“Islamska deklaracija” je političko-vjerski programski spis koji je napisao Alija Izetbegović kasniji prvi predsjednik Predsjedništva RBiH. Knjiga je napisana i prvi put objavljena 1970. godine, ali je u širu javnost dospjela tek 1983. tijekom “Sarajevskog procesa” (suđenja muslimanskim intelektualcima) i ponovo 1990. godine.
Ovaj dokument je jedan od najkontroverznijih spisa u novijoj povijesti Balkana. Njegovo tumačenje je dijametralno suprotno ovisno o tome koga pitate i predstavlja jedan od ključnih elemenata u razumijevanju strahova i propagande tokom 90-ih godina.
Evo objektivne analize šta taj dokument sadrži i zašto je važan:
- Šta piše u Deklaraciji?
U svojoj suštini, “Islamska deklaracija” nije ustav niti zakon, već filozofsko-ideološki esej. Izetbegović u njoj analizira stanje u muslimanskom svijetu (od Maroka do Indonezije) i nudi viziju “islamske preporoda”.
Ključne teze su:
- Islamizacija muslimana: Poziv muslimanima da se vrate izvornim vjerskim vrijednostima jer su, prema autoru, postali previše sekularni i zapadnjački orijentirani.
- Jedinstvo islamskog svijeta (Panislamizam): Ideja da muslimani svijeta trebaju težiti jedinstvenoj političkoj i vjerskoj zajednici (Ummet), a ne biti podijeljeni u nacionalne države.
- Odnos prema vlasti: Izetbegović piše da islamski poredak može biti uspostavljen samo u zemljama u kojima muslimani čine apsolutnu većinu stanovništva.
- Najsporniji citati
Rečenice koja se najčešće citiraju (i koja su korištene na sudu kao dokaz protiv Izetbegovića) glase:
- “Nema mira ni koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društvenih i političkih institucija.”
- “Islam jasno isključuje mogućnost djelovanja bilo koje strane ideologije na svome području.”
- “Štampa, radio, televizija i film treba da budu u rukama ljudi čiji je islamski moralni autoritet neosporan.”
- “Islamski poredak se može ostvariti samo u zemljama u kojima muslimani predstavljaju većinu stanovništva.”
- “Bez Islama nema ni patriotizma.”
Kritičari ovo tumače kao nemogućnost suživota s drugim vjerama. Branitelji Deklaracije tvrde da Izetbegović ovdje govori o sistemima vrijednosti (da islam ne može prihvatiti komunizam ili kapitalizam kao svoj sistem), a ne o ljudima ili susjedima
- Dva potpuno različita tumačenja
Ovaj dokument je postao “Rorschachova mrlja” jugoslavenske politike – svako je u njemu vidio ono što je želio (ili čega se bojao).
- A) Srpsko i hrvatsko tumačenje: Za srpske i hrvatske nacionaliste, a kasnije i za propagandu SDS-a (Radovan Karadžić) i Beograda, “Islamska deklaracija” je bila krunski dokaz da Alija Izetbegović želi napraviti islamsku fundamentalističku državu (džamahiriju) u srcu Evrope.
- Tvrdili su da, iako se BiH u knjizi eksplicitno ne spominje, Izetbegović taj plan želi primijeniti na BiH čim muslimani postanu većina (demografski).
- Ovaj dokument je korišten kao opravdanje za rat i preventivnu akciju, uz narativ: “Ako ih ne zaustavimo, oni će nas natjerati da živimo po šerijatu.”
- B) Bošnjačko tumačenje i odbrana autora: Za Izetbegovića i bošnjačke intelektualce, ovo je bio teorijski rad o globalnom islamu, koji nema veze s Bosnom i Hercegovinom kao multietničkom državom.
- Ključni argument obrane je: Izetbegović u knjizi piše o zemljama gdje su muslimani apsolutna većina, što u BiH nije bio slučaj.
- Također, ističu da je Izetbegović 90-ih godina zagovarao građansku demokraciju, a ne teokraciju, te da je Deklaracija pisana u kontekstu borbe protiv komunizma, a ne protiv kršćanstva.
- Povijesna uloga
- 1983. Sarajevski proces: Komunističke vlasti su iskoristile ovaj tekst da uhapse Izetbegovića i grupu intelektualaca, optužujući ih za “neprijateljsku djelatnost” i rušenje ustavnog poretka. Osuđen je na 14 godina zatvora (odležao pet). To suđenje ga je učinilo političkim mučenikom i liderom Bošnjaka.
- 1992-1995 Rat: Knjiga je masovno tiskana i dijeljena srpskim vojnicima i javnosti kao dokaz “šta im se sprema”. Citati su vađeni iz konteksta kako bi se potaknuo strah kod Srba i Hrvata.
Zaključak:
Zašto Bošnjaci ne daju Treći entitet, a zašto Hrvati i Srbi ne žele građansku državu?
“Islamska deklaracija” je izvor onog iskonskog straha kod Srba i Hrvata. Bez obzira na to šta je Izetbegović stvarno mislio dok ju je pisao 1970., taj tekst je postao političko oružje. Za nemuslimane u BiH, ona je simbol prijetnje dominacijom i pretvaranjem BiH u državu u kojoj za njih nema mjesta.
Upravo zato je povjerenje danas vrlo upitno – jedna strana tvrdi da želi “građansku državu”, a druga “Islamsku deklaraciju” vidi kao plan minoriziranja i podčinjavanja druga dva naroda.
Bojan Marković/Foto: Screenshot
