Uoči obilježavanja obljetnice stradavanja Vukovara i Škabrnje Klapa ‘Sveti Juraj’ Hrvatske ratne mornarice objavila je novu pjesmu ‘Kad se budem, Bože, k Tebi penjao’. Fra Dominik Barač je zbog svoje ljubavi prema istini, pravdi i hrvatskom narodu osuđen na smrt i strijeljan 1945. godine. Pjesma je duhovni portret čovjeka koji ostaje slobodan unutar zatočeništva.
Pjesma “Kad se budem, Bože, k Tebi penjao” prikazuje posljednje dane ovozemnog života dominikanca, filozofa i humanista o. Dominika Barača, koji je zatočen i pogubljen 17. studenog 1945. zbog svoje vjere i moralne dosljednosti, piše Hrvatska katolička mreža (HKM).
Tekst za pjesmu napisala je Iva Čuvalo, potaknuta dirljivim svjedočanstvom dominikanca Randa Paršića o posljednjim satima Baračeva života i njegovu pogubljenju. Glazbu je skladao Slavko Nedić, aranžman i orkestraciju napravio Mario Božić, umjetnički voditelj Klape “Sveti Juraj” HRM-a,
Solističku izvedbu predvodi Marko Bralić, a u pjesmi sudjeluje i glumac Pere Eranović, koji izgovara završnu duhovnu oporuku Dominika Barača. Gitare svira Zlatko Brodarić, dok pjesmu prate pop-rock elementi koji su joj udahnuli suvremeniji ton.
Pjesma ne samo da čuva uspomenu na o. Barača, već povezuje i žrtve iz različitih vremena, stvarajući most između prošlosti i sadašnjosti. Ona povezuje dvije velike povijesne tragedije Hrvatskoga naroda – 1945. i 1991., što joj daje snažnu simboliku, a sama melodija, s klapom i modernim glazbenim elementima, doprinosi toj dimenziji.
Režiju spota potpisuje Hrvoje Svalina, dugogodišnji suradnik Klape Sveti Juraj HRM. Kadrovi su snimani na autentičnim lokacijama dominikanskih samostana u Trogiru i na Čiovu. O spotu je redatelj Hrvoje Svalina rekao:
“Spot ne prikazuje samo povijest u klasičnom dokumentarnom stilu, već dublje ulazi u duhovnu dimenziju priče. Prikazivanje Dominika Barača kao svjedoka vjere, a ne samo žrtve, daje snagu poruci oprosta i nade. To je priča ljubavi i nade i duhovni portret čovjeka koji ostaje slobodan unutar zatočeništva“. Lik Dominika Barača je vrlo dojmljivo uprizorio Marijan Kukulj.
Nakladnici pjesme Kad se budem, Bože, k Tebi penjao su: Scardona, Croatia Records i Dominikanska naklada Istina.
Pjesma je nastala na poticaj dominikanca Ante Gavrića koji je Slavka Nedića i Ivu Čuvalo zamolio da napišu pjesmu o. Dominiku Baraču. Čitajući o Baračevu životu Ivu je posebno nadahnula veličanstvena poruka koju je on napisao u zadnjim satima svoga života. Shvatila je da se Barač, iako je fizički silazio skalinama prema stratištu, zapravo penjao prema Bogu, i da će se svatko od nas kad-tad penjati tim istim putem.
Svijet zadnjih dana i sati života Dominika Barača, iako ograničen zidovima, pretvara se u prostor svjetlosti, tišine i Božje prisutnosti. Fra Dominik nije žrtva, nego svjedok vjere – čovjek koji i u trenutku najveće nepravde ostaje cjelovit, smiren i ukorijenjen u vjeri te, poput Isusa, moli: „Bože, oprosti im!“ Barač, iako je fizički silazio skalinama prema stratištu, zapravo penjao prema Bogu
Središnji motiv spota je krunica – simbol molitve, povezanosti i svjetla koje se ne gasi. Baračeva krunica, rasuta nakon njegova pogubljenja, pronalazi nove ruke koje će je nositi u vjeri.
Ona na poseban način uskrisava u Domovinskom ratu te postaje važan znak i svim hrvatskim braniteljima. Svi su oni, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, branili domovinu upravo s krunicom oko vrata.
O Dominiku Baraču
Dominik Barač, rođen 1912. u Slanome, bio je istovremeno i vrhunski intelektualac, poliglot, i jednostavan dominikanski redovnik koji je vjerno slijedio Kristov nauk i ustrajno želio narodu nositi Njegovo svjetlo i nadu. U svojoj je doktorskoj disertaciji o socijalnoj filozofiji boljševizma jasno predvidio kataklizmu koju će svijetu i ljudima donijeti tada nadolazeći komunizam i boljševičke zablude. Iz tog su ga razloga partizani, pod lažnom optužbom, 1944. uhapsili, a 1945. prijeki ga je vojni sud osudio na smrt.
Dominik Barač / Foto: Glas Koncila
Uhićen je i zatvoren 17. ožujka 1945. Prijeki vojni sud u Dubrovniku izrekao je Dominiku Baraču 18. lipnja 1945. kaznu „smrti strijeljanjem i trajan gubitak građanskih prava“. U rujnu te godine prebačen je u zatvor u Trogiru, u zgradu suda. Strpljivo je i nepokolebljivo čekao izvršenje presude, potajno se dopisujući sa subratom i drugim svećenicima osuđenim na dugogodišnju robiju.
Smrtna presuda strijeljanjem izvršena je na groblju u Trogiru u subotu 17. studenoga 1945., u šest sati ujutro. Iz skupine od 34 zatvorenika strijeljano ih je trideset, a četvorica su pomilovana.
Saznavši 16. studenoga 1945. da će u zoru sljedećega dana biti strijeljan, poslao je posljednju poruku sa zamolbom da mu, kada se bude spuštao skalinama kraj njihove tamnice, subrat odriješi grijehe.
Na stratištu je bio miran i dostojanstven, zadnjim dahom izgovarajući Kristove riječi oprosta, a po njegovu se tijelu rasula krunica koju su mu krvnici bjesomučno strgnuli s pojasa. Njegovoj je utamničenoj subraći milosrdni čuvar za uspomenu donio dvanaest zrna koja je kriomice uspio spasiti.
Posmrtni ostaci Dominika Barača ekshumirani su i u veljači 1959. položeni u novu dominikansku grobnicu na splitskom groblju Lovrincu.
Osamdeset godina kasnije zablude su boljševizma davno razrušene, a Baračevi ustrajni pozivi na služenje istini i pravdi odjekuju jednako snažno kao i kad ih je u svom mladenačkom zanosu zapisivao.
Opća skupština Reda propovjednika u Rimu 2010. godine preporučila je spomen na dominikanske mučenike iz 20. stoljeća te istaknula i fr. Dominika Barača. Hrvatska dominikanska provincija na provincijskoj skupštini 2012. službeno je poduprla pokretanje kauze za njegovu beatifikaciju. Fr. Dominik Barač mučenik je za istinu, socijalnu pravdu, ljudsko dostojanstvo i svetost obitelji.
Stoga Dominik Barač nije bio samo simbol žrtve komunizma, već je i simbol vjere i nade koja je ostala čista i postojana unatoč svim nedaćama.
M.M. /Foto: YOuTube
