Mate Bašić: Dijaspora donese 6,6 posto BDP-a, a ima samo tri zastupnika

Nitko živ ne zna koliko Hrvatska ima iseljenika ili (višegeneracijskih) emigranata ili pak privremeno odsutnih iz države. Niti tko živ među svim tim trajno, privremeno ili povremeno “odsutnima” ne zna koliko je među njima državljana, građana, poreznih, vojnih ili inih obveznika, niti tko zna s kakvim su oni razlozima, mislima i umišljajima otišli ili otputovali, pod kakvim oni uvjetima i pravima postoje i žive, s kakvim su pravima bili, s kakvima jesu, a osobito, s kakvima mogu ili će biti.

Međutim, procjena Svjetske banke za Hrvatsku jest da će ove godine devizne doznake iz inozemstva (dakle, iz tzv. dijaspore) iznositi tri milijarde i 950 milijuna dolara, gotovo isto kao i 2020. kada su iznosile 3.976 milijuna dolara, ali manje nego 2019. kad su iznosile 4.033 milijuna dolara.

Podaci Eurostata za 2019. pokazuju da o međunarodnim doznakama u cijeloj Europskoj Uniji (EU) najviše ovisi Hrvatska: te su godine njene doznake iz dijaspore procijenjene na čudesnih 6,6 posto bruto-društvenoga proizvoda (BDP), a tek iza nje slijede balkanska Bugarska sa 3,4 posto te sirota Latvija i zbunjena Rumunjska koje dijaspora spašava sa 3,3 posto BDP-a.

Za usporedbu: udio hrvatskoga, uglavnom jadranskoga, turizma, kao kičmenog oslonca hrvatskoga gospodarstva, u 2019. iznosio je 19,4 posto BDP-a, što znači da su te doznake u omjeru od čak nevjerojatne jedne trećine prihoda od turizma, a bez kojega – općepoznato! – Hrvatska ne može opstati (ni teritorijalno, a ni gospodarski, osobito nakon iracionalnoga novovjekovnoga ništenja Slavonije)

ZAŠTO JE KAIN UBIO ABELA? JER GA JE GNJAVIO SA STARIM PRIČAMA!

Također, opet za usporedbu: Hrvatska za obranu, s obzirom na članstvo u NATO-u i sukladne uvjete, za obranu izdvaja golemih 2,79 posto BDP-a što – gle! – nije niti polovica od onih 6,6 posto koje se u BDP ubace putem doznaka iz dijaspore.

Ili recimo: izdvajanja iz hrvatskoga BDP-a za kulturu pa i sport ili za znanost, iznose na godišnjoj razini, gore-dolje, oko šestine (!) prihoda od narečenih doznaka te je tek izdvajanje za zdravstvo otprilike na istoj razini s prihodima od doznaka tzv. dijaspore.

Cinično govoreći, dakle, da nema doznaka iz inozemstva, hrvatsko bi zdravstvo bilo na razini ministarstva zdravstva kralja Dmitra Zvonimira. Naravno, godišnjih prihoda od dijasporskih doznaka u hrvatski BDP u obrazloženjima prihoda i rashoda u tzv. projekcijama strategijskoga razvoja ili u izvješćima o Državnom proračunu, niti u fusnotama, jednostavno nema.

Tamo se uglavnom barata s prihodima i rashodima unutar tzv. državnoga proračuna, a unutar tih birokratskih verbalnih zavrzlama sve se manje-više svodi na nerazumljivi sleng o kojemu se izjašnjava poluprazna sabornica, a koji se odnosi na poreze, na fiskalnu politiku i slične praznoznačenjske floskule koje tzv. običnom čovjeku služe jedino kao poticaj za novi gemišt, od kojega (gemišta) ipak glava boli daleko manje.

Nevesela je to – čak i ponešto nelogična – pripovijetka, zar ne?  Čak previše opterećena brojkama, postotcima i inim neriješenim i teško rješivim zagonetkama.

No, obrni je okreni je, iz našega sela ipak je: ako hrvatski iseljenici, dijaspora, privremeni radnici u inozemstvu, jebivjetri, globetrotteri, avanturisti, hrvatski građani svijeta, posjednici green-carda ili permanent-residenti, emigranti, kako-god-ih-već-zvali, u Hrvatsku godišnje pošalju (uplate putem novčanih doznaka) 6,6 posto BDP-a – što se nipošto ne odnosi na Hrvate iz BiH, jer oni u BiH iz Hrvatske nisu “odselili”, dakle, nisu oni tzv. hrvatska dijaspora! – kako je onda uopće moguće da ljude koji u Hrvatsku svake godine pošalju gotovo četiri milijarde dolara, u Saboru zastupaju svega 3 zastupnika (a pritom su sva trojica redovito pripadnici Hrvata iz BiH, što, rekoh, znači da ti zastupnici nisu “dijaspora”)?

P.S. Dodatno bi pitanje, naravno, moglo biti: je li tri zajamčena zastupnika tzv. srpske nacionalne manjine i pet zajamčenih zastupnika preostalih 19 nacionalnih manjina, također u hrvatski BDP godišnje uprihode kakvih 3-4 milijarde dolara (eng. billion), no – makar samo u ovom trenutku – to nije tema za raspravu.

Iako, Izborni zakon, kao takav, jest. Naime, tema.

Mate Bašić/Foto: press