Nakon što je prošli tjedan za Jean-Michela Nicoliera ustvrdila da je bilo “plaćenik kojeg ne treba ni spominjati” (pa se poslije pravdala da poštuje Nicoliera) Dalija Orešković govorom u Saboru ponovno izaziva veliku napetost.
Hrvate je pozvala da ne idu na koncert Marka Perkovića Thompsona, a HDZ-u i desnici u Saboru poručila da se ponašaju mitološki kad govore da “Hrvatska počiva na temeljima Domovinskog rata”.
U slobodnom govoru Orešković je rekla da je u ovom trenutku najdomoljubniji čin svih građana bio da kažu da se odriču pokliča ZDS, a pozvala ih je da ne idu Thomposnove koncerte ako ustraje na izvikivanju ZDS u pjesmi Bojna Čavoglave.
“Smatram da je najdomoljubniji čin svih građana da kažu da se odriču i da ne pristaju na uzvikivanje pokliča ZDS, odriču se početnog dijela pjesme Čavoglave, do te mjere da će oni biti ti koji će reći – ako Thompson ne kaže da će izostaviti taj dio i inzistirat će na njegovu izvikivanju, pozivam građane da na takve koncerte ubuduće ne idu”, rekla je Oerešković.
Ustvrdila je i da vladajući, ali i desna opozicija u Saboru, ponavljaju “mit“ da današnja Hrvatska počiva na temeljima Domovinskog rata.
“To je za njih početak, ali notorna je činjenica da je rat počeo u ožujku 1991., a da ja prvi Ustav RH usvojen 22. prosinca 1990., dakle, prije Domovinskog rata”, kazala je i dodala: “U tom ratu nismo nastali, u njemu smo se branili, a državu smo stvorili ranije.”
U preambuli ustava ( IZVORIŠNE OSNOVE), a ne u normativnom dijelu, nabrojani bitni događaji u povijesti Hrvata koji ukazuju na želju hrvatskog naroda za državnošću. Navedeni su kneževi i kraljevi, nagodbe i ugovori, referendumi i zakoni, a jedan od tih događaja je i zasjedanje ZAVNOH-a.
Navedeno je “odbacivanja komunističkog sustava” i “pobjeda hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.)”.
Dalija kaže da toga nema u Ustavu, da je to mit. A vidi ono čega nema – riječ antifašizam koje nema u Ustavu.
U pravu je Marin Vlahović koji je na tu temu napisao: “Od danas se stanje najteže, duboke i nepovratne političke deluzije zove Dalijin sindrom, po Daliji Orešković, koja je uputila poziv Hrvatima da ne idu na Thompsonove koncerte, misleći valjda kako će je ljudi masovno poslušati. To je tužno, ali i pomalo jezivo.”
Što točno piše u Ustavu RH:
I. IZVORIŠNE OSNOVE
– u stvaranju hrvatskih kneževina u VII. stoljeću;
– u srednjovjekovnoj samostalnoj državi Hrvatskoj utemeljenoj u IX. stoljeću;
– u Kraljevstvu Hrvata uspostavljenome u X. stoljeću;
– u održanju hrvatskoga državnog subjektiviteta u hrvatsko-ugarskoj personalnoj uniji;
– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora godine 1527. o izboru kralja iz Habsburške dinastije;
– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora o pragmatičnoj sankciji iz godine 1712.;
– u zaključcima Hrvatskoga sabora godine 1848. o obnovi cjelovitosti Trojedne Kraljevine Hrvatske pod banskom vlašću, na temelju povijesnoga, državnoga i prirodnoga prava hrvatskog naroda;
– u Hrvatsko-ugarskoj nagodbi godine 1868. o uređenju odnosa između Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i Kraljevine Ugarske na temelju pravnih tradicija obiju država i Pragmatičke sankcije iz godine 1712.;
– u odluci Hrvatskoga sabora 29. listopada godine 1918. o raskidanju državnopravnih odnosa Hrvatske s Austro-Ugarskom te o istodobnu pristupanju samostalne Hrvatske, s pozivom na povijesno i prirodno nacionalno pravo, Državi Slovenaca, Hrvata i Srba, proglašenoj na dotadašnjem teritoriju Habsburške Monarhije;
– u činjenici da odluku Narodnoga vijeća Države SHS o ujedinjenju sa Srbijom i Crnom Gorom u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1. prosinca 1918.), poslije (3. listopada 1929.) proglašenoj Kraljevinom Jugoslavijom, Hrvatski sabor nikada nije sankcionirao;
– u osnutku Banovine Hrvatske godine 1939. kojom je obnovljena hrvatska državna samobitnost u Kraljevini Jugoslaviji;
– u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskoga rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963.- 1990.), na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.
– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.
Polazeći od iznesenih povijesnih činjenica, te općeprihvaćenih načela u suvremenu svijetu i neotuđivosti i nedjeljivosti, neprenosivosti i nepotrošivosti prava na samoodređenje i državnu suverenost hrvatskog naroda, uključujući i neokrnjeno pravo na odcjepljenje i udruživanje, kao osnovnih preduvjeta za mir i stabilnost međunarodnog poretka, Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina, Bošnjaka, Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca, Rusa, Bugara, Poljaka, Roma, Rumunja, Turaka, Vlaha, Albanaca i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN-a i zemalja slobodnoga svijeta.
Poštujući na slobodnim izborima odlučno izraženu volju hrvatskoga naroda i svih građana, Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina, te promiče njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje.
M. Marković/Foto: Sabor.hr
