.

Želeći predstaviti kako funkcionira registrirani ogranak, Çakalli novinarima BIRN-a pokazuje prostorije registriranog ogranka “Ülkü Ocaklari” u Şanlıurfi.

Do zgrade u kojoj je smještena organizacija dolazi se prolaskom kroz čaršiju, na drugom katu umjesto prozora visi baner s logom sivog vuka, simbola organizacije.

U konferencijskoj sali su obješene fotografije osoba kojima odaju počast kao šehidima. Rukovoditelj ovog ogranka ima striktna pravila koja bez pogovora slijede dva dječaka koja se su zatekla u prostorijama. Ne pridajući puno pažnje gostima, dozvoljava snimanje.

Tu se, kako su kazali predstavnici organizacije, drže obuke djece i održavaju sastanci o budućima aktivnostima. Zbog nekih od aktivnosti iz prošlosti, David Ibsen navodi kako je “Ülkü Ocaklari” fašistički pokret koji se počeo isticati krajem 1970-ih u Turskoj. Na svom početku, pokret “Sivih vukova” bio je antikomunistički, te ga se smatralo odgovorom na uočenu prijetnju Turske iz Sovjetskog Saveza, što se s vremenom promijenilo.

U Izvještaju o zaštiti Ustava iz 2019. godine, Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova Njemačke navelo je kako organizacija “Ülkü Ocaklari” djeluje pod dvije krovne organizacije, koje funkcioniraju u okviru zakona, ali da uprkos tome postoje i druge strukture unutar kojih sljedbenici ove organizacije šire svoje rasističke ideje o superiornosti, posebice putem interneta.

“Prema onome što smatraju ukupnim pozitivnim političkim razvojem u Turskoj, organizirani sljedbenici pokreta Ülkücü odlučili su da ne poduzimaju nikakve radnje vezane za političku situaciju u Turskoj koristeći imena svojih vlastitih organizacija”, navodi se u izvještaju, koji zaključuje da sukobi suparničkih ekstremističkih skupina iz Turske predstavljaju prijetnju njemačkoj sigurnosti.

“Spontani nasilni sukobi izazvani situacijom mogu se dogoditi u bilo kojem trenutku, posebno uz uključivanje mladih sljedbenika Kurdistanske radničke stranke (PKK) i turskih desničarskih ekstremista koji nisu organizirani u udrugu”, navodi se.

Domaće sigurnosne institucije u BiH nisu odgovorile na upit BIRN-a da li im je poznato djelovanje “Sivih vukova” u BiH.

BIRN je kontaktirao nekoliko drugih članova “Sivih vukova” u BiH koje je identificirao putem društvenih mreža, ali oni nisu odgovarali na zahtjeve ili su odbili razgovor.

Sve istraživačke tekstove BIRN-a možete naći OVDJE.

IZVOR: Nermina Kuloglija/ BIRN

Wikipedija o Sivim vukovima 

Organizaciju Sivi vukovi osnovao je pukovnik Alparslan Türkeş potkraj 1960-ih. Iako se službeno vode kao obrazovna i kulturna zaklada poznati su po političkom nasilju u Turskoj krajem 1970-ih kad su se njezini članovi angažirali u urbani gerilski rat s ljevičarskim aktivistima, pripadnicima nacionalnih manjina i vjernicima koje ne smatraju pravim muslimanima.

Među glavnim ciljevima Sivih vukova su etničke manjine koje nisu Turci, poput Grka i Armenaca

Obično se opisuju kao ultranacionalistička, islamistička i neofašistička organizacija koja je okarakterizirana kao paravojno ili militantno krilo Stranke nacionalističkog pokreta (MHP). Analitičari su ih opisali kao vod smrti, odgovoran za većinu nasilja i ubojstava u tom razdoblju.

Njihov najzloglasniji napad je Pokolj u Marašu 1978. u kojem je ubijeno preko 100 Alevita. Alaviti su muslimani koji islam tumače na drugačiji način, ne mole u džamijama, ne odvajaju muškarce i žene i ne vjeruju u hodočašće u Meku. Te razlike su tolike da su ih suniti etiketirali kao heretike. U Turskoj živi oko 30 posto Alevita ( 27 milijuna).

Član Sivih vukova Mehmet Ali Ağca izveo je atentat na papu Ivana Pavla II. 1981., a Sivi vukovi stoje i iza atentata na premijera Turgut Özala 1988. godine.

Sudjelovali su i u pokušaj državnog udara u Azerbejdžanu 1995. godine. Nakon neuspjeha zabranjeni su u toj zemlji, a  2005. godine i Kazahstan je zabranio Sive vukove svrstavši ih u terorističku organizaciju.

Zbog tih napada neki znanstvenici, novinari i vlade Sive vukove opisuju kao terorističku organizaciju

Njezini članovi tvrde da je to kulturna i obrazovna organizacija jer se tako i zovu –  Obrazovna i kulturna zaklada klubova idealista.  (Ülkü Ocakları Eğitim ve Kültür Vakfı.)

Organizacija u Turskoj ima podršku 3,6 posto biračkog tijela ≈ 1,9 milijuna (2014.), a procjenjuje se da ih u Njemačkoj ima oko 18.000. Glavni izvor prihoda je ilegalna trgovina drogom, iznude i trgovina ljudima

(D.M.)

 


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •