Belgijski novinar Kurt Wertelaers otkrio je za RTL priču nekoliko parova iz Belgije koji su mislili da su posvojili siročiće, imali su dokumentaciju koja je potvrđivala da su im roditelji mrtvi. “Sve je bila laž. Njihovi roditelji i dalje su živi u Kongu, on ih je i snimio”, ispričao je ranije za BBC.
Za slučaj osmero Hrvata koji su u Zambiji optuženi za trgovinu djecom čuo je i čuo je i Kurt Wertelaers, istraživački novinar iz Belgije koji je otkrio da su neku djecu iz Demokratske Republike Kongo oteli roditeljima.
Obitelji u Africi i dalje čekaju svoju djecu koja su nestala kad su im rekli da idu u kamp, a DNK analiza potvrđuje da su djeca u Belgiji njihova.
“Otkrio sam da je posrijedi najvjerojatnije trgovina djecom. Roditeljima je rečeno da su posvojili siročiće. Imali su imena siročadi, datume rođenja, dokumentaciju koja je potvrđivala da su im roditelji mrtvi. Ova dokumentacija, sva imena i njihov identitet – sve je bilo lažno”, rekao je Kurt Wertelaers za RTL
U Kongo je otišao s fotoreporterom 2017-e. Tada je nastala i fotografija ove majka sa slikom djeteta koje je završilo u Belgiji. Od ukupno 12-ero djece posvojene 2015. njih petero imalo je žive biološke roditelje.
Abdule Libengea, 34-godišnji krojač koji živi u selu Gemeni, stotinama milja sjeverno od Kinshase, glavnog grada DR Konga, otac je jedne od četiriju obitelji u tom području koje su u svibnju 2015. poslale dijete u Kinshasu u, kako su mislili, kamp za odmor. Belgijskim novinarima je pokazo je sliku svoje kćeri.
“Snimljena na dan kad je otišla u Kinshasu. Bila je tako sretna. Nikada nećemo imati priliku otići u Kinshasu. Ne možemo si priuštiti avionsku kartu. Ali ona je dobila priliku i to nas je učinilo ponosnima.”
Djeca im se nikada nisu vratila. Bez pristupa pravnom zastupanju ili pomoći lokalnih vlasti, sve što su mogli učiniti bilo je čekati.
“Sve što nam je ostalo je ova slika i cipela”, nastavio je g. Libenge, pokazujući novinarima malenu, bijelu baletanku.
Abdula Libenge drži sliku svoje nestale kćeri/ Foto: Benoit de Freine
Roditeljima iz Demokratske Republike Kongo rečeno je da djeca idu u kamp, a posvojiteljima iz Belgije da je riječ o siročadi.
“Roditelji iz Belgije samo su htjeli toj djeci pružiti bolji život. To je ono što su mislili da rade. Nakon toga su shvatili da su zapravo platili nekomu da otme djecu negdje iz Konga za njih”, rekao je za RTL ovaj belgijski novinar.
Uhićena je belgijsko-kongoanska odvjetnica koja je bila na čelu sirotišta, a njemu i kolegi fotoreporteru oduzeli su putovnice pa ih je iz zemlje izvlačila vojska. Lokalac koji je bio s njima i sve im prevodio završio je godinu i pol u zatvoru.
“Djeca su u Belgiji već sedam godina, zapravo gotovo osam godina. Većinu svog života su proveli u Belgiji s obitelji koja ih je posvojila. S druge strane, u Kongu i dalje postoji obitelj koja želi natrag svoju djecu. U ovoj priči nema pobjednika. U Belgiji još uvijek čekamo suđenje”, rekao je Wertelaers.
Dva belgijska novinara: Kurt Wertelaers i Benoit de Freine
“Postoje ljudi koji nisu radili svoj posao, ljudi koji su se mogli okoristiti financijski ili na neki drugi način”, kaže odvjetnik Georges-Henri Beauthier, koji zastupa tri posvojene obitelji.
“Morate gledati na sve te ljude zajedno kao na istinski zločinačku organizaciju, koja je dobro organizirana u DR Kongu i Belgiji.”
Za sve uključene sljedeća će faza biti teška, a odvjetnik Beauthier kaže da se posvojitelji pripremaju za to.
“Postoji taj ljudski refleks koji kaže ‘ne, ne. Ovo je moje dijete, neću ga pustiti’. Ne. To bi bilo neprihvatljivo i moji klijenti to dobro razumiju. Zaista se pitamo: što je najbolje za ovo dijete? Ali odgovora zapravo nema. Svi smo mi gubitnici u ovoj priči.”
Abdula Libenge, otac otete kćeri, vidi malo nade će mu se kći vratiti kući.
“Znam da će ljudi reći da joj je bolje u Belgiji. I znate, možda i jest, ali mislim da nije na bilo nekome drugome da donese takvu odluku. A mi je nismo imali.”
R.I. /Foto: Benoit de Freine
