“Napad na HEP-ove radnike u Pakracu teroristički je čin, isto kao i pucnjava na Banske dvore!”

31 siječnja, 2021 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Zastupnica Vidović Kreišto komentirala je napad bombom na zaposlenike HEP-a u Pakracu, pri čemu su ozlijeđena trojica, od kojih jedan teže te javni tretman tog čina, usporedivši ga s napadom na Mrkovu trgu na zgradu Vlade.



VLADAJUĆI U HRVATSKOJ – GRAMZLJIVOST I BEZOSJEĆAJNOST: ZAŠTO SE NAPADNUTE HEP-OVE ZAPOSLENIKE OVAKO PONIŽAVAJUĆI IGNORIRA?

„Hans Bayer“, koji ima hotel u Nurnbergu, u vremenu izvanrednih korona-okolnosti od njemačke države mjesečno dobije 75% prošlogodišnjeg prometa.

Dok „Dino Istranić“ iz Pule, koji je vlasnik hotela, dobije nešto sitno za platiti struju, a njegov kuhar, koji je do tada zarađivao 10.000 kn neto, dobije 4 tisuće kuna, kao i konobar, koji je prethodno, zajedno s napojnicama, zarađivao 6 .500 kn.

Zašto Nijemac, Poljak, Talijan, Irac ima zaštitu svoje države, a Hrvat nema?

Main-stream-mediji i političari svih relevantnih stranaka u Hrvatskoj će reći – zato što Hrvatska nema novaca. A ja tvrdim da Hrvatska ima jako puno novaca, ali krivo raspoređenih.

U Hrvatskoj „lisice čuvaju kokoši“. Jer, ako samo na Croatia osiguranju ukradete četiri milijarde hrvatskim građanima, na Krš-Pađene dvije, na Uljaniku pet, a usto još raznorazni Kalmete, Bandići, Čačići, Borgovi i njima slični, onda je logično da za ugostitelje, policajce, frizere, medicinske sestre, slobodne umjetnike i druge, novaca nema.

Ima, naravno, za main-stream-medije koji drže ljestve političko-pravosudnoj korupciji.

Svi se sjećamo tragičnog i tužnog suicida Danijela Bezuka 12. listopada 2020. Nakon njegovog bezumnog, tragičnog čina pucanja po Vladi i ranjavanja policajca, u roku od niti dva sata main-stream-mediji su istražili tko je taj mladić. Istražili su da mu je otac bio hrvatski branitelj, stric kao HOS-ovac poginuo u Vukovaru, te zaključili da je odrastao u atmosferi mržnje (?!).

Konstatirajmo, poginut za Hrvatsku u Vukovaru, to znači, poginuti za slobodu protiv fašistoidnog nacionalizma, je za hrvatske medije emocionalno stanje koje oni nazivaju mržnjom. Odmah poslije toga javio se Zoran Milanović, izabrani predsjednik, koji je nazvao Plenkovića, svog prijatelja još iz titoističkih vremena, i izrazio mu duboku solidarnost.

Plenković je, pak, na Bezukov čin potpuno podivljao, skoro proglasio izvanredno ratno stanje, te taj tragičan čin mladog Bezuka proglasio općim hrvatskim terorizmom.

Na to su dvojica prijatelja, to jest dva izdanka komunističke mladeži, pod hitno zamijenili vozni park, tako da se obojica sada voze u blindiranim limuzinama, identičnim kakve vozi njemačka kancelarka Angela Merkel. A Trg Svetog Marka zatvoren je za Hrvate, za turiste i sve ostale smrtnike.

A evo usporednog slučaja. Trojica zaposlenika HEP-a (na službenoj dužnosti kao i policajac), prilikom obnašanja svojih radnih obveza u blizini Pakraca 27. siječnja 2021. bivaju napadnuti od izvjesnog Milorada Arsenića, i to bombom. Tom prigodom jedan od djelatnika je po život opasno ranjen, Bogu hvala preživio je (njegove ozlijede su bile opasnije po život nego one u slučaju ranjenog policajca), a druga dva djelatnika također su teško ozlijeđena.

Main-stream-mediji tretiraju taj slučaj kao da je netko bacio petardu. A Miloradu A. (Arseniću) ne navode prezime, ali ga Jutarnji list preventivno uzima u obranu, pa u naslovu kaže da je počinitelj nakon bacanja bombe shvatio da nije napravio dobru stvar (?!).

Taj napad se u medijima tretira kao trećerazredni događaj, ne javlja se Plenković, ne javlja se Milanović, Pupovca nitko ništa ne pita, a nitko si ne postavlja pitanje o sigurnosti u današnjoj hrvatskoj državi ako jedan pripadnik srpsko-terorističkih, krajinskih postrojbi ima u svojoj kući bombu, a kasnije se uspostavilo i druga naoružanja.

U slučaju Hrvata Bezuka hrvatska policija je izvršila „desant“ na cijelo mjesto, tražeći naoružanje, privodili su roditelje, koji su netom izgubili svoga sina, i prijatelje, koji su netom izgubili svog prijatelja Danijela, a main-stream-mediji a priori su ih sve optuživali kao teroriste.

Međutim, kad je u pitanju abolirani terorist, sve je nebitno, nema optužbi, a Plenković i Milanović nisu ni posjetili ranjene djelatnike u bolnici, niti su pisano izrazili svoje žaljenje. Milorad P. isti dan dobiva prostor na Hrvatskoj televiziji kako bi optuživao Hrvate da su fašisti, pri tom, uobičajeno, te svoje klevete ne potkrepljuje nikakvim činjenicama.

To su, eto, jednakosti hrvatske pravne države a la Plenković-Milanović, u kojoj nema pravila, u kojoj nema pravde, u kojoj nema logike.

Danas smo saznali da je Ivica Todorić, koji je napravio gubitak, ni manje ni više, 40 milijardi kuna, nema vlastitog odvjetnika, već mu država plaća odvjetnika po službenoj dužnosti. Todorić je originalni primjerak udbaške duboke države, koja je kriminalno stjecala bogatstvo.

Taj Ivica Todorić, čiji je djed po njegovom vlastitom svjedočenju bio predstavnik beogradske Orjune protivan HSS-u u imotskom kraju, a devedesetih godina bio je stjecište svih udbo-managera i njihove djece, partner je Nine Pavića i svih ostalih dubioznih likova u Hrvatskoj.

Za razliku od hrvatskih poštenih građana, na kojima se primjenjuje anticivilizacijski Ovršni zakon, Todorić i dalje stoluje u dvorcu kojeg svaki građanin Grada Zagreba može vidjeti, bez da mu je država na bilo koji način pokušala stati na put.

Scenaristi današnje Hrvatske su predvidjeli da u svome nemoralnom pohodu moraju devastirati sve institucije kako bi svoje amoralno, protuzakonito bogaćenje mogli sprovoditi. To bogaćenje financiraju, naravno, hrvatski građani, a očigledno da je u tom scenariju i obvezatno, (i) vrijeđanje tih istih građana koje te strukture pljačkaju.

Hrvatska je europska država i mi Hrvati smo i građani EU. Imamo pravo na slobodu političkog djelovanja, na jednakost pred zakonom, mi imamo pravo od onih koje plaćamo tražiti da rade svoj posao, što će reći, da suci sude po zakonu, a državni odvjetnici sprječavaju korupciju.

Ne treba biti pravnik kako bi zaključili da je razmjer kriminala Todorića i njegovih partnera takav da bi on po težini kaznenog djela morao biti u zatvoru.

Ali, kad bi Todorić bio u zatvoru, kako bi onda ministar Marić bio na slobodi? Kako bi Kalmeta bio na slobodi? Ili, još bolje, kako bi Šeks mogao pripremiti da njegov sin bude novi politički vođa?

Majka bivšeg njemačkog kancelara Gerharda Schroedera je bila čistačica, i on je to uvijek isticao. Otac današnje kancelarke Merkel bio je protestantski svećenik. A novoizabrani predsjednik CDU-a, Armin Laschet, dolazi iz najjednostavnije radničke obitelji.

Ovo je hrvatska stvarnost. Plenković, komunistička obitelj. Milanović, komunistička obitelj. Jandroković, priženio se u komunističku obitelj. Josipović, otac komunistički progonitelj svega demokratskog i hrvatskog. Plenkovićevi ključni suradnici, iz moćnih komunističkih obitelji. A sin udbaša Šeksa treba biti novi politički lider.

Izbor je jasan. Ili udbaške norme, njihovi kriteriji i politička kaljuža – što sve znači siromaštvo, bespravnost i nejednakost,
ili europske vrijednosti, vladavina prava, bogatstvo i napredak.

R.I. /Foto: pxll

 


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •