Josip Šincek, čovjek kojeg Uskok tereti da je godinama zakopavao desetke tisuća tona otpada po Lici i Dalmaciji, sada je odlučio prozvati – građane da su krivi za zagađanje.
Dok vještaci bilježe bakar stotinu puta iznad dopuštenog, olovo deset puta iznad granice i antimon tristo puta iznad prirodne razine, Šincek na Facebooku sugerira da bi za PFAS u podzemnim vodama možda mogli biti odgovorni ljudi koji peru rublje, kosu i suđe.
Piše da “kiša ispire prometnice”, da “čestice guma i kočnica završavaju u tlu”, da “septičke jame možda nisu vodonepropusne”, da “građani godišnje ispuste stotine tisuća litara kemikalija”.
Sve to zvuči kao improvizirana ekološka edukacija, ali zapravo je pokušaj da se razvodni činjenica koju ne može pobjeći: PFAS je pronađen samo nizvodno od odlagališta, a uzvodno ga nema. To je hidrogeološka matematika koju ne može sakriti ni najduži Facebook status.
Njegova konstrukcija ide ovako: ako građani koriste deterdžente, a deterdženti sadrže PFAS, onda bi oni mogli biti izvor zagađenja. Problem je što PFAS iz kućanstava ne može proizvesti koncentracije koje su izmjerene u piezometrima, niti može objasniti bakar stotinu puta iznad dopuštenog, olovo deset puta iznad granice, antimon tristo puta iznad prirodne razine.
Šincek tvrdi da šuti jer mu je zabranjeno govoriti o spisu. Ali zato mu nije zabranjeno iznositi tezu da su građani sami krivi za vodu koju piju. Dok ljudi iz cijele Hrvatske dolaze u Zagreb na prosvjed “Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku”, on im poručuje da možda sami truju svoje bunare. Dok vještaci Geotehničkog fakulteta bilježe mikroplastiku, metale, ekotoksičnost i PFAS koji se širi iz odlagališta, on računa koliko litara šampona godišnje završi u septičkim jamama.
Činjenice ga demantiraju. PFAS je pronađen samo nizvodno od odlagališta, uzvodno ga nema. Tlo je zasićeno metalima koji ne dolaze iz omekšivača, nego iz elektroničkog, medicinskog i industrijskog otpada. Ekotoksičnost je izmjerena na 254,8 – granica je 25.
Vegetacija je uništena na gotovo 18 tisuća kvadrata. Podzemne vode nose zagađenje stotinama metara dalje. Sve to stoji u nalazu Geotehničkog fakulteta, ne u statusima na Facebooku.
I dok država traži rješenje za zbrinjavanje 33.000 tona zakopanog otpada, jer Hrvatska nema ni energanu ni odlagalište opasnog otpada, Šincek se nudi da sve “riješi o svom trošku”. Kao da se nudi vratiti novčanik koji je sam ukrao.
Građani će sanaciju platiti milijunima eura. Natječaji se raspisuju, cijene skaču, a geomembrana se postavlja samo da se spriječi daljnje curenje otrova. U međuvremenu, glavni osumnjičenik poručuje da ga se politički napada jer ne smije govoriti. A govori – i to dovoljno da uvrijedi sve koji piju vodu u Lici.
Šinicekova izjava nije obrana, njegova izjava je uvreda. To je pljuvanje u lice ljudima koji će sanaciju platiti milijunima eura. To je pokušaj da se 37.000 tona otpada pretvori u bocu deterdženta. To je spin koji vrijeđa zdrav razum.
Zato naslov nije pretjeran. Ako je Šincek mogao pljunuti u ljudima u vodu, onda je najmanje što konobar može učiniti – uzvratiti simbolično, pljunuti mu u kavu.
M. Marković/Foto: Facebook
