Jedan je od najtežih i najtužnijih datuma u povijesti Osijeka je 5. prosinac 1991. godine. Braneći Nepokoreni grad, 5. prosinca 1991. na cijeloj osječkoj bojišnici, dugoj preko 50 km, poginulo više od 50 branitelja, od toga 26 samo iz osječke 106. brigade HV-a. Poginulo je i četvero civila.
Te noći u šumi Rosinjača, braneći svoj položaj i ne odstupajući ni koraka, hrabro je poginulo 16 pripadnika 106. brigade HV-a. Paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca na spomen-obilježje obilježena je 30. godišnjica njihove pogibije.
Oni su zaustavili napredovanje neprijatelja i omogućili konsolidaciju obrane na drugim prilazima Osijeku. JNA i četnici sveopćim napadom na sve prve crte obrane grada pokušali su osvojiti Osijek, ali to im nije uspjelo zahvaljujući hrabrosti hrvatskih branitelja.
– Žrtvom koju su oni podnjeli su omogućili tog dana da Osijek ostane nepokoreni grad. Po svim prvim crtama je bio sveopći napad, bilo je puno poginulih, ali Osijek se uspio oduprijeti, ostao je slobodan hrvatski grad, rekao je Goran Radičević iz 106. brigade Hrvatske vojske.
Nakon sloma obrane i okupacije Vukovara JNA, ojačana dobrovoljcima iz Srbije i domaćim snagama, kreće prema Osijeku, gdje mu je osnovni cilj bio staviti grad u okruženje uz prodor u dubinu prema Đakovu, Valpovu i Našicama. Južna linija osječke bojišnice bila je tijekom studenoga 1991. godine pod velikim neprijateljskim pritiskom oklopnog naoružanja, topništva i ljudstva.
Iako je neprijatelj nailazio na snažan otpor branitelja, nakon žestokih borbi za svaki položaj južne bojišnice uz svoje velike gubitke srpski je agresor uspio ovladati dijelom područja osvojivši Orlovnjak, Seleš, Ernestinovo, Laslovo, a još se branio Antunovac, koji je bio pod jakim topničkim i pješački napadima koje su njegovi branitelji uspjeli odbijati.
Sve do 5. prosinca, kada je srpski agresor organizirano krenuo u napad po cijeloj južnoj bojišnici obrane Osijeka. Pješačkim postrojbama ojačanim s dva oklopno-mehanizirana voda, i Belim orlovima te domaćim teritorijalcima iz okolnih mjesta koji su u ovim napadima imali važnu ulogu.
Pedesetak branitelja primilo je na sebe uraganski napad, ljudi su tijekom bitke ginuli, a kad su pod navalom uvidjeli da se dalje ne mogu braniti i da im nestaje streljiva, preživjeli su se povukli kako su znali i uspjeli. Neprijatelj je osvojio položaj, ali su se odatle idući dan povukli.
Isti taj dan Antunovac je koji je napadnut iz pravca Tenje i pustare Orlovnjak nakon cjelodnevnog topničkog, minobacačkog, tenkovskog i pješačkog napada pao je u ruke agresora.
Marija Milas izgubila je sina 18- godišnjeg sina Davora | Foto: Dubravka Petric/PIXSELL
Unatoč velikim našim gubicima neprijatelj je ipak zaustavljen, a obrana grada Osijeka dobila je potrebno vrijeme za pregrupiranje i čvršću organizaciju.
U bitci za Rosinjaču život su položili Salko Ahmić (44), Ivica Babaja (27), Pavao Begonja (30), Stjepan Ezer (30), Damir Farago (32), Berislav Genčić (20), Zoran Gnjatović (29), Ivan Hap (40), Zoran Kišasondi (24), Siniša Knežević (26), Mladen Milanković (35), Davor Milas (18), Matija Olujić (19), Ivan Sekanić (38), Goran Stjepanović (21) i Mihajlo Pelegrin (42) za čijim se posmrtnim ostacima još uvijek traga.
Najmlađi od njih, 18-godišnji Davor Milas u trenutku pogibije bio je učenik Trgovačke škole. U toj je školskoj godini trebao maturirati, a u spomen na njegovu žrtvu, ta škola nosi naziv Trgovačka i komercijalna škola „Davor Milas“.
Neprijatelj je svoj neuspjeh i frustracije iskaljivao topničkim paljbama po Osijeku, no daljnjih napredovanja nije bilo. Snažno je utvrđena obrana na južnim i istočnim dijelovima bojišta sve do 2. siječnja 1992. godine kada je potpisano Sarajevsko primirje, čime je ostvaren i konačan uspjeh obrane grada Osijeka.
Ovako nešto proći je pravo herojstvo. Svi im se trebaju nakloniti i zato mi svake godine inzistiramo na obilježavanju ove obljetnice. Svi ti dečki koji su bili na Rosinjači omogućili su da se naši redovi konsolidiraju i to je poanta cijele priče.
“Njihova žrtva nije bila uzaludna i tu je zaustavljen daljnji prodor neprijatelja”, kaže Zlatko Bebek, iz UHDDR-a Sveti Rok, koji svake godine obilježava obljetnicu Rosinjače, u čije ime je i osječki nadvožnjak prema Tenji dobio ime Rosinjača 91.
M.M. /Foto:hrt
