Devet europskih država 7. listopada sastaje se u Splitu. Na prvi pogled — diplomatski protokol, zatvorena cesta i nekoliko crnih limuzina. Ali iza sastanka MED9 krije se puno zanimljivija ambicija: Hrvatska pokušava dokazati da Jadran više nije periferija Europe nego jedno od njezinih političkih raskrižja.
Split će 7. listopada nakratko postati nešto što obično nije: mjesto na kojem se ne raspravlja gdje će se graditi još jedan hotel, koliko će koštati kvadrat stana i je li na Zapadnoj obali moguće pronaći parkirno mjesto, nego kuda zapravo ide Europa.
MED 9 je neformalna skupina devet mediteranskih država članica Europske unije koje koordiniraju stavove o migracijama, granicama, sigurnosti i europskoj politici.
U Splitu će se sastati čelnici Hrvatske, Francuske, Italije, Španjolske, Portugala, Grčke, Cipra, Malte i Slovenije. Hrvatska predsjedava, Andrej Plenković je domaćin, a iza cijele ceremonije stoji akronim dovoljno bezličan da ga je Bruxelles mogao proizvesti industrijski — MED9.
Ali birokratski naziv ovdje vara. Jer tih devet zemalja predstavlja približno 205 milijuna ljudi, odnosno oko 45 posto stanovništva Europske unije.
U sobi na Žnjanu neće, dakle, sjediti nekakav klub ljubitelja masline, lavande i prekomjernog ljetnog turizma, nego velik dio političke, gospodarske i vojne mase Unije.
A Mediteran, koji smo još donedavno zamišljali kao onu plavu površinu preko koje nam u lipnju stižu Talijani jahtama, ponovno je postao ono što je bio gotovo čitavu povijest: geopolitika. Preko njega prolaze energenti i roba. S druge strane su sjeverna Afrika i Bliski istok. Na njemu se sijeku migracijski pravci. Tu se nalaze podmorski kabeli, luke, LNG terminali, flote i trgovačke rute. Klima ga zagrijava brže nego gotovo ijedan drugi važan europski prostor, dok se politika hladi približno istom brzinom.
Hrvatsko predsjedanje zato je sastavilo tri briselski uredne ladice: sigurnost, održivost i otpornost. Kad se to prevede na jezik kojim govore normalni ljudi, dobije se: tko kontrolira granicu, odakle stižu plin i struja, tko čuva luke, ima li dovoljno vode, što će biti s požarima, kako zaustaviti iseljavanje sela i što Europa namjerava učiniti sa svojim južnim susjedstvom. To već zvuči manje kao seminar. Najzanimljiviji dio cijelog događaja zapravo nije MED9. To je Split.
Hrvatska je desetljećima imala neobičan geopolitički problem: posjeduje jednu od najdužih i najrazvedenijih obala EU-a, a politički se uporno predstavljala kao da joj je prirodno težište negdje između Graza i Budimpešte. Razlozi su povijesni i razumljivi. Hrvatska jest srednjoeuropska, podunavska, balkanska i mediteranska država istodobno.
Problem nastaje tek kad se od četiri identiteta koriste jedan ili dva, dok treći — onaj koji se proteže od Savudrije do Prevlake — služi uglavnom kao kulisa za turističke prospekte. Predsjedanjem MED9 Zagreb pokušava tu geografiju pretvoriti u politiku. Službena formula glasi da Hrvatska želi biti „mediteranska vrata srednje Europe”. To je zanimljivija rečenica nego što izgleda. Jer vrata ne postoje radi sebe. Kroz njih nešto mora prolaziti.
MED9- sastanak na Malti
Energija s Krka prema središnjoj Europi. Roba iz jadranskih luka. Željeznička i cestovna infrastruktura. Digitalni kabeli. Kapital. Politički utjecaj. A možda jednoga dana i ozbiljnija europska strategija za prostor koji povezuje Jadran sa zapadnim Balkanom. Bez toga su „vrata” samo dobar slogan za konferencijski pano. Drugi razlog zbog kojeg je splitski summit zanimljiv zove se Pakt za Mediteran.
Europska komisija je prošle godine pokrenula novi okvir suradnje sa zemljama južnog Sredozemlja, a ovog proljeća objavila prvi akcijski plan: 21 konkretna mjera unutar mnogo šireg portfelja od više od stotinu inicijativa. Govori se o energetici, čistim tehnologijama, obrazovanju, novom Mediteranskom sveučilištu, migracijama, sigurnosti, digitalnim vezama i investicijama.
Za Hrvatsku se ovdje dogodila zgodna institucionalna konstelacija: povjerenica Europske komisije zadužena za Mediteran je Dubravka Šuica, a Hrvatska istodobno predsjeda političkim klubom mediteranskih članica EU-a. U diplomaciji se takve slučajnosti obično pokušavaju pretvoriti u polugu. Jesu li poluga, vidi se tek poslije. Ako za dvije godine možemo pokazati na energetsku interkonekciju, istraživački centar, novu pomorsku inicijativu, projekt zaštite Jadrana, jače veze sa sveučilištima južnog Mediterana ili infrastrukturu koja Split i hrvatske luke ozbiljnije uključuje u europske koridore, summit je imao nastavak. Ako ne možemo, ostat će fotografija. A politička fotografija je najskuplji oblik mrtve prirode.
Postoji, međutim, još jedna važna okolnost. Sastanak u Splitu održava se neposredno prije listopadskog Europskog vijeća. Službeni hrvatski program otvoreno kaže da će se na MED9 razgovarati upravo o temama koje potom dolaze pred europske čelnike. Tu je prava funkcija ovakvih klubova. MED9 nema parlament. Nema proračun kojim bi sutradan sagradio prugu. Ne donosi europske uredbe. Ali devet država može doći u Bruxelles s prethodno približenim stavovima. A među njima su Francuska, Italija i Španjolska.
U Europskoj uniji, kao i u svakom kondominiju, nije nevažno pojavi li se na sastanku jedan stanar s primjedbom ili cijeli kat. Zato je Split 7. listopada mjesto političkog predradnog sastanka za mnogo veću europsku raspravu.
Što će točno devetorica uspjeti usuglasiti, zasad nije poznato. Očekuje se zajednička deklaracija, a konačni politički sadržaj summita još nije objavljen. To je također korisno imati na umu prije nego što se događaj počne reklamirati kao povijesni. U diplomaciji je povijesno sve do trenutka kad izađe priopćenje.
Split je prirodno mjesto za mediteransku politiku, ali gotovo da nema institucije koje bi tu činjenicu pretvarale u trajni međunarodni kapital. Grad može biti mjesto summita. Može biti mjesto ministarskih sastanaka. Može dovesti televizijske ekipe, delegacije i osiguranje. Ali prava vrijednost počinje tek kad postane mjesto institucija. Zašto Split ne bi težio europskom centru za zaštitu mora? Mediteranskom institutu za klimatsku prilagodbu? Centru za pomorsku sigurnost? Institutu koji spaja energetiku, luke i pomorski promet?
Barcelona nije važna zato što su tamo jednom održali konferenciju. Bruxelles nije Bruxelles zato što ima dobre kongresne hotele. Grad postaje političko mjesto kad nakon limuzina ostanu institucije. Split ima još jednu neobičnu prednost. Ne mora izmišljati svoju mediteransku legitimaciju. Ona je ispod svake kamene ploče u Dioklecijanovoj palači. Car Dioklecijan nije ovdje sagradio rezidenciju zato što je gledao turističke statistike Splitsko-dalmatinske županije. Sagradio ju je jer je prije sedamnaest stoljeća dobro razumio ono što moderna Hrvatska tek ponovno otkriva: Jadran je prometnica, granica, tržište i geopolitički prostor.
Europa sada ponovno gleda prema jugu jer mora. Energija, migracije, ratovi, trgovina, klima i sigurnost natjerali su je da izvadi Mediteran iz turističkog kataloga i vrati ga na političku kartu.
A Hrvatska se, gotovo slučajno i gotovo idealno, nalazi na sjevernom vrhu tog mora, spojena autocestama, cjevovodima i željeznicom s unutrašnjošću kontinenta. Sada se jasno vidi još jedna mogućnost: da Split prestane biti samo grad na Mediteranu i počne se ponašati kao mediteranski grad Europe. Između te dvije rečenice nalazi se otprilike sva razlika između geografije i politike.
M. Marković/ Foto: DOI Malta/Omar Camilleri
