Hrvatski jezikoslovci već desetljećima vode tihu, ali krvavu bitku: je li plaća “iznimno visoka” ili “izuzetno visoka”? Dok radnici čekaju da im se na računu pojavi barem “normalno niska”, akademska elita raspravlja o nijansama koje odlučuju sudbinu nacije.
Jezikoslovci jasno razlikuju “iznimno” i “izuzetno”, iako se u svakodnevnom govoru često miješaju.
Iznimno se u rječnicima definira kao “na izniman način, u rijetkim prilikama, neuobičajeno”. Izuzetno se pak bilježi s dvostrukim značenjem: (1) isto kao iznimno – rijetko, neuobičajeno; ali (2) i “izvanredno, natprosječno, u najvećoj mjeri”.
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje u svojim jezičnim savjetnicima jasno preporučuje oblik iznimno, dok oblik izuzetno označava kao manje poželjan u standardnom jeziku.
Što kažu rječnici i jezikoslovci
Na portalu Jezik.hr, koji vodi IHJJ, u jezičnim savjetima stoji da je standardni oblik “izniman/iznimno”, izveden od riječi iznimka. Oblik “izuzetan/izuzetno” nastao je od glagola izuzeti i u hrvatskom se rabi, ali se u normativnim priručnicima označava kao manje preporučljiv.
“Imenica izuzetak ne pripada hrvatskomu standardnom jeziku. Umjesto imenice izuzetak u značenju ‘ono što se izdvaja od pravila, od čega uobičajenoga’ treba upotrebljavati imenicu iznimka, npr. bez iznimke, uz časne iznimke, učiniti iznimku.
Ni pridjev izuzetan ni prilog izuzetno ne pripadaju hrvatskomu standardnom jeziku. Umjesto pridjeva izuzetan u značenju ‘koji je po nekim obilježjima poseban’ treba upotrebljavati pridjev izniman npr. iznimna osoba, a umjesto priloga izuzetno treba upotrebljavati prilog iznimno npr. iznimno zanimljiva priča.
Preporuka Instituta
Pridjev izuzetan u značenju ‘koji se po nekim obilježjima izdvaja kvalitetom’ može se zamijeniti i pridjevima sjajan, prvorazredan, izvrstan npr. umjesto izuzetan učenik, izuzetan znanstvenik treba izvrstan učenik, prvorazredan znanstvenik”.
U književnom i službenom jeziku treba rabiti iznimno, dok se izuzetno tolerira u razgovornom stilu, ali nije dio preporučenog standarda.
Radnička stvarnost
Dok se jezikoslovci glože, radnici u realnom sektoru kažu: “Nama je svejedno, samo da je visoka.” Jedan sindikalist je predložio kompromisni izraz: “Nnepostojeće visoka plaća”, koji bi ujedinio obje strane i realnost na terenu.
Politička reakcija
Ministar rada obećao je da će uvesti novi zakon: svaka plaća koja prijeđe prosjek bit će službeno proglašena “iznimno-izuzetnom”. Time se rješava jezična dilema, a radnici dobivaju barem osjećaj da su lingvistički bogati, ako već nisu financijski.
Akademska fronta
Na Filozofskom fakultetu osnovan je poseban odbor za semantičku preciznost. Jedni tvrde da je plaća “iznimno visoka” jer takva rijetkost zaslužuje status iznimke. Drugi pak inzistiraju na “izuzetno visokoj” jer se radi o izvanrednoj pojavi, gotovo mitološkoj. Treći su se povukli u tišinu jer već deset godina nisu vidjeli plaću koja bi bila visoka uopće.
Zaključak
U zemlji gdje je prosječna plaća uvijek “nedovoljno visoka”, rasprava o tome je li ona iznimna ili izuzetna ostaje akademska zabava. Radnici pak poručuju: “Nazovite je kako hoćete, samo je povećajte.”
