Da u nekoj općini u Istri pobjedi HDZ izaziva čuđenje kao kad bi u nekom naselju u Dalmatinskoj zagori, recimo Cisti Provo, pobijedio SDP. Ili da netko u Imotskom vozi stojadina. A upravo to se, od 1997. događa u Sv. Petru u Šumi, u središtu Istre.
Za sve je ‘kriv’ dugogodišnji načelnik bez afera i mrlja, doktor veterinarskih znanosti i biomedicine, Mario Bratulić, kojega zovu i supetarski doktor od kobasica.
Bratulić je u politiku krenuo kao student, mladi lav HDZ-a, da bi 1997. godine postao općinski načelnik. Otada mu nitko nije ozbiljnije zatresao stolicu. Mnogo godina kasnije reći će da ga je za angažman ponajviše motivirala zapuštenost mjesta koje su tadašnje nomenklature zaobilazile, piše Glas istre,
Pojam povijesti dugog trajanja, koji je u historiografiju uveo poznati francuski povjesničar Fernand Braudel, kao dio povijesti mentaliteta nasuprot uzročno-posljedičnim vezama može se pozajmiti za višedesetljetne izborne rezultate koji se od uspostave višestranačja 1990. godine u Istri ponavljaju s nevjerojatnom upornošću.
Prvi je fenomen dugog trajanja svakako IDS koji se unatoč drami s najvećom istarskim poduzećem, stečajem Uljanika, gotovo neoštećen ponovno probio do Europskog parlamenta. Nešto manje glasova nego prije pet godina dobili su u Puli, ali ostalo je manje-više isto.
Pola posla napravljeno je mudrom koalicijom koja je popunila upravo onoliko koliko bi stranci nedostajalo da je na izbore izašla samostalno i, ono što je najvažnije, pravodobno je IDS isposlovao da nositelj liste bude dosadašnji istarski župan.
Drugi dio posla IDS je napravio zbijanjem redova u svom biračkom jezgru poslovičnom kampanjom antagonizacije sa Zagrebom.
Dugo trajanje
Drugi fenomen dugog trajanja svakako je supetarski HDZ, koji je u toj površinom najmanjom istarskom općinom ponovno slavio, kao i uvijek do sad. To je jedina istarska općina u kojoj nije pobijedila Amsterdamska koalicija, ako ne računamo Fažanu gdje je razlika između IDS-ove koalicije i SDP samo jedan posto.
Doduše, za razliku od europskih izbora prije pet godina kada je HDZ u toj općini dobio 48 posto, sada je osvojio samo 32 posto.
Načelnik to objašnjava slabim odazivom, odnosno interesom građana za europske izbore, brojnim listama zbog čega je došlo do rasipanja glasova, ali sve u svemu je zadovoljan s obzirom da je HDZ kod njih dobio 10 posto glasova više nego na nacionalnoj razini.
Kako lokalnom HDZ-u uspijeva dugi niz dekada održati “plavi otok” na “zelenom poluotoku” nije lako odgovoriti. Prejednostavan bi odgovor bio da se radi o području s konzervativnijim stanovništvom koje je vezano uz Crkvu koja je uvijek podržavala “desnije” stranke. I u drugim su ruralnim dijelovima Istre žitelji vezani za Crkvu pa opet ne pobjeđuje HDZ. Glavni odgovor leži u popularnosti dugogodišnjeg općinskog načelnika Marija Bratulića, ali i vrijednoj i aktivnoj ekipi koju je sakupio u maloj općinskoj administraciji uključujući vijećnike.
Bratulić je u politiku krenuo kao student, mladi lav HDZ-a, još ranih devedesetih godina, da bi 1997. godine postao općinski načelnik. Otada mu nitko nije ozbiljnije zatresao stolicu.
Mnogo godina kasnije reći će da ga je za angažman ponajviše motivirala zapuštenost mjesta koje su tadašnje nomenklature zaobilazile, kao i mnoge druge istarske gradiće u to vrijeme. Paradigma se tada posve preokrenula.
Dotadašnje protežiranje urbanih sredina (i radništva) nauštrb sela, obrnula se za 180 stupnjeva. Male su općine dobile teritorij, autonomiju i financijsku podršku središnjih vlasti, dok je gradovima ostavljeno da financiraju društveni “hladni pogon” za čitavo zajedničko područje.
Kvaliteta života
Gotovo tri desetljeća kasnije definitivno je poželjnije živjeti na selu; i kvalitetom života i materijalno. Takva je situacija i u Svetom Petru u Šumi, a budući da je lokalna vlast često vješto koristila činjenicu da je HDZ na vlasti na državnoj razini, ondje se standard podigao i više nego u usporedivim sredinama.
Nova škola, vrtić, sportska dvorana, asfaltiranje cesta, javna rasvjeta, popločenje trga, brendiranje općine s istarskim kobasicama, razvoj turizma, ali i demografske mjere (radi se o najvitalnijoj istarskoj općini, op.n.) neki su od prepoznatljivih aduta ove općine. Pripremaju i brojne nove projekte unatoč tome što se radi o općini nevelikog fiskalnog potencijala.
Doktor od kobasic, kako su iz šale proglasili tog doktora veterinarskih znanosti i biomedicine, nema afera i mrlja. Dopredsjednik je Hrvatskog atletskog saveza i redovno trči maratone.
Iako nenametljiv, u promociji se izvrsno koristi društvenim mrežama kojima žitelje informira o aktualnim zahvatima. Kao što se može vidjeti na njegovu Facebook profilu, ne ustručava se uzeti lopatu u ruke i ne libi se fizičkog rada, na čemu zasigurno dobiva dodatne simpatije svojih sumještana.
S obzirom na sve dosadašnje izborne rezultate, čudi da još uvijek nije dovoljno prepoznat od središnjice HDZ-a, piše o svojevrsnom istarskom fenomenu Glas Istre.
R.I. Foto:Facebook
