Opremljen svetim sakramentima, u Međugorju je preminuo naš brat i Kristov svećenik fra Slavko Soldo u 79. godini života, 58. godini redovništva i 53. godini svećeništva.
Sveta misa zadušnica slavit će se u župnoj crkvi svetoga Jakova Apostola u Međugorju, u ponedjeljak, 30. lipnja, u 15 sati. Nakon svete mise, sprovodni obredi i ukop bit će na groblju Kovačica u Međugorju.
Fra Slavko je rođen 29. studenoga 1946. u Međugorju, gdje je i kršten 1. prosinca iste godine u župnoj crkvi sv. Jakova Apostola. Osnovno školovanje pohađao je u Međugorju (1954.–1958.), u Čitluku (1958.–1961.) te u Slavonskom Brodu (1961.–1962.).
Po završetku osnovnoškolskog obrazovanja odlazi u sjemenište u Dubrovniku, gdje 1967. godine završava klasičnu gimnaziju. Iste godine, 14. srpnja, oblači franjevački habit na Humcu te ulazi u novicijat Hercegovačke franjevačke provincije. Nakon završene godine novicijata, 15. srpnja 1968., polaže prve privremene zavjete.
Studij filozofije i teologije započeo je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1968.–1970.), a potom ga nastavio u Italiji – u Trentu (1970.–1972.) i Rimu (1972.–1973.). Svečane zavjete u Redu manje braće položio je 17. rujna 1971. na La Verni u Italiji. Sveti red subđakonata i đakonata primio je u Trentu 20. i 21. ožujka 1972. godine, a za svećenika je zaređen 29. lipnja 1972. u Königsteinu u Njemačkoj.
Po završetku studija teologije odlazi 1973. godine u Sjedinjene Američke Države, gdje započinje gotovo tri desetljeća dug i bogat pastoralni, obrazovni i kulturni rad među hrvatskim iseljenicima.
Nakon kratkotrajnog studija engleskog jezika na Georgetown University u Washingtonu, fra Slavko preuzima svoje prve pastoralne službe. Bio je župni vikar u tri župe: sv. Augustina u West Allisu (1974.–1975.), sv. Ćirila i Metoda u New Yorku (1975.–1977.) te sv. Jeronima u Chicagu (1977.–1979.). Službu župnika vršio je u New Yorku dvaput – od 1979. do 1986. te ponovno od 1989. do 1994. godine. Obnašao je župničku službu i u West Allisu (1986.–1988.) te u Steeltonu (1988.–1989.).
Njegova zauzetost za hrvatske vjernike u iseljeništvu nadilazila je okvire uobičajenog pastoralnog djelovanja. Predano je radio na unapređenju župnih zajednica, vrednovanju hrvatskih škola, organizaciji društvenih i vjerskih događaja. U župi sv. Augustina pokrenuo je katolički radijski program na hrvatskom jeziku (1987.).
Jedan od njegovih najznačajnijih doprinosa bio je u osnivanju fonda za pomoć stradalnicima Domovinskog rata 1991. – Croatian Franciscan Emergency Relief Fund u New Yorku, pomoću kojega se uvelike iskazivala kršćanska solidarnost i povezanost hrvatskog naroda u teškim trenucima rata i poraća. Dok se u iseljeništvu borio za kršćanske i nacionalne interese svoga naroda, zbog toga je bio proglašen personom non grata od strane jugoslavenskog režima. U razdoblju od 1975. do 1990. godine nije mu bio dopušten povratak u Domovinu.
Fra Slavko je od 1985. do 1988. bio član kustodijskog vijeća Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji u SAD-u i Kanadi te je tri puta izabran za njezina kustosa (1994., 1997. i 2000.). Godine 2001. izabran je za provincijala Hercegovačke franjevačke provincije, vraća se u Domovinu te živi u samostanu u Mostaru.
Tijekom svojega provincijalnog služenja dao je snažan doprinos crkvenom životu u Bosni i Hercegovini. U tom je razdoblju bio predsjednik Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH (2003.–2006.) te predsjednik današnje Konferencije provincijalnih ministara sv. Jeronima (2006.–2007.).
Nakon završetka službe provincijala (2007.), fra Slavko kratko preuzima službu odgojitelja postulanata. Od 2007. do 2016. godine vrši službu odgojitelja novaka u Novicijatu na Humcu. Od 2016. godine živi i pastoralno djeluje u župi Međugorje kao župni vikar.
Tijekom cijeloga svojeg djelovanja fra Slavko je pokazivao vjernost Bogu, Redu i svome narodu. U teškim vremenima bio je neumoran svjedok Evanđelja, promicatelj istine, pravde, pomirenja te zdravog franjevačkog odgoja.
Počivao u miru Božjem!
D. M. /Foto: Ika
