U vrijeme kada je moćna Osmanska vojska držala Budim i Beograd, Europa se nalazila pred jednim od ključnih povijesnih trenutaka. Samo bi pad još dviju tvrđava – Egera i Sigeta – otvorio Osmanlijama slobodan pravac prema srcu kontinenta.
Brzo osmansko konjaništvo moglo je u nekoliko dana prodrijeti do Zagreba, a slom Zagreba značio bi i propast Karlovca i Varaždina. Od tamo bi, gotovo bez prepreka, put do južne Njemačke i sjeverne Italije bio otvoren.
U toj strateškoj slici, jasno se vidi kolika je bila važnost obrane Sigeta. I kolika je bila veličina čovjeka koji je tu bitku pretvorio u legendu – Nikole IV. Zrinskog.
Posljednje riječi jednog junaka
Nikola Zrinski, hrvatski ban i zapovjednik sigetske kapetanije, pred posljednji juriš izgovorio je rečenice koje i danas odzvanjaju snagom zakletve:
“Ja, Nikola, knez Zrinski, obećavam najprije Bogu velikomu… da vas nikad neću ostaviti, nego ću s vama živjeti i umrijeti… Tako mi Bog pomogao!”
To su riječi ratnika koji je dobro znao da brani više od jedne tvrđave. Braneći Siget, branio je i Hrvatsku, ali i središnju Europu – onu koju je hrvatski prostor stoljećima čuvao kao predziđe kršćanstva.
Zrinski – od Pounja do Međimurja
Nikola IV. Zrinski potjecao je iz moćne plemićke obitelji. Zajedno s bratom Ivanom naslijedio je posjede u Pounju – Zrin, Kostajnicu, Krupu, Novi – kao i rudnike srebra i kovnicu novca u Gvozdanskom. U početku su Zrinski održavali pragmatične odnose s Osmanlijama, ali nakon smaknuća austrijskog vojskovođe Katzianera i osmanskog napada 1540., braća se okreću odlučnoj borbi.
Njihova vojna uloga raste, a Nikola zbog svojih zasluga dobiva posjede Međimurja. U to doba riječ je o važnom, a epidemijom opustošenom području, koje Zrinski ponovno naseljava kmetovima iz ugroženih hrvatskih krajeva. Međimurje ubrzo postaje središte moći Zrinskih – političko, gospodarsko i vojno.
Nikola je tada gospodar utvrda Čakovec, Štrigova i Legrad, a pravo samostalnog ubiranja poreza dodatno jača njegov utjecaj. U suradnji s Frankopanima dobiva i Ozalj te luku Bakar, važnu za trgovinu i jačanje obiteljskog bogatstva.
Zrinski i Frankopani – štit prema moru
U 16. stoljeću Zrinski i Frankopani kontrolirali su jedini slobodan hrvatski prostor koji je povezivao unutrašnjost zemlje s morem. Taj kontinuitet – od Mure pa sve do Jadrana – bio je presudan za opstanak hrvatske državnosti, trgovine i komunikacija.
U tim teškim geopolitičkim trenucima, velika vlastelinstva tih dviju obitelji bila su više od imanja: bila su kičma obrane hrvatskih zemalja.
Siget – granica koja nije pala
U kolovozu 1566. Sulejman Veličanstveni – najveći sultan Osmanskog Carstva – kreće na pohod koji je trebao otvoriti put prema Beču. No na putu mu stoji Siget, mala utvrda čiju obranu vodi Nikola Zrinski.
Višemjesečna opsada, stalni napadi, superiorna sila Osmanlija – ništa nije slomilo branitelje. Kada je utvrda već bila pred padom, Zrinski s posljednjim živim ratnicima kreće u juriš iz kojeg se nitko nije vratio.
Sultan Sulejman umire pod Sigetom. Osmanlijska vojska, iscrpljena gubicima, povlači se. Beč je spašen. Europa preživljava.
Ostavština Zrinskih
Zrinskijeva smrt postala je simbol hrvatske i europske povijesti. Njegovo ime stoji uz bok najvećih vojskovođa epohe, a njegova žrtva ostala je zapisano mjesto hrvatskog identiteta i časti.
Nikola IV. Zrinski nije samo hrvatski, nego europski junak. Čovjek koji je svojim životom zatvorio vrata Osmanlijama i ostavio naslijeđe koje traje već gotovo pet stoljeća.
Đuro Vokić/Foto: Hrvatski povijesni muzej
