Ponašamo se kao da će NATO trajati tisuću godinu, a neće. Kad je frka, svatko gleda sebe. Borbenu avijaciju smo, kako vidimo, rasturili do temelja. Još malo pa ćemo i službeno ugasiti sposobnost vlastitog nadzora našeg neba.
Ratna mornarica je još samo glavom iznad vode. Kao i druge grane vojske, i mornaricu napuštaju oni najbolji i oni kojima je pun kufer smrada kadrovske truleži.
Rapidni gubitak sposobnosti jedina je konstanta naše ratne mornarice. Novi brodić koji smo dobili nije vrijedan komentara, osim da je sramotno nedostojan velike pomorske tradicije u Hrvata. Obalna straža? Što je to? Zašto smo je uopće osnivali?
HV hvale samo (kvazi)vojni komentatori
Sve poslove koje bi ta pomorska služba morala obavljati naši političari prepustili su policiji i lučkim kapetanijama!? Ni izmjenama zakona Obalna se nije usrećila, jer su je iz morskog prostora suvereniteta izbacili u prostor suverenih prava, a tamo već djeluje HRM. Pa tko je ovdje lud?
Kopnenu vojsku smo pretvorili u dvorište tuđeg otpada. Inozemnim donacijama, s kojima nitko pojma nema što će nam, raduju se još samo budale i (kvazi)vojni komentatori koji, neka nam oproste, osim od kratke pameti pate i od kronične nejebice. Šteta, jer posao im ne bi trebao biti previše težak. Analize poteza koje povlače loši ministri obrane i još gori generali imaju jednu prednosti nad ostalim: predvidljivost.
Pogrešna je politika kada od drugih očekujemo nešto dobro za našu vojsku. To je strašno skupa iluzija posebno kada se radi o našim odnosima s imperijalnim silama. Onaj tko će „pomoći“, taj će diktirati i vlastite uvjete. To nije dobro ni u životu jednog pojedinca, čovjeka, a kamoli u životu jednog narodnog ili državnog kolektiva. Na koncu, vjerovanje da možemo od Zapada dobiti nešto sofisticirano ravno je vjerovanju da postoji Djeda Mraz.
Nekad je bilo čast biti general
Dok nam se vojska urušava, njezini generali i admirali odlučili su se za mehanizam šutnje. Ili su neutralni ili su zauzeli poziciju vlastodržaca. Nekad je biti generalom bila stvar prestiža, vojnog i društvenog. Danas? Karikature su to sovjetskog profila koje se brčkaju u vlastitoj kanalizaciji.
U ovoj situaciji pozamašne degradacije Oružanih snaga samo je jedna poštena pozicija koja glasi – bolje da ti zamjeraju što si dao ostavku, nego što nisi dao ostavku.
Imali smo vremena izgraditi suvremenu vojsku, a mi se stalno saplićemo o isti kamen zvan – kronična nesposobnost planiranja. 25 godina od Domovinskog rata nemamo se čime pohvaliti. Osim da iz reforme u reformu koračamo sa sve manjom vatrenom moći i sve manje ljudi koji mogu nositi tehnološki razvoj i voditi planiranje.
Talijanima i Mđarima dali smo nebo
Šekspirijanska dimenzija propasti nabave borbenog aviona pruža savršen presjek kadrovske pustoši koja vlada u MORH-u. Rugali smo se Srbima, a njihovi MiGovi-29 za 45 minuta sa Batajnice dolete do Zagreba. Do Vukovara im treba manje od 10 minuta.
Talijani odavno lete južno od Mljeta, a sa onima iz Budimpešte već smo parafirali dokument o prepuštanju našeg zračnog prostora njihovim Gripenima….
U međuvremenu, držači mikrofona i novinari-suradnici govore kako konačno gradimo vojsku kako treba?! Mogli bi se složiti s konstatacijom gledajući očima Rima, Budimpešte ili Beograda. Gledajući put neba iz Zagreba, Vukovara, Splita ili Dubrovnika, takvu „izgradnju“ vojske svatko iole normalan bi nazvao – kapitulacijom.
Tko nam je tako kolosalno sjebao vojsku? Hvala generalima, hvala ministrima.
M.Marković/Foto:
.
