Odgovor sucu Dobroniću na stav da je ‘ZDS zabranjen u svim prigodama’

23 listopada, 2021 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Ovu kolumnu pišem na traženje mojih prijatelja bojovnika HOS-a, a vezano za izjavu Radovana Dobronića, predsjednika Vrhovnog suda u svom današnjem nastupnom intervjuu za jedan dnevni list.



Dobronić je izjavio slijedeće: “Poklič  Za dom spremni nedopustiv je u bilo kojoj prilici. Ne može tu biti neka fluidna razlika  poput one da je u nekim uvjetima taj poklič dopušten, a u nekim nije. Stvari su jasne: pod tim su pokličem ljudi bili ubijani bez ikakvog povoda i razloga , na temelju nepojmljivih kriterija koji ne mogu i ne smiju postojati. Tu nema nikakve dvojbe. To je civilizacijsko pitanje”, završava Dobronić.

Stoga sam pozvan pravno, činjenično, ustavnopravno i povijesno podučiti suca Radovana Dobronića i javnost koja ga podržava i koji kreće u nove napade na bojovnike HOS-a i HOS-ovo služeno znakovlje.

Prvo se treba podsjetiti tko je Radovan Dobronić?

Radovan Dobronić se preko noći s najniže sudačke razine uspeo na sam vrh te hijerarhije. Ovog ljeta je tom, sada već bivšem sucu Trgovačkog suda predsjednik Zoran Milanović ponudio da bude njegov kandidat za predsjednika Vrhovnog suda. Dobronić je pristao i, nakon što ga je Sabor izabrao, ovog tjedna u ponedjeljak je prisegnuo. 

Žalosna je da je predsjednik Vrhovnog suda donosi politička ili čak možda osobna pravno dvojbena stajališta na temelju poznatih ideoloških „floskula“ u cilju blaćenja HOS-a i Domovinskog rata.

Stoga sam pozvan pravno, činjenično, ustavnopravno i povijesno podučiti sudca Radovana Dobronića i javnost koja ga podržava jer  kreće u nove napade na bojovnike HOS-a i HOS-ovo služeno znakovlje.

Pozvan sam ponovno podsjeti javnost i predsjednika Vrhovnog suda što sam govorio o zakonskim uporištima o HOS-u i njegovom znakovlju na Okruglom stolu HOS-a 2016. godine u Zagrebu:

  1. Pokojna Vera Stanić i ja smo 1994. uspjeli uvjeriti predsjednika Tuđmana i ministra Šuška da se prizna status hrvatskog branitelja pripadnicima HOS-a; 
  2. Predsjednik Tuđman je 1. listopada 1991. donio zapovijed (koju ju sam ja napisao) da postrojbe HOS-a ulaze u sastav zapovjedništava zbornih područja OS RH; 
  3. Znakovlje postrojbi HOS-a službeno je odobrilo Ministarstvo obrane 1994. sukladno odredbama Službovnika OSRH o znakovlju postrojbi OSRH;
  4. U Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji uvrstio sam pripadnike HOS-a (1996.);
  5. Grb Udruga HOS-a odobrile su službe Grada Zagreba i uz privolu tadašnjeg Ministarstva uprave u vrijeme SDP-ove vlade. 

Prema tome, nema mjesta za tvrdnje i insinuacije o refašizaciji hrvatskog društva. 

Govoriti danas o znakovlju HOS-a iz Domovinskog rata, sa stajališta Drugog svjetskog rata, nije niti povijesno prihvatljivo. Pozdrav ‘Za dom spremni’ doživio je Domovinskom ratu drugačiju sudbinu. 

Taj je pozdrav u srpsko-četničko-crnogorskoj agresiji postao antifašistički! Naime, ta je agresija imala sva obilježja fašizma, uključivši strategiju ubijanja civila kao primarni cilj. 

Agresori su u Domovinskom ratu ubijali civile sa crvenom petokrakom i kokardom na kapi (ta činjenica Dobronića očito ne  smeta!?). 

Povijest ne počinje i ne završava na Drugom svjetskom ratu. Barem ne za Hrvatsku, koja je stvorena i obranjena u Domovinskom ratu od srpsko-crnogorske fašističke agresije i to razdoblje bi se konačno trebalo vrednovati u povijesti. 

U Domovinskom ratu tom ratu zauvijek je obranjena neovisna Hrvatska i za Hrvate i sve građane koji u njoj žive i vole je, nema važnijeg povijesnog razdoblja. Zato to razdoblje treba poštivati i objektivno vrednovati. Vrijeme je za lustraciju hrvatske povijesti, za sve pa i za pozdrav ‘Za dom spremni’. 

Dobroniću, od pozdrava „Za dom spremni” četnicima se ledila krv u žilama u Domovinskom ratu, jel to možda pozadina izjave?. Očito je da bi mnogi rado zabranili ratni stijeg bojovnika HOS-a, službeno odobreni stijeg u Domovinskom ratu.

Pero Kovačević/Foto: press


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •