Iz Brodosplita upozoravaju da Hrvatska još uvijek nema muzej podmorničarstva, iako su podmornice klase Heroj i Una svojedobno izgrađene u splitskom škveru, zbog čega je vrijedna tehnička i vojna baština raspršena po regiji i nedovoljno predstavljena u zemlji njihova nastanka.
Krajem 1960-ih u Splitu su izgrađene tri podmornice klase Heroj – Heroj, Junak i Uskok, a potkraj 1970-ih dvije podmornice klase Sava – Sava i Drava. Od 1981. do 1986., prema projektu Brodarskog instituta, izgrađeno je i šest malih diverzantskih podmornica klase Una – Tisa, Una, Zeta, Soča, Vardar i Kupa.
Izgradnja podmornice za brodograditelje vrhunac struke
Inženjer strojarstva Milivoj Vukman u Brodosplit je došao u vrijeme gradnje podmornica Sava i Drava – tada najvećih u svojoj klasi. Podsjeća da je njihova izgradnja u to vrijeme bila vrhunac tehnološkog znanja, a na pojedinom projektu sudjelovalo je više od 300 radnika.
Cijeli svoj radni vijek, otkako sam diplomirao strojarstvo, proveo sam u brodogradnji. Gradnja podmornice bila je izniman profesionalni izazov i veliki iskorak za ratnu mornaricu, kaže Vukman.
“Sama izgradnja trajala je četiri i pol godine, a u pogonima za specijalne objekte radilo je oko 300 zaposlenika, među kojima stotinjak stručnjaka s višom ili visokom stručnom spremom. Bio je to iznimno zahtjevan, ali i častan posao. Graditi podmornicu za brodograditelja je poseban osjećaj, to je vrhunac struke“, ističe.
Podmornica Velebit
Omogućavanje javnosti da razgleda podmornicu ne bi bilo značajno samo zbog očuvanja vojnog objekta, smatra Vukman, već i trajni spomenik znanju, radu i umijeću generacija dalmatinskih brodograditelja.
Nakon raspada bivše države gotovo sve podmornice klase Una premještene su u Crnu Goru. Iznimka je bila P-914 Soča, koja se početkom Domovinskog rata zatekla na remontu u Splitu.
Godine 1993. započeo je njezin opsežan reprojekt, pri čemu su ugrađeni dizel-generator i novi sustav upravljanja, a trup je produljen radi povećanja autonomije plovidbe.
Pod novom oznakom P-01 Velebit podmornica je porinuta 16. siječnja 1996. te je postala prva i jedina podmornica u sastavu Hrvatske ratne mornarice. Riječ je o jednotrupnoj podmornici duljine 21 metar, podvodne istisnine oko 100 tona i maksimalne dubine zarona od 120 metara.
Velebit je iz operativne uporabe povučen 2005. godine i od tada se nalazi na suhom vezu u Splitu, bez stalnog muzejskog postava i bez mogućnosti ulaska posjetitelja u unutrašnjost.
Podmornica Velebit je, kaže Vukman, posebno zanimljiva jer nije riječ o klasičnoj podmornici – namijenjena je diverzantskim operacijama i koncipirana je s manje opreme i prilagođenom unutarnjom organizacijom.
“U pramčanom dijelu nalazi se pilot s nizom upravljačkih i navigacijskih uređaja, a u istom prostoru smješteni su i diverzanti. Iza toga slijedi pregrada, zatim komora za izlazak diverzanata u more. Druga pregrada odvaja strojarski dio, a na samom kraju nalaze se elektromotor, osovina, propeler i križna kormila”, objasnio je.
Glasnogovornik Brodosplita Josip Jurišić ističe kako zanimanje javnosti za podmornicu ne jenjava.
„Riječ je o jedinstvenom tehničkom i povijesnom dostignuću hrvatske brodogradnje koje već godinama stoji zatvoreno za javnost, iako interes građana kontinuirano raste. U proteklom razdoblju javilo nam se puno ljudi iz Hrvatske i regije – šalju fotografije, otvaraju stare albume i dijele osobna sjećanja“, kaže Jurišić.
Svakodnevno pokraj podmornice prolaze djeca iz vrtića i škola, ali u njezinu unutrašnjost ne mogu ući. „Bilo bi vrijeme da se pronađe model po kojem bi Velebit bio otvoren javnosti – bilo kao samostalni muzej, bilo u okviru postojeće muzejske institucije“, poručio je.
Preostale podmornice klase Una danas su raspoređene diljem regije. P-912 Una i P-821 Heroj izložene su u Tivtu, P-913 Zeta postavljena je u Parku vojne povijesti Pivka u Sloveniji, gdje je omogućeno razgledavanje unutrašnjosti, dok se P-911 Tisa planira trajno izložiti u Beogradu. P-915 Vardar izrezana je u Tivtu, a za P-916 Kupu planira se postav u Herceg Novom.
Nije realan zasebni muzej zbog jedne podmornice
Ravnatelj Pomorskog muzeja Ljubomir Radić drži da ne treba osnovati zasebni muzej podmorničarstva samo zbog jedne podmornice.
„Nikada nije postojala inicijativa da se osnuje poseban muzej podmorničarstva. Razmišljati o zasebnom muzeju zbog jedine podmornice Velebit nije realno, podmornice su u pravilu dio fundusa pomorskih muzeja“, tvrdi Radić.
Pritom upozorava da Hrvatska nema nacionalni pomorski muzej koji bi sustavno obradio temu podmorničarstva.
„Realnije je da Velebit bude dio postojećeg pomorskog muzeja, bilo u Rijeci, Puli ili Splitu. Prvo se trebamo zapitati zašto Hrvatska nema nacionalni pomorski muzej, a tek onda razmišljati o razvoju pojedinih segmenata“, dodao je.
Iz Brodosplita poručuju kako inicijativa nije usmjerena samo na očuvanje jednog plovila nego na valorizaciju hrvatske pomorske, vojne i industrijske baštine i pozivaju nadležne institucije da razmotre trajno rješenje za smještaj i predstavljanje podmornice Velebit u Splitu.
U Beogradu su 2o18. na Ušću izložili podmornicu P -911 Tisa kao reprezent “srpske podmorničarske tradicije. “Tisa” je jedna od šest diverzantskih podmornica tipa “Una” koje su prema projektu Brodarskog instituta iz Zagreba izgrađene između 1981. i 1986. i dobile su imena po jugoslavenskim rijekama.
Tu podmornicu je Crna Gora “darovala” Srbiji, a prethodno su ju ukrali od Hrvatske. Isto kao o onu koju su “darovali” Sloveniji. Prije Domovinskog rata sve podmornice su bile stacionirane u Splitu, u ratnoj luci Lora.
Riječ je o P-911 Tisa, P-912 Una, P-913 Zeta, P-914 Soča, P-915 Vardar i P-916 Kupa, a raspadom SFRJ, sve podmornice su odvezene u Crnu Goru osim P-914 Soča koja se u to vrijeme nalazila na remontu. Kasnije je ta podmornica uvedena u sastav HRM pod nazivom P-01 Velebit.
M. Marković/Hina/Foto: Brodosplit IK
