Mario Zorko, poznati sportski novinar i bivši glavni urednik Sportskih novosti, piše o odlasku košarkaškog velikana Mirka Novosela. Ne može se načuditi da na Novoselovom pogrebu nije bilo nikoga iz Vlade RH, Ureda predsjednika Republike, Grada Zagreba, Hrvatskog olimpijskog odbora…
“Sva trojica su sada gore, na Mirogoju. Trojac iz Kuće slavnih, najveći trio kakav ZG i HR-košarka više neće imati, kao što naša generacija, iz šezdeset i neke, neće doživjeti još nečiji ulazak u Hall of Fame.
Ta naša generacija, Bogu hvala, bila je blagoslovljena što smo se kao klinci beznadno navukli na košarku od prve Mirkove klupe i trofeja s Lokomotivom, vrućih tekmi u Kutiji šibica (Niko-la sve-ti!), preko Kreše i prvog zlata na SP-u u Ljubljani 1970., do Mirkovih trijumfa s reprezentacijom Jugoslavije, pa rađanja Cibone od ‘Mirkovih beba’ do erupcije s Draženom u osamdesetim, te neopisivog ponosa prvi put pod hrvatskom zastavom u olimpijskom finalu u Barceloni ’92.
Gospodin Novosel je uz “Moj Zagreb tak imam te rad” danas ispraćen na Mirogoju i, kako je rekao prijatelj Prec, s Mirkom je otišla i posljednja emocija prema Ciboni i nečemu što se gordo naziva hrvatskom košarkom. Bez obzira što će danas to što se naziva hrvatskom reprezentacijom slaviti trijumf nad Luksemburgom.
Nije trenutak za gorčinu, ali tuga je prevelika – ispratili smo Velikana iz Hall of Fame, najzaslužnijeg Građanina Zagreba kojeg pamtimo za svojih života, a Grad Zagreb, i to što se naziva hrvatskom košarkom i sportom, mogu ići u Hall of Shame.
Sramim se i kao navijač Dinama (Mirko im je bio direktor!), i onoga što se još naziva KK Cibona, i kao stanovnik Zagreba od rođenja – nitko iz tih “institucija” nije se na dostojan način oprostio od Velikana kakvog više neće imati – kao ni iz Hrvatskog olimpijskog odbora kojeg je Novosel osnovao ili viših instanci vlasti (a bio je i doministar sporta).
Ništa nije slučajno – oni koji nemaju poštovanja, nemaju ni srama, niti ga treba očekivati od onih koji mogu samo u Hall of Shame. Uz sve oni koji su došli odati počast ocu moderne košarke u Hrvata i vizionaru Zagreba kao europske metropole, “Mirkovim bebama” Aci (najpodcjenjeniji član Cibone ikada, nikad mu nisu podignuli ni dres broj 5 na počasno mjesto!), pa Franji, Niku, Svenu, Belom, Veljku, Sunari i brojnim drugim ljudima iz vremena košarke kad je bila velika i koje se ne može sve nabrojati, posebno mjesto zaslužuje Zoran Slavnić.
Moka Slavnić, jedan od rijetkih koji je igrao i za Zvezdu i za Partizan, kojeg smo kao goropadni klinci obožavali mrziti kad je dolazio sa Zvezdom u dvojku Domu sportova, a obožavali do neba kad je pod Mirkovim vodstvom igrao u reprezentaciji. Za razliku od mnogih puno bližih, nije mu bio problem, premda šepajući, potegnuti na Mirogoj iz Beograda.
Uzgred, tandem najboljih prijatelja Slavnić – Ćosić bio je nerješiva enigma za dotad nedodirljivi Sovjetski Savez, a Slavnić je kasnije kao trener Šibenke prvi u igru kao 15-togodišnjaka uveo Dražena i dao mu sve ovlasti). Mirko nije slučajno Moku izabrao i da on bude taj koji ga je pratio na ulasku u Kuću slavnih u Springfieldu.
Slavnić nam je danas na Mirogoju u jednoj rečenici rekao sve: “Očekivao sam ovdje pola Zagreba…”
Da, očito ga dugo nije bilo u Zagrebu, promijenilo se sve. Hvala mu što je došao i na svemu što je i kako rekao, ono što si mi sami ne želimo priznati.
Citirat ću, a neću otkriti ime uspješnog i uglednog godpodina, koji je prije dosta godina rekao: “Nisam nigdje vidio takvu koncentraciju nekvalitetnih ljudi koja se skupila u košarci. A svaki drugi misli da je Michael Jordan. Ne može to dobro završiti.”
Nije trenutak, ali eto, morao sam se gorko oprostiti s Gospodinom Mirkom i onime što je ostalo od košarke. Doći će valjda neka nova generacija koja će puno više cijeniti što je Novosel kroz košarku i sport učinio za svoj Zagreb i Hrvatsku. Da parafriziram Balaševića:
“Putuj košarko, fino smo se družili, nama je lijepo, taman kako smo zaslužili.”
I dodatak: “Nisu krivi primitivci što su pokupili mast, korov nikne gdje god stigne, svaka njima čast. Otkud svi ti paraziti i kako su zagustili, krivi smo mi koji smo ih pustili”, ističe Mario Zorko.
R.I. /Foto: pxll
