Vrhovnom sudu RH, Ministarstvu pravosuđa RH i Državnom sudbenom vijeću podnesen je zahtjev za provođenje izvanrednog inspekcijskog nadzora nad radom Općinskog suda u Novom Zagrebu i Županijskog suda u Splitu.
Prijava je podnesena, kako se navodi, zbog nezakonitog postupanja Županijskog suda u Splitu koji je dana 29. travnja 2024. predmet OSNZ posl. br. Pn-102/2023 (predmet ŽSS posl.br. Gž-1291/2024) dodjeljivao u rad protivno zakonu i propisanim procedurama bez poštivanja obvezujuće automatske (nasumične) dodjele predmeta u rad između svih sudskih vijeća Županijskog suda u Splitu te potom istog dana 29. travnja 2024. nezakonito izvršenom presignacijom predmeta Gž-1291/2024 na temelju Naredbe Ureda predsjednika suda iz 2022. godine (Naredba 48. Su33/22-27 od 10.10.2022.).
Potom je, kako se dalje navodi, uslijedilo i nezakonito postupanje Županijskog suda u Splitu na način da su u tom predmetu nakon donošenja drugostupanjske presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1291/2024-3 od 4. srpnja 2024. godine protivno zakonu sudjelovali i sudac evidentičar Dragica Samardžić te naknadno dana 22. kolovoza 2024. godine postavljeni izvjestitelj Mirjana Rubić, predsjednik vijeća Miho Mratović i član vijeća Nediljka Radić koji su retroaktivno dana 23. kolovoza 2024. donijeli nezakonitu presudu i rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1291/2024-3 od 4. srpnja 2024. godine,…
“Sve presude koje su protivno zakonu donijete uz sudjelovanje suca evidentičara nakon što su prethodno utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka bez ikakvog su pravnog značaja te kao takve ne proizvode pravne učinke pa tako i nezakonito donesena drugostupanjska presuda i rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1291/2024-3 od 4. srpnja 2024. godine u kojem je donošenju protivno zakonu sudjelovao i sudac evidentičar Dragica Samardžić te naknadno dana 22. kolovoza 2024. godine postavljeni izvjestitelj Mirjana Rubić, predsjednik vijeća Miho Mratović i član vijeća Nediljka Radić koji su retroaktivno dana 23. kolovoza 2024. donijeli nezakonitu presudu i rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1291/2024-3 od 4. srpnja 2024. godine,…“, stoji između ostalog u prijavi upućenoj Ministarstvu pravosuđa, DSV-u, Vrhovnom sudu RH i DORH-u“.
NEZAKONITO SUDJELOVANJE SUDACA EVIDENTIČARA U DONOŠENJU PRESUDA, DODJELJIVANJE PREDMETA U RAD BEZ POŠTOVANJA AUTOMATSKE NASUMIČNE DODJELE PREDMETA IZMEĐU SVIH SUDACA,…
U prijavi upućenoj Ministarstvu pravosuđa, DSV-u, Vrhovnom sudu RH i DORH-u navodi se između ostalog:
“Sud EU-a donio je 11. srpnja 2024. presudu u spojenim predmetima C-554/21, C-622/21 i C-727/21 povodom zahtjeva za prethodnu odluku vezano za funkciju evidentičara na drugostupanjskim sudovima i obvezujuća pravna shvaćanja sjednice odjela ili svih sudaca suda. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske uputio je zahtjev za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU-a, a zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a i članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.
Svaka nacionalna mjera ili praksa kojom se nastoje izbjeći ili otkloniti razlike u sudskoj praksi i tako osigurati pravna sigurnost svojstvena načelu vladavine prava mora biti u skladu sa zahtjevima koji proizlaze iz članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a.
Valja podsjetiti na to da zahtjev neovisnosti sudova, koji je svojstven zadaći suđenja, proizlazi iz bitnog sadržaja prava na djelotvornu sudsku zaštitu i temeljnog prava na pošteno suđenje, koji su pak od ključne važnosti kao jamstvo zaštite svih prava koja osobe izvode iz prava Unije i očuvanja zajedničkih vrijednosti država članica navedenih u članku 2. UEU-a, osobito vrijednosti vladavine prava (presuda od 15. srpnja 2021., Komisija/Poljska (Sustav stegovnih mjera primjenjiv na suce), C-791/19, EU:C:2021:596, t. 58. i navedena sudska praksa).
U skladu s ustaljenom sudskom praksom, taj zahtjev neovisnosti obuhvaća dva aspekta. Prvi aspekt, vanjske prirode, zahtijeva da predmetno tijelo posve samostalno izvršava svoje funkcije a da se pritom ni u kojem pogledu ne nalazi u hijerarhijskom ili podređenom odnosu i da ne prima naloge ili upute ikoje vrste te da je tako zaštićeno od vanjskih utjecaja ili pritisaka koji mogu narušiti neovisnu prosudbu njegovih članova i utjecati na njihove odluke (presuda od 19. studenoga 2019., A. K. i dr. (Neovisnost Disciplinskog vijeća Vrhovnog suda), C-585/18, C-624/18 i C-625/18, EU:C:2019:982, t. 121.).
Drugi, unutarnji aspekt, dovodi se u vezu s pojmom „nepristranosti” i ima za cilj osiguranje jednakog odmaka od stranaka spora i njihovih pripadajućih interesa u odnosu na predmet spora. Taj kut gledanja zahtijeva poštovanje objektivnosti i nepostojanje bilo kakvog interesa u rješavanju spora osim stroge primjene pravnog pravila (vidjeti u tom smislu presudu od 19. studenoga 2019., A. K. i dr. (Neovisnost Disciplinskog vijeća Vrhovnog suda), C-585/18, C-624/18 i C-625/18, EU:C:2019:982, t. 122.).
Ti zahtjevi neovisnosti i nepristranosti pretpostavljaju postojanje pravila koja se, među ostalim, odnose na sastav predmetnog tijela i koja omogućuju da se otkloni svaka legitimna sumnja kod građana u pogledu nemogućnosti utjecaja vanjskih čimbenika na to tijelo i njegovu neutralnost u odnosu na suprotstavljene interese (vidjeti u tom smislu presudu od 19. studenoga 2019., A. K. i dr. (Neovisnost Disciplinskog vijeća Vrhovnog suda), C-585/18, C-624/18 i C-625/18, EU:C:2019:982, t. 123.).
U tom pogledu važno je da su suci zaštićeni od vanjskih sudjelovanja ili pritisaka koji bi mogli ugroziti njihovu neovisnost. Pravila koja se primjenjuju na status sudaca i na izvršavanje njihove dužnosti suca moraju osobito omogućiti isključenje ne samo svakog izravnog utjecaja, u obliku uputa, nego i posrednijih oblika utjecaja koji mogu usmjeriti odluke dotičnih sudaca i time otkloniti dojam njihove neovisnosti ili nepristranosti, što može ugroziti povjerenje koje navedene osobe moraju imati u pravosuđe u demokratskom društvu i vladavini prava (presuda od 15. srpnja 2021., Komisija/Poljska (Sustav stegovnih mjera primjenjiv na suce), C-791/19, EU:C:2021:596, t. 60. i navedena sudska praksa).
S obzirom na neodvojive veze koje postoje između jamstava neovisnosti i nepristranosti sudaca te pristupa zakonom prethodno ustanovljenom sudu (vidjeti u tom smislu presudu od 21. prosinca 2023., Krajowa Rada Sądownictwa (Zadržavanje suca na dužnosti), C-718/21, EU:C:2023:1015, t. 59. i navedenu sudsku praksu), člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom UEU-a također se zahtijeva postojanje „zakonom prethodno ustanovljenog” suda. Taj izraz osobito odražava načelo vladavine prava i odnosi se ne samo na pravnu osnovu samog postojanja dotičnog suda nego i na sastav sudskog vijeća u svakom predmetu (vidjeti u tom smislu presude od 26. ožujka 2020., Preispitivanje Simpson/Vijeće i HG/Komisija, C-542/18 RX-II i C-543/18 RX-II, EU:C:2020:232, t. 73. i od 22. ožujka 2022., Prokurator Generalny (Disciplinsko vijeće Vrhovnog suda – Imenovanje), C-508/19, EU:C:2022:201, t. 73.). To načelo podrazumijeva, među ostalim, da sudsko vijeće nadležno za predmet samostalno donosi odluku kojom se dovršava postupak.
„Zakonom prethodno ustanovljeni sud” obilježava njegova sudska uloga, a to je da na temelju pravnih pravila i nakon organiziranog postupka odluči o svakom pitanju koje je u njegovoj nadležnosti. On stoga mora, osim neovisnosti i nepristranosti svojih članova, ispunjavati i druge uvjete, osobito onaj koji se odnosi na postojanje jamstava iz postupka koji se pred njim vodi (vidjeti u tom pogledu presudu ESLJP-a od 22. lipnja 2000., Coëme i dr. protiv Belgije, CE:ECHR:2000:0622JUD003249296, t. 99.).
Zahtjevi navedeni u točkama 47. do 58. priložene presude EU-a 11. srpnja 2024. tako pretpostavljaju, među ostalim, postojanje transparentnih pravila koja su poznata pojedincima o sastavu sudskih vijeća, a koja mogu isključiti svako neopravdano zadiranje u postupak odlučivanja u vezi s određenim predmetom osoba koje nisu članovi sudskog vijeća nadležnog za taj predmet i pred kojima stranke nisu mogle iznijeti svoje argumente.
Što se tiče sudjelovanja suca evidentičara o kojem je riječ u predmetnom postupku, člankom 177. stavkom 3. Sudskog poslovnika ne predviđa se da taj sudac nadležan za nadzor sadržaja sudske odluke na bilo koji način sprečava njezino formalno donošenje i dostavljanje strankama ako se ne slaže s njezinim sadržajem.
Također, takva nadležnost nije predviđena Zakonom o sudovima. Međutim, kao što pokazuju činjenične okolnosti u ovom konkretnom predmetu te se odredbe u praksi primjenjuju na način da uloga suca evidentičara nadilazi funkciju evidentiranja.
On de facto onemogućuje evidentiranje donesene sudske odluke i tako sprečava okončanje postupka donošenja odluke i dostavu te odluke strankama, vraćanjem predmeta tom sudskom vijeću radi ponovnog odlučivanja o navedenoj odluci obzirom na njegova vlastita pravna opažanja ili pak sam mijenja već donesenu odluku.
Učinak takve prakse jest zadiranje suca evidentičara u dotični predmet, pri čemu to zadiranje dovodi do toga da taj sudac utječe na konačno rješenje koje će se usvojiti u tom predmetu.
Do tog sudjelovanja dolazi nakon što sudsko vijeće kojem je dodijeljen dotični predmet, po završetku svojeg vijećanja, donese svoju odluku, iako taj sudac nije član tog sudskog vijeća te stoga nije sudjelovao u ranijim fazama postupka koji je doveo do tog donošenja odluke. Navedeni sudac tako utječe na sadržaj sudskih odluka koje su donijela sudska vijeća čiji on nije član.
S obzirom na prethodno navedeno, praksa poput one o kojoj je riječ u ovom predmetu, na temelju koje se sudska odluka koju je donijelo sudsko vijeće nadležno za predmet može smatrati konačnom i može se otpremiti strankama samo ako je njezin sadržaj odobrio sudac evidentičar koji nije bio član tog sudskog vijeća nije u skladu sa zahtjevima svojstvenima pravu na djelotvornu sudsku zaštitu.
Članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a treba tumačiti na način da mu se protivi to da se nacionalnim pravom predvidi unutarnji mehanizam u nacionalnom sudu na temelju kojeg: a) se sudska odluka koju je donijelo sudsko vijeće nadležno u predmetu može otpremiti strankama radi njegova dovršetka samo ako je njezin sadržaj odobrio sudac evidentičar koji nije član tog sudskog vijeća; b) sjednica odjela tog suda ima ovlast prisiliti, prihvaćanjem „pravnog shvaćanja”, sudsko vijeće nadležno u predmetu da izmijeni sadržaj sudske odluke koju je prethodno donijelo, iako na toj sjednici odjela sudjeluju i suci koji nisu suci tog sudskog vijeća kao i, ovisno o slučaju, osobe izvan predmetnog suda pred kojima stranke nemaju mogućnost iznijeti svoje argumente.
Slijedom navedenog jasno proizlazi da je nezakonito donesena drugostupanjska presuda i rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1291/2024-3 od 4. srpnja 2024. godine u kojem je donošenju protivno zakonu sudjelovao i sudac evidentičar Dragica Samardžić slijedom čega je već i po toj osnovi drugostupanjska presuda bez ikakvog pravnog značaja te kao takva ne proizvodi pravne učinke.“
M.M. /Foto: Dalmatinskiportal
