“Bung for the buck“, rekli bi biznismeni s Wall Streeta. Prevedemo li ovu volstritsku uzrečicu na hrvatski jezik, ona bi glasila otprilike “Kakav efekt dobivaš sa svoj dolar”?
U najskupljoj vojnoj akviziciji u Hrvata zvanoj „nabava borbenog aviona“ nitko živ ne spominje gospodarsku kompenzaciju. Nitko živ ne spominje otvaranje novih radnih mjesta ili prijenos novih tehnologija, a koje takav gigantski projekt može donijeti osiromašenoj hrvatskoj privredi. Kako na ovu temu jednom reče danas pokojni novinarski bard Denis Kuljiš – “Mogao je ovo biti mini ‘Marshallov plan’ za našu privredu. Ali ništa od toga,…“.
Doista, ništa od toga. Planira se iz džepova osiromašenih građana uzeti stotine milijuna kuna za 12 aviona, a nitko da ne postavi uvjet ponuđačima – ako nema najmanje 30 tisuća novih radnih mjesta, odpedaliraj nazad. I ono malo novaca što imamo nećemo investirati u vlastiti razvoj nego u kurčenje sa Srbima i prženje kerozina na 10 tisuća metara visine. Sjajno.
To što su Mađari kupivši švedske borbene lovce Gripen otvorili 30 tisuća radnih mjesta u svojoj industriji, naše mudrace u Vladi ne zanima. Ne zanimaju ih ni Poljaci koji su kupovinom američkih lovaca F-16 block 50/52 ugovorili privrednu kompenzaciju od 9,8 milijarda dolara.
Usput, a za one koje ne znaju, Uuropska linija proizvodnje helikoptera „Black Hawk“ je u – Poljskoj. Privrednu kompenzaciju upravo dogovaraju Slovaci i Bugari, friški kupci američkog F-16 V.
To što su Mađari, kupivši švedske borbene lovce Gripen, otvorili 30 tisuća radnih mjesta u svojoj industriji, mudrace u našoj Vladi kao ne zanima.
Ministarstvo obrane RH, kao ni Ministarstvo gospodarstva, za takav iskorak nema kadrove koji bi znali voditi pregovore i koji bi poznavali sve opasnosti labirinta poslovnih lukavstava. Kad kakav prestrašeno-ucijenjeni genije iz MORH-a s plaćom od cirka 9 tisuća kuna sjede za stol s hladnim poslovnjakom iz „Lockheed Martina“ ili „Dassault Aviationa“ koji samo mjesečno primi barem 20 tisuća dolara, onda su odnosi snaga jasni kod dan. Sve ostalo je magla. Pojest će nas za doručak.
Žalosti da mi uopće nemamo ideju gdje uložiti privrednu kompenzaciju kod kupovine aviona. Nemamo ni približnu predodžbu kako bi se takav oblik investicije uklopio u strategiju razvoja hrvatske privrede. To se najbolje vidjelo u (kvazi)kompenzaciji koja je tobože bila dogovorena kod kupnje vozila Patria AMV. Ama baš ni jedna stavka ionako slabašno ugovorene priče nije realizirana, niti je „Đuro Đaković“ izašao na treća tržišta.
Osim što su nam Finci usput uvalili dvije otpisane topovnjače za HRM, a naši admirali to slavili kao da se radi o isporuci „Kuznjecova“. Patuljke uvijek vesele male stvari.
Poljaci koji su kupovinom američkih lovaca F-16 block 50/52 ugovorili privrednu kompenzaciju od 9,8 milijarda dolara.
Sjećate se 1997. godine kada samo za 100 milijuna dolara kupili čak 20 švicarskih trenažnih zrakoplova Pilatus PC-9 i tako postali pojedinačno najveći svjetski kupac tih zrakoplova? Priča je prošla bez centa investiranja u našu privredu, niti smo se izborili da proizvodimo neku od komponenti tog zrakoplova. Ništa. U nas poslovno bilo kuca kao u mumije.
Dovodimo sebe u poziciju da nam ponuđači aviona diktiraju eventualne točke ulaganja. Sjetimo se nedavne petljavine oko izraelskog Baraka gdje se spominjala ideja pretvaranja Zrakoplovno-tehničkog centra u remontni centar za F-16, pa je na kraju ideja pala kada su Izraelci skužili da u ZTC više nisu u stanju ni šaraf staviti na složenom lovcu kakav je F-16.
Nudili su Izraelci nekakvu tvornicu streljiva, ali što će ti tvornica streljiva kad vlastitu potrošnju možeš komotno zadovoljiti uvozom. Zbog smiješne godišnje potrošnje municije u vlastitoj vojsci ne otvaraš tvornicu, a bez da imaš već rezervirane kupce u svijetu.
Smisao onoga što se nekada zvalo „offset“ nije da mi nekoj zemlji prodamo što više krumpira, mandarina ili vegete, nego da dobijemo tehnologije i znanja koja danas nemamo. U suprotnom, nastavljamo s lošom tradicijom u kojoj smo puki konzumenti tuđe vojne tehnike i povremeni ratni poligon, ništa više.
Bit će zanimljivo čuti što na sve ovo veli naš ministar obrane.
M.Marković/Foto: morh
