Govor zastupnika Mosta Marina Miletića u Hrvatskom saboru, u kojem je opisivao javno mučenje, vješanje na trgovima i ptice koje kljucaju žive ljude, najskandalozniji je ispad moderne hrvatske politike i ne smije se prešutjeti niti relativizirati.
Takve slike nisu metafora, nisu “jezik za mase”, nego brutalni prizori koji pripadaju najmračnijim razdobljima ljudske povijesti.
Miletić je u Saboru rekao: “Ljude koji su se toliko ogriješili o državu, objesite da vise na trgu, da ih ptice jedu. Da ih ptice jedu. Za primjer svakome. Ne možeš krasti svoju državu. Ne možeš otrovati svoju državu i proći lišo, frende. Ptice, ali za noge te treba objesiti, da što duže budeš živ. I onda da te jedu ptice na trgu, i da svi koji te gledaju kažu: ‘Frende, ovaj nije samo ukrao, on je izdao svoj narod.’”
Hrvatski sabor je kroz tri desetljeća vidio sve: urlanje, psovke, ratne metafore, kabare, folklor, lupanje po klupama, unos u lice. Ali nitko, baš nitko, nije zazvao javno mučenje i kljucanje ptica po živim ljudima. U usporedbi s ovim, saborski ispadi iz 90-ih izgledaju kao kamilica.
Zastupnik Anto Kovačević govorio je Vesni Pusić “Nisi za mudraca nego za madraca” i tvrdio da “mafija ima državu, a ne država mafiju”, ali to je bila uvredljiva retorika, ne poziv na smaknuće.
General Željko Glasnović godinama je govorio o “crvenim kmerima hrvatske politike”, o jugo-mentalitetskim strukturama i ostacima totalitarizma, ali nikada nije zazvao vješanje ili mučenje. Ljubo Ćesić Rojs, sa svojim “Ko je jamio, jamio je”, danas djeluje kao humoristička točka.
Sve dosad viđeno izgleda bezazleno u odnosu na Miletićev nastup. Čak i tekst “Vještice iz Rija” profesora Slavena Letice, koji je svojevremeno izazvao političku buru, danas izgleda kao nevina književna vinjeta, kao lagani ideološki pamflet, kao kamilica u odnosu na Miletićev poziv na javno mučenje, vješanje i kljucanje živih ljudi na trgovima.
Reakcije su bile trenutne. Novinar Marin Vlahović poručio je da je ovo govor koji normalizira nasilje i vrijeđa javnost, te da Most, ako se ne ogradi, prestaje biti politička stranka i postaje opasna populistička sekta. Hrvatska demokratska zajednica reagirala je porukom: “Totalitarni um je totalitarni um, neovisno o predznaku. Uvijek želi likvidirati neistomišljenike, Dajte mu vlasti i dobit ćete nadobudnog diktatora koji bi dirigirao pravosuđem, a neistomišljenike vješao.”
Pravdanje Miletićeva govora tvrdnjom da je to navodno rječnik “koji mase razumiju” zapravo je uvreda svim građanima Hrvatske. Time se poručuje da su Hrvati primitivni, nasilni, da uživaju u javnom mučenju i smaknuću, kao da ih se želi vratiti u vrijeme spaljivanja vještica na lomačama, u doba kada je javna tortura bila oblik zabave i društvenog spektakla.
Normalizirati takav govor znači prihvatiti ideju da je nasilje rješenje, da je pravosuđe nepotrebno, da se država vodi linčom umjesto zakonom. Upravo zato ovakve izjave ne smiju proći kao “retorički ispad”, “slika” ili “stil”. One su opasne i civilizacijski neprihvatljive .
U trenutku kada zastupnik, inače deklarirani katolik, zaziva mučenje “da što duže bude živ”, saborska rasprava prestaje biti politička i postaje civilizacijska.
Zato nastup Marina Miletića ostaje najskandalozniji govor u povijesti Hrvatskog sabora i otvara pitanje koje Most više ne može izbjegavati: hoće li stati iza ovakvog poziva na nasilje ili će se od njega jasno i nedvosmisleno ograditi. Jer ako se ne ograde, onda je ovo njihov politički program, a ne Miletićev solo-ispad
M. Marković/Foto: sabor.hr
