Marko Ljubić: Moj odgovor Andriji Hebrangu

20 lipnja, 2022 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Novinar Marko Ljubić i bivši ministar Andrija Hebrang ušli su u žestoku polemiku u kojoj su pale teške riječi i uvrede. Prvo je dr. Hebrang žestoko izvrijeđao Ljubića na njegovoj Facebook stranici, na što je Ljubić odgovorio nešto opširnijim tekstom.



“Marko Ljubić, iz tvojih plaćeničkih usta progovara stara komunjara. Nikada nisi izašao iz zločinačke komunističke partije kojoj si vjerno služio sve do njezina kraja i podržavao ju u zločinačkim planovima. Zato na svoju Bludnicu dovodiš srpske zločince i daješ im medijski značaj. Zato si i dezerter koji se nije pridružio obrani Hrvatske od srpske agresije pa je jasno i jadno da danas podržavaš koaliciju s bivšom agresorskom strankom.

Alergičan si na nas antikomuniste, na nas koji smo ranjavani od srpskog agresora, dok su oni imali podršku tvojih komunjara. Valjda si se zaljubio u komuniste zbog njihove koalicije s nacistima prve dvije godine 2. svj. rata o čemu si sigurno čitao. Bio si sendvičar u svim režimima i zato mi više ne pada na pamet spuštati se u raspravi na tvoju komunističke razinu”.

Ovo što ste pročitali je napisao Andrija Hebrang na mojoj fb stranici, piše Marko Ljubić. Meni, i o meni, naravno.

Kada se ratni ministar i profesor na Sveučilištu u raspravi svede na jadnog lažova, ne otkriva samo nedostatak obraza, jer je to kompleksnije pitanje, nego i težak nedostatak socijalne inteligencije. To mi, iako te ne mogu poštovati zbog mizernog rukopisa koji ostavljaš u zadnje vrijeme, ali i godinama unazad, ne čini radost gledati, jer sramotiš ne samo sebe, nego i dio simbolike zbog koje sam te štedio, iako si odavno zaslužio javno sramoćenje, zapravo ukazivanje na tvoju javnu sramotu.

Čovječe, stani pred zrcalo i pitaj se kakve veze ima tvoje zvanje “profesora” s riječima: “plaćenička usta”, “stara komunjara”, ” dezerter”, “podržavaš koaliciju s bivšom agresorskom strankom”, ” alergičan si na nad antikomuniste”, “na nas koji smo ranjavani”, ” dok su imali podršku tvojih komunjara”, “valjda si se zaljubio u komuniste zbog njihove koalicije s nacistima”, “sendvičar u svim režimima” i ” tvoja komunistička razina”.

Hoćeš li odgovor?

Nema veze nikakve izuzev otvorenog ruganja zarobljenog jadnika u figuri profesora. Da, jadnika. I glupana. Jer, ovo je serija bijednih laži, koje inteligentan čovjek, s minimumom pristojne karakternosti i morala nikada ne bi izgovorio.

Ne bi čak i ako je zla osoba jer, s jedne strane sebe sramoti i izlaže višestrukim nevoljama, koje, da mi se ne gadi raditi paradu pred stvarnim neprijateljima koji su odavno ukazivali na tvoju bolesnu komunikološku narav i dvojni moral ciljajući u sve nas preko tebe ne bi lako izdržao bez formalnih sankcija, a s druge strane opet sebe neinteligentno dovodiš u izgubljenu dijalošku poziciju.

Čak i svoju obitelj na kojoj si očito nezasluženo izgradio svoj društveni status, uvjerljivo iznad svojih vrijednosti.

Banalnoj mizeriji odgovarati na “plaćenik”, “komunjara” je jadnije od njegovih laži. Osvrni se jadan bio Hebrang oko sebe i pogledaj, ali i oslušni šapat na sve strane s kim, gdje i u kojoj ti emisiji u koju ne dolaze “srpski zločinci”, kod kojega “neplaćenika” i “nekomunjare” bistriš svijet i nudiš perspektive danas kad je i tvoja perspektiva spala na banalne laži i opći podsmijeh.

Lažeš Hebrang, bolesno lažeš.

Ni ja, niti itko moj nikada nije bio ni dezerter, ni zločinac. Izgradio si, pa i mojim utjecajem upravo u godinama o kojima besramno lažeš, nacionalnu simpatiju zbog stradanja tvoga oca. Svi smo namjerno zanemarivali, bar mi iz teško ranjenih hrvatskih obitelji, stotina tisuća ovakvih obitelji, da tvoj otac nije bio samo žrtva, a svjesno smo isticali upravo to kako bi zorno pokazali karakter Titova režima i sljedbe.

Hebrang, svojim lažima me prisiljavaš, a posebno neinteligentnim optužujućim navođenjem saveza nacističkih i komunističkih zločinaca, da ti kažem da je tvoj pokojni otac stvarao taj savez, branio ga, dovodio zločinačku komunističku ideju i organizaciji u naš narod, slijepo slijedio možda ponajvećeg monstruma u povijesti, Staljina, te njegovoga kompanjona Tita. Tvoj otac, a ne moj djed.

Ja imam pravo u tim događajima suditi tko je zločinac, a tko žrtva. Ti nemaš.

Ti si postao “antikomunist” zbog krvavih obračuna zločinaca međusobno, postao si antikomunist jer nisi ostao crveni princ prestolonasljednik, jer su ti očevi pajdaši u sukobu za prijestolje oduzeli užitak dvora. Meni taj dvor nikada nije bio blizu, a nisam ga ni htio, pa i nemam zbog toga osjećaj oštećenoga.

Ja sam odgojen kao antikomunist, a nikad se to nije mijenjalo ni kad sam bio kao mladić u partiji, jer za razliku od tvoga oca, meni je to bila mladenačka egzibicija, igra, bez ikakvih posljedica na bilo koga oko mene. I bez svrhe i koristi za mene. Komunizam koji je predvodio tvoj otac, ostavio je moga oca i majku bez očeva.
I opet tebe i takve nisam nikada mrzio.

Jer, odgojen sam kao kršćanin i antikomunist. Zato vas nisam mrzio. To se zorno vidi u mome djelovanju danas, za razliku od svakog slova u tvom djelovanju, jer upravo svjedočiš ono najgore što mrziš. Nije antikomunizam biti lažovčina i primitivac. Upravo to je rigidni komunizam.

A nisam mogao ni plakati nad tvojom sudbinom, jer, nije ti je nitko moj donio. Donijeli su ti je tvoji u borbi za vladanje nad mojim životom.

Javnim srozavanjem koje za pristojnog čovjeka zloćudno dugo traje, a trajalo je još duže nejavno ispod površine i dok si bio nezasluženo slavljen, tvojim podmuklim rukopisom u hrvatskom zdravstvu i na fakultetu, rukopisom kojim si Tuđmanov osjećaj potrebe svojevrsne satisfakcije tvome ocu i samome sebi preko tebe, koristio za pribavljanje vagona sendviča sakrivajući se ispod slave mojih prijatelja i mene, jer sam i ja, i moj brat, i sva moja rodbina i prijatelji bili hrvatski vojnici 1991. kao i naši preci 1941. godine, preotimajući naše ideale za svoje krkanluke i društveno paradiranje, koje ovako neslavno završava, dobio si u povijesnom smislu točno ono što si zaslužio.

Svatko to dobije. I ja sam i ja ću. Samo, nitko moj se neće sramiti mene, a tvoj tebe mora već danas, izuzev ako nisi sve oko sebe nepopravljivo inficirao moralnom perverzijom i poremećajem.

Da si pametan Hebrang, bar mrvicu pametan, nikad se ne bi upustio ni u ovu tiradu, koju ne mogu nazvati polemikom, jer si mi dao konačan povod javno ti reći uz ovo na što si me svojim bolesnim lažima prisilio, da je perverzija da baš ti, potpredsjednik HDZ-a, predsjednik Kluba zastupnika stranke u Saboru, dugogodišnji član najužeg rukovodstva HDZ-a, koji je 2003. godine odbio povijesnu šansu konsolidacije hrvatske desnice i ušao u koaliciju s Pupovcom, s, kako meni ovdje imputiraš, bivšom agresorskom strankom”.

Ti si rodonačelnik te koalicije.

Za ovaj tvoj navod treba ne imati obraza i biti poluinteligent, ili krajnje beskrupulozna osoba koja nema ni trunka poštovanja prema javnosti i svome narodu. Ti si Hebrang stvorio tu koaliciju kad uopće nisi morao, za razliku od svojih kolega danas, a mene optužuješ za “potporu” toj koaliciji.

Niti sam tada, niti danas podupirao tu koaliciju, s tom razlikom što danas imam razumijevanja za nju kao prolazno rješenje i zaprijeku da jadnici i politički profiteri kao ovi kojima služiš ne bi preuzeli Hrvatsku. To bi tek bio potop, a kakav – vidi se iz ovoga tvoga srozavanja.

Konačno, otužni profesore, još otužnija javna i politička mizerijo, otvorena lažovčino i potrčko ocvalih medijsko-političkih perverznjaka i hijena lažnog domoljublja, ti si abolirao teroriste, ti si donosio i provodio zakone, ti si ravnao sudbinom moga naroda, a ne ja. Ja sam davao bezuvjetno svome narodu, to i danas radim, ti si mu uzimao, to i sada radiš.

Ne znam što je teže u tom uzimanju, uzimanje sendviča ili nasrtaji na ponos, čast i perspektivu. Kad bih bio kao ti, bezdušan i nemoralan, rekao bih ti, za razliku od tebe dobronamjerno, u konačnici da si, umjesto zazivanja javnog sažaljenja nazad godinu-dvije objavljujući da umireš za tri mjeseca, isključivo na korist sebi i spašavanju kakve takve simbolike samoga sebe – trebao pronaći poštenu zgradu i pokušati let bez padobrana.

To bi tvoji današnji pajdaši i “časni” novinarski trubaduri mogli predstaviti kao janpalahovski čin, sklepati par knjiga, igrokaza, par parakazališnih predstava, za “humanitarne svrhe” nabaciti koji kamion sendviča, a od tebe napraviti među primitivcima u koje si se ovom reakcijom zauvijek svrstao leteću čast.

No, jadan kakav jesi, i to si zajebao. Fuj.

Marko Ljubić/Foto:YouTube


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •